
"Ne možemo sir nositi sa druge strane granice da prodajemo i zato idemo na pijacu u Bezdan. U Srbiji prodajemo i soju, kukuruz i druge poljoprivredne proizvode. Stoja nam je takođe registrovana u Srbiji, jer kako bi veterinar iz Hrvatske, preko granice, dolazio da leči stoku?", kaže Perželt.
Ne može da prodaje u poljoprivredne proizvode u Hrvatskoj, ali zato iz Hrvatske dobija subvencije za poljoprivrednu proizvodnju.
"U Hrvatskoj je registrovano gazdinstvo i tamo dobijamo subvencije. Jedino ne dobijamo dizel za poljoprivrednike, jer ne možemo ga preneti preko granice", kaže ovaj poljoprivrednik.
I poljoprivredno gazdinstvo Stevana Šote takođe je registrovano u drugoj državi, jer zemlja katastraski takođe pripada Hrvatskoj.
"Lične karte su nam hrvatske, penzije pripamo tamo i adrese su nam Hrvatske", kaže Šota.
Šota se seća vremena kada je na Kenđiji bilo 90 salaša, danas ih je samo četiri.
U kojoj državi žive ovi ljudi ne znaju. Imaju hrvatske lične karte, penzije primaju u Hrvatskoj adresa im je Hrvatska, a s druge strane su granice.
"Meni je dobro tu gde sam. Dobro bi bilo znati čija je zemlja, ali to se još ne zna niti ćemo mi o tome odlučivati", kaže Perželt.
Pitanje granice između Srbije i Hrvatske na Dunavu još nije rešeno, a trenutno je granica sredina toka Dunava. Sporno je oko 11.000 hektara zemlje, 10.000 na srpskoj i 1.000 hektara na hrvatskoj strani Dunava.



Vesti iz Vojvodine
Komentari na vestima









Greške koje su nastale