- Prihvatam svačiji način ishrane isključivo kao njegov lični stav.
- Ne prihvatam nikakva uverenja i 'uverenja' koja nisu u skladu sa biološkom prirodom čoveka kao svaštojeda na vrhu lestvice ishrane.
- Ne prihvatam ničije nastojenje da drugome propoveda kako da se hrani.
- Ne prihvatam da je bilo koji način ishrane humaniji, moralniji od ostalih, pa ni pravo onih koji praktikuju neki način ishrane da sebe smatraju zbog toga boljima od drugih.
Iz gornjeg proističe da se suprotstavljam pretvaranju izbora načina ishrane u polarizaciju, pa potom u ideologizaciju i politizaciju, ali na potpuno prikriven način u kome se ne vidi šta je pravi predmet sukoba. Način ishrane je samo orudje na tom terenu sukoba.
Oni koji biraju drugačiji način ishrane od uobičajenog u svojoj sredini (naravno, izuzimam zdravstvene razloge) demonstriraju na taj način neslaganje sa tom sredinom. Ishrana je samo jedan medju raznim vidovima ispoljavanja neslaganja sa sredinom - setite se frizura i muzike Bitlsa, dece cveća, raznih underground pravaca itd, itd. i koliko su oni u svoje vreme bili u neskladu sa svojom sredinom.
Suštinski razlog neslaganja sa sredinom koji se na ove načine ispoljava nije artikulisan. Samim tim nije artikulisan ni stvarni cilj koji se želi dostići kroz neslaganje, suprotstavljanje i/ili borbu za svoj stav.
Neko može da odgovori da je to borba za pravo na različitost. Možda, ali samo onda kada ne traži potiranje tudjeg prava na različitost. Inače, u ljudskoj prorodi je težnja za dominacijom nad drugim, tj. da moj sistem vrednosti nametnem drugima, pa ni pravo na različitost ne može biti neki pravi cilj, nego samo etapa u postizanju nečeg daljleg.