
- Verovatno oni što toliko plaćaju, „nešto znaju“ što mi mali ne znamo - pokušava za odgonetne Pavel Poljovka, jedan od učesnika nadmetanja u Staroj Pazovi, izuzetno visoko izlicitiranu cenu zakupa.
Kako bi se domogli što više državnih oranica, „veliki igrači“ godinama ne pitaju za cenu zakupa. U nadmetanju mali, oni koji bi kupili nekoliko desetina hektara, ostaju „kratkih rukava“, pošto nisu spremni da plate, kako su oni izračunali, cenu bez računice.
- Nije mi jasna ta računica - priznaje Zoran Ostojić iz Rume. - Koja to ratarska kultura danas sa odnosom ulaganja i roda može da pokrije arendu i donese pristojnu zaradu?
Lošu privatizaciju i raspad nekadašnjih veoma jakih državnih preduzeća i zemljoradničkih zadruga, iskoristilo je pet, šest pojedinaca, koji danas „vedre i oblače“, obrađujući po više desetina hiljada hektara najplodnijih oranica u Srbiji. Uveravaju kako su njima „najslađe“ državne njive koje se daju u zakup na tri, ili pet godina, i na kojima se može organizovati planska proizvodnja u dužem periodu. To im je jedan od glavnih argumenata kad oni koji prave sopstvene kalkulacije i računice sumnjičavo vrte glavom.
- Ništa nije sporno - smatra jedan od zakupaca koji neće imenom u novine. - Država odredi početnu cenu i u startu smo svi jednaki. Što neki odustaju, to je njihova stvar. Ja sam našao računicu i zato toliko plaćam, prenose Novosti.



Vesti iz Vojvodine
Komentari na vestima








Greške koje su nastale