Moja poezija - Strana 31
Strana 31 od 39 PrvaPrva ... 212930313233 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 451 do 465 od ukupno 585

Tema: Moja poezija

  1. #451

    Odgovor: Moja poezija

    TI,
    mala bezobrazna devojcice,
    sto zivis u iluzijama,
    pazi se,
    zivot je borba!!!
    Tvoji koraci
    moraju biti snazni,
    tvoji potezi
    moraju biti vazni,
    jer ti moras biti TI!!!
    Ne smej se tako...
    Molim te,
    ne smej se tako...
    Ubijas ih!!!
    Ne trazi bliskost u daljini,
    ne rugaj se lepotama,
    pronadji zlatnu sredinu,
    i obuci novi sako...
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  2. #452

    Odgovor: Moja poezija

    Reperi sa njive


    Repa se vadi i svuda je blato
    traktori su gadno napravili sranje
    raskopali njive ko da traze zlato
    seljaci se napiju, skoro komatozno stanje.

    Ulicom kad prodju prozori se tresu
    svuda leti zemlja na bajsu se gine
    sa prokolicom Zmaj kad ti zakachi kesu
    ima da te baca otrese ko sline.

    A njima je lepo, dnevnice su dobre
    za sezonu jednu, mojih deset plata
    svi sad voze repu samo daj im chorbe
    kupice jos jedan traktor da zaposli brata.

    Oj rakijo shljivovice zbog tebe mi rumen lice...

  3. #453

    Odgovor: Moja poezija

    Ovo nije pesma
    ovo je knjiga o džungli
    jedan stalni lov
    potraga za smislom
    između granja iluzija
    između svih onih obmana
    kojima je zaista mesto u džungli

    Ovo nije pesma
    ovo je knjiga o anti-liričnosti
    ovo je jedan krik
    pred preteranom urednošću
    pred pokoravanjem
    sveznajućoj tuposti
    kojom se prikriva slabost
    i zatire um čoveka

    Ovo nije pesma
    ovo je knjiga bez mesečevih mena
    bez plača malde devojke
    i bez susreta kraj jezera prozirne vode

    Ovo nije pesma
    ovo su tek reči
    jedan niz misli
    nabacanih na jedan zamišljeni prostor

    Ovo nije nikakva pesma
    i ne treba da bude
    jer bila bi lažna
    bila bi kao one bezvredne niti
    poetičnih smisla radi izraza
    i radi utiska

    Ovo nije pesma
    i baš mi je drago zbog toga
    u suprotnom bih sebe nazvala pesnikom
    a to baš i ne bi bila dobra ideja
    od sveg voća koje sam probala,najbolji ukus imala je dobrota

  4. #454

    Odgovor: Moja poezija

    Pink pink pink

    To je program svaka cast
    da ti na usi izadje mast
    svakom detetu da uspore rast

    pa ih zato gleda i staro i mlado
    kad zapeva Seka i ostalo stado
    volimo te nasa grand parado
    na tebe bi se ja ispovracao rado

    emisije su dobre ko kolica bez tocka
    kokodace evo jos jedna kvocka

    zapeva ponekad i starica bez mozga
    pa se zato prevrce u stomaku corba

    Kad se smeje Lea ko traktor u kvaru
    dobijem ja zelju da ispecem je na zaru

    Evo sad ce malo i serija glupa
    pustaju ih mnogo jer i nije skupa
    pre cu negde da sednem na klupa
    gled'o bi ih samo da u glavi imam rupa

    veselo je veselo pa mi sve je preselo
    zvezda je rodjena sad idemo ponovo...

  5. #455

    Odgovor: Moja poezija

    Sta cu kad sam taki..

    Glavobolja od piva
    na oku mi sljiva
    za sve je flasa kriva
    i ne znam sta se zbiva

    tu se pilo sve sto bilo je
    nas jelen dobro pivo je
    sad pred ocima sve krivo je
    daj natoci jos jednu ej

    a krcmarica je lepa ko lepak
    pokazala mi sto izbusila je pupak
    pa sta mislis da sam tolki glupak
    ajde bezi tamo i nalij jedan konjak

    a vredna je kao cigani na djubrivu
    dok joj gledam njenu nogu krivu

    oci su joj smedje i ime joj je Nena
    mom je srcu mila jer ipak je zena
    a vidim voli da ubode se u vena
    kad od Zike zavrsi se shema

    nesto mi se u cudno zeludcu zbiva
    vidim ja da treba mi jos piva
    kada dodjem kuci ima lepo da se sniva
    najboilji mi ortak vozi lada niva

    opet sam se razbio ej bas me brige
    subota je vece i bicarke su stigle
    sad ce pivo da toci se u krigle
    neke tri su dosle i odma noge digle

    samo sto se ne ugusih od groznoga smrada
    alo bre deco ovo nije grand parada
    idi kuci spavaj i poslusaj balada
    ludju decu ne videh nikada do tada

    a mozda bi trebalo sad odma da odem
    da odgledam Rