Svedoci smo toga da mnogi gradovi u Vojvodini mahom propadaju, fabrike se zatvaraju, mladim ljudima je izuzetno teško da nađu posao u struci, ulice su pune samo subotom uveče, cene u kafićima prilično niske, a kafići i pored toga poluprazni... jednom rečju mrtvilo. Prijateljica mi reče pre izvesnog vremena da moj rodni grad od milošte zovu "Bežigrad", jer su iz njega pobegli svi koji su imali bilo kakve mogućnosti. Većina Vojvođana spas vidi u Novom Sadu, kao što sa druge strane većina građana centralne i južne Srbije vidi spas u Beogradu. Ovo nije samo moja konstatacija, vodim se iskustvima i pričama ljudi oko mene.
Koliko ste vi zadovoljni kvalitetom života u vašem gradu? Da li ste i vi možda prešli u Novi Sad/Beograd, ili niste videli potrebu za time? Da li mislite da je situacija po manjim gradovima zaista kritična, ili su to možda samo priče pojedinaca?