Tragovi iza nas ...
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 31
  1. #1

    Tragovi iza nas ...

    Jeste li ostavili neki trag iza vas? Dali zelite da ostavite nesto iza vas? Jel to nesto u svakom ljudskom bicu da ostavi nesto iza sebe ... jednog dana kad vas vise ne bude bilo.

    Mislim da je to u svakom od nas, da na neki nacin ostavimo deo sebe. Da jednostavno ne nestanete sa ovog sveta, da vas svi zaborave, izgube, obrisu sa ovog sveta. Kako je moguce ostaviti trag iza sebe? Umetnoscu bilo koje vrste, koju ce drugi da poseduju, gledaju, pamte jos dugo vremena. Mozda kroz vas posao imate priliku da ostavite vas trag. Uvek razmisljam kako bi bilo lepo da dizajniram neku zgradu, koja ce ostati iza mene bar 20, 30, 100 godina.

    Mozda jedan od najvecih oblika ostavljanja tragova su nasa deca? Neko ko ce da nosi vase ime, krv, osobine, dusu ...

    Sta mislite o ovome?
    Poruku je izmenio Kalina, 01.09.2008 u 10:12 Razlog: Caps Lock

  2. #2

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Citat Vamp73 kaže: Pogledaj poruku
    Jeste li ostavili neki trag iza vas? Dali zelite da ostavite nesto iza vas?
    Posao kojim se bavim mi daje mogućnost da ostavim nešto iza sebe, nešto naizgled nevidljivo što će ostati zauvek ucrtano u ovim "mojim malim ljudima"

    Tako da se iskreno nadam da jesam, ali budućnost će najbolje pokazati da li sam bio u pravu

    Mislim da je to u svakom od nas, da na neki nacin ostavimo deo sebe. Da jednostavno ne nestanete sa ovog sveta, da vas svi zaborave, izgube, obrisu sa ovog sveta. Kako je moguce ostaviti trag iza sebe?
    Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
    Ljudi će zaboraviti sta si učinio.
    Ali nikada neće zaboraviti kakva si osećanja u njima probudio.


    Jednostavno, zar ne?

    Mozda jedan od najvecih oblika ostavljanja tragova su nasa deca? Neko ko ce da nosi vase ime, krv, osobine, dusu ...

    Sta mislite o ovome?
    Deca su najveći dar i vrhunac ljubavi između dve jedinke. Ona menjaju ljudske živote dajući im dublji smisao i svrhu

    Ona će živeti kroz nas i mi kroz njih i tako u beskraj.... ... ala filozofiram

    Nadam se da ću u budućnosti imati prilike da se na ličnom primeru (a ne samo na tuđim primerima) uverim u ovo što sam napisao.

  3. #3

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Citat Vamp73 kaže: Pogledaj poruku

    Mozda jedan od najvecih oblika ostavljanja tragova su nasa deca? Neko ko ce da nosi vase ime, krv, osobine, dusu ...

    Sta mislite o ovome?
    kazu da secanje prestaje na trecem kolenu....razmislimo malo o tome....videcemo da je to prokleto tacno.....
    ostaju dalje samo vanredni umovi,ljudi s idejom.....bojim se da nisam jedna od njih....
    Ploviti se mora i bez broda ..

  4. #4

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Iako celog svog zivota izbegavam gomilu, mislim da se u pesku vremena nasi tragovi najzad preplicu, i gube u nepreglednosti mase...

    Delici nas svakako ostaju u deci nase dece, al ne prepoznatljivi.....Moji su daleki preci meni tek imena neka, i ne vidim da ce samnom biti drugacije, postacu tek ime a kasnije ni to...mozda i ostaje neki glas, neki eho nas u nasim potomcima ali sumljam da ce neke potonje generacije umeti da prepoznaju to kao delic nas, kao sto ni mi ne prepoznajemo nase...
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  5. #5

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Ostavljam tragove. To mi je posao.
    Razne.
    Za neke već znam da su bili kolateralna šteta u bombardovanju, neki su trajali do "prve kiše" ...
    neki su promenili vlasnike pa nemam pojma kako su ,
    a za neke me povremeno izveštavaju da su "dobro"
    One po meni "najdublje" ... redovno obilazim ... da proverim "dubinu"
    I ja sam happy ...
    sve su to tragovi koji me za života spajaju sa dragim bićima i koji će te iste, sve dok tragovi postoje - uvek dovesti do mene.
    Gde god da sam ja i gde god da su oni.
    Dok me ima ... a posle - kako god 'oće

    Što se tiče životnih tragova,
    volela bi' da deci ostavim takav trag, koji će ih rešiti ili bar rasteretiti brige o egzistenciji.
    Ako im takav trag ostavim, moći ću tamo negde da se smirim.
    Ako to ne uspem nema druge, moraću da se povampirim.



