Valentinovo je, po mom skromnom mišljenju, samo jedan u nizu događaja (a neki bi rekli i jedan od metoda, odnosno alata) kojim globalizacija narušava naše identitete i polako, ali zato sigurno sve naše kolektivne navike podvodi pod jedno metastazirano stanje duha koje bi mogli definisati kao nečemu bliskom svojevrsnom najmanjem zajedničkom sadržalcu.
Bilo bi nepošteno reći da je Valentinovo jedina takva pojva, ili kap koja je prvršila čašu pa čak i da je ono neki iole važan faktor u svemu tome, ali je ono samo po sebi vrlo indikativno da se shvati kako će otprilike izgledati svet u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti...
Pa čak i ta potrošačka dimenzija pomenutog praznika (koji je i u sredini gde ja živim sve popularniji) iako negativna, ipak suštinski nebitna za ono što nam globalizacija sve snažnije nameće...
Valentinovo, da ili ne?