POBRATIMSTVO LICA U NEMIRU
Od tebe sam već zajmio Tine riječ
za pjesmu Izbjeglička jadikovka
i rijec pilac umjesto pijanica
i pristaje mi ta tvoja kovanica.
Biva i sa vinom sam raskrstio na vrijeme
vjerujem i po Božijoj volji da opišem
četiri žene nalik Bogorodičinu liku
o kojima još imam pjevati priliku.
Pjevao sam najviše majci našeg sina
i prije toga o očima pitomog kestena
a sada o prvoj dami francuskoj učiteljici
i o trećoj u velikoj simpatiji i žalosnici.
Našu profesoricu francuskog jezika
pronašao sam u virtualnom svemiru
a treću, djevojčicu, djevojku i ženu
zagubio sam u ratnom nemiru.
Sigurno smo bili zbratimljene duše
i u nemirima poslije ranijeg rata
u kojem je sa dva kraja svemira
moja obitelj izgubila oca a njena brata.
Poslao sam joj jedno tajno pisamce
da će ubrzo odrasti i biti najljepša
kasnije sam joj noću pred kućom pjevao
“samo ja nemam svoga dragoga”.
Dozvolili su njeni da ponekad pričamo
mati kao mati šuti i ne izlazi tad iz kuće
a otac šalje prijetnje po susjedima
ali nekako koliko meni toliko i njima.
Jednom je bila na seoskom plesu
i plesali smo oboje po prvi put
bio joj je šesnaesti rodjendan
pa su joj dopustili izaći na taj dan.
Otišli smo uskoro oboje iz sela
i samo smo se jednom još vidjeli
na sahrani njenog petogodišnjega sina
vidjele su nam se samo uplakane oči.
Luka Lune Jović - Juvenal 2012 AD
U PITANJU JE PLJAČKA
Kad drugim očimapogledam pjesme o krađi
i razvoju porodičnih odnosa Dragoljuba der Serbe
od proročanstva Tarabića
da će svi Srbi skrivati ime
i stati pod jednu šljivu
al ničija nije gorjela do zore
mislim si nešto sam u sebi
i kunem se u ovo hrvatsko
rasprodano more pred nama
da nije srećom baš sve
u ovozemaljskim rukama.
Nudili su, koliko juče.
šaku srebrenjaka Grcima
za Akropolis i ostrvo Kretu
sad je na prodaju Sardinija
i Venecija i Trst Je Naš
kao privaga u paketu.
.Da sam juče streljan što reče Zloba
molio bih bio za milos tGospoda Boga
da nam okruni mladoga princa
potomka Karađorđevoga
i po njemu Karadjordjevića
Kralja Petra i Kralja Nikole
iz potomstva slavnih Petrovića
što je dao krunu Crne Gore
svom unuku za izlaz na more
Aleksandru Ujedinitelju
ubijenom poslije u Marselju.
Da bar bi potomstvu za školu
dal je kletva mrijeti na ulici
na kojoj on ostavi Nikolu
da umrije ko prosjak u Nici.
Protjeraše njihovi dušmani
i ostrvski srpski saveznici
tebe pjevat na švicarskoj ulici,
a mene je skućila Njemačka
dal je naše saveznike vajne,
sve sem Rusa zanimala pljačka,
al moglo bi se ostrviti Ostrvo
nije Gospod da malo ogrebe
narod veli da Bog nije mačka.
Luka Lune Jović - Juvenal 2010 AD