    Inače ... nešto mi se oko tih tragova ovi stihovi zavrteše :
    Nema više one stare plaćaone,
    Ne čuju se u daljini zvona koja zvone.
    Nema više sira nema više panje vina,
    Nema više naših malih papalina.
    Nema više nema nema naših malih papalina,
    I naših pipica kaj su trčale po dvorištu,
    I zobale zrnevlje.
    Ničeg nema!



    ... sve je pokrio snjeg ...

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  6. #6

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Citat believer kaže: Pogledaj poruku
    kazu da secanje prestaje na trecem kolenu....razmislimo malo o tome....videcemo da je to prokleto tacno.....
    ostaju dalje samo vanredni umovi,ljudi s idejom.....bojim se da nisam jedna od njih....
    Možda se i to malo promeni... Sigurno bi i mi mnogo više znali o svojim precima da su oni umeli da pišu, npr.


    Što se mojih utiskivanja tiče, sve ode ili u nečiju dušu ili u vetar.
    Problem je to s pozorištem, ostanu plakati, fotografije koje se arhiviraju, a retko ko normalan posle čačka po tome. Posvećenici jedino i oni koji za to primaju platu. Šta ko posle predstave ponese u sebi, i koliko će da ga drži, pitanje je. Delić sam grandioznog tima koji vekovima uspeva da održi taj plamičak iluzije. Ponosna sam na to. Dovoljno mi je, makar bila milijardita na tom spisku.
    Ovog klinčeka sam rodila iz velike želje i ljubavi. Nisam baš imala na pameti porodočno stablo, da bi se možda u 25. veku pominjala po tome što visim na nekoj grani.
    Mada ok, lepo je i znati svoje korene, pa i poneku reč o precima... Valjda neću biti za neku bruku...
    Vrag odneo šnalu...

  7. #7

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Ova tema me je podsetila na (sjajni) film Troja i glavnog junaka Ahila, jer je upravo suštinsko pitanje koje se ovde tretira bilo i lajt motiv spektalurangog filma sa Bred Pitom u glavnoj ulozi...

    Setimo se kada on u par navrata govori o smtri i životu i kada kaže da ćemo ionako svi umreti i da je najvažnije uraditi u životu nešto po čemu će nas što duže pamtiti i da je želja da ga pamte upravo i motiv i razlog njegove hrabrosti i veštine kao ratnika...

    Teško je ne složiti se, bar u nekom stepenu i načelno, sa ovakvim mišljenjem. Naravno, ogromna većina nas niti su Ahili, niti Miloši Obilići, kao što nismo ni vrhunski naučnici, umetnici, ali hvala bogu ni zločinci, odnosno planetarno poznati negativci, već obični i prosečni ljudi. Međutim i pored toga mislim da svako od nas može učiniti relativno snažne tragove da nas pamte, ne samo deca i unuci, već i koje koleno kasnije. Recimo, ja znam sve svoje pretke po očevoj liniji šest kolena u nazad, i to ne samo po imenu, već u nekoj meri i kao karaktere i osobe nosioce konkretnih osobina.

    Zapišite svoje pomćenje o precima i darivajte ga svom potomstvu. Učinićete im veliku uslugu...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  8. #8

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Jedini trag koji se vrednuje je trag koji ostavljaju dobra dela čoveka.....
    Neizbrisiv trag je ostao iza vas čak i kada ste ustali u prepunom autobusu nekoj starijoj i onemoćaloj osobi da sedne....ili kada ste pomogli staroj baki da predje ulicu, ustupili mesto u kilometarskom redu ispred šaltera u nekoj banci, poneli komšiji tešku torbu na 4-ti kad' lift ne radi, pružili ruku svakome ko je od vas traži u nevolji.....

    Postoje i oni drugi tragovi...bojeni u crno, i ocenjivani na drugačiji način...

    Ono što je sigurno, to je da svako ispisuje svoje tragove....


  9. #9

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Neizbrisiv trag je ostao iza vas čak i kada ste ustali u prepunom autobusu nekoj starijoj i onemoćaloj osobi da sedne....ili kada ste pomogli staroj baki da predje ulicu, ustupili mesto u kilometarskom redu ispred šaltera u nekoj banci, poneli komšiji tešku torbu na 4-ti kad' lift ne radi, pružili ruku svakome ko je od vas traži u nevolji.....
    Odavno ne "spavam na to uvo" ... ne samo zato što su to već sledeće sekunde izbrisani tragovi,
    već zato što nemam "vremena" da se trošim na periferike.
    Malo ko će ti se na dobroti zahvaliti,
    a o povratnoj sprezi da i ne govorim ( ne mislim na bakicu ili dekicu, nego načelno - u životu.)

    Sve to stvarno lepo zvuči i lepo je (a nije ni teško) biti fin... ali
    bez preterivanja ... molim !
    Naročito - nikako ne pružati ruku "svakome" !!!

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  10. #10

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku
    Odavno ne "spavam na to uvo" ...


    Mora da je zbog mindjuše...pa žulja

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku
    ... ne samo zato što su to već sledeće sekunde izbrisani tragovi,
    već zato što nemam "vremena" da se trošim na periferike.
    Malo ko će ti se na dobroti zahvaliti,
    a o povratnoj sprezi da i ne govorim ( ne mislim na bakicu ili dekicu, nego načelno - u životu.)
    Čini dobro i bez očekivanja da ti se neko zahvali i uzvrati....
    Njegovo "hvala" ne ostavlja trag...ali tvoje delo da....I ti tragovi nisu izbrisani, već ostaju u večnosti....

    Savet(dobronameran)-->

    Nadji vremena za "periferne" tragove, jer oni ostaju....I po njima ćeš, kada dodje vreme, naći put do kuće...


  11. #11

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Prepoznajem tragove iza sebe kroz priču starijih, koja mi govori o tome kakvi su moji, kakvi su geni mog deteta...
    Ne želim da ostavljam tragove za sobom, jer će to možda da budu tragovi, koji će da budu ispred nekoga.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  12. #12

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Kako ja,vođena znatiželjom,tragam za tragovima mojih predaka tako će valjda i za mnom tragati moji potomci kroz vek ili dva.Niko od njih nije bio poznat i poseban u svetskim razmerama,bili su to sasvim obični ljudi,no mnoge činjenice na koje sam naišla ih čine meni najvažnijima na svetu.Tako ću se i ja potruditi,ako ne više,da ovaj život proživim zanimljivo i ostavim budućim generacijama,da mi još nešto osim imena upamte i spominju.
    I may not be perfect but I'm always me

  13. #13

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Složiću se sa Gogom i Gogsijem.

    Nemam želju da ostavim tragove iza sebe. Kao prvo, ne smatram sebe toliko posebnom da bih trebala biti pamćena godinama nakon što odem jednog dana. Jeste meni fascinantno da znam kakav mi je bio čukundeda i da li mi je askurđel bio namćor.... Oni svi žive kroz moje oči i dan danas na neki način, i kroz oči mog brata i sestre.

    Posao mi je takav da mogu da darujem, kao i Leonard, ljudima nešto što će dosezati daleke zemlje, ići s njima u meni neznane predele i olakšati im život možda na neki način, da ne ostanu izgubljeni i nemoćni negde daleko.

    A što se tiče onih najvažnijih, koji su deo mene sada - ne želim da ostavljam tragove, jer vremenom tragovi blede. Draže će mi biti da zajedno utabamo put koji nekuda vodi.
    Poruku je izmenio Cecara, 08.10.2009 u 09:44
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  14. #14

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Nisam opsednut time da ostavim neki vidljiv trag u prostoru i vremenu, da budem zapamćen po nečemu. Nije da to ne bi bilo lepo, ali ni po čemu nisam dovoljno izuzetan da bi bio upamćen generacijama unapred.

    A to mi i nije važno. Živim za sadašnji trenutak, za to da ljudi koji su mi sada važni prepoznaju u meni pravog prijatelja, saradnika... osobu. A oni koji dolaze, ako dođu, neka sebi grade život po svojoj meri, a ja ću biti zadovoljan ako bar deo zasluga za njihove prave izbore pripadne meni.

  15. #15

    Odgovor: Tragovi iza nas ...

    Meni su uvijek fascinantne priče o ljudima koji su ostavili neizbrisivi trag, a uglavnom su bili nepismeni, nisu mrdnuli dalje od svog rodnog grada, pa ipak, ne samo da su svojom dobrotom, mudrošću i pravičnošću rame uz rame sa ovima danas, nego i prednjače. Osjetim neki ponos, kada, ne samo moji najbliži, nego i ljudi sa kojima nemam krvno srodstvo kažu za nekoga mog da se takav čovjek rijetko rađa, da je ostavio u amanet mnogo dobrih stvari i da trebam da se ponosim što sam mu potomak.

    Dešavalo mi se i da su mi totalno nepoznati ljudi, prilazili poslije tatine smrti, ničim izazvani, govorili "tvoj tata je bio veliki čovjek". I lagala bih kada bih rekla da to ne izazove brže otkucaje srca...ponos.

    Ja sam blijeda kopija svih ljudi od kojih sam potekla niti se nešto pretjerano trudim da ostanem zapažena, nisam pretjerano talentovana za neke stvari da budem svjetski poznata...laganim kasom idem kroz svoj život...i bit će mi drago da me nekad, spomenu dragi ljudi koje sam odabrala i pustila u život....sve ostalo, nije ni bitno. Nismo svi stvoreni da činimo velike stvari ili da ostavljamo duboki trag.

    Ipak...ima jedan beton, koji čuva trag mojih šapica ima nekoliko klupa koje sam obilježila...ima jedan stan koji, ma koliko se krečilo, farbalo, krije recke moga rasta...meni je to dovoljno. Skromna dođoh na ovaj svijet.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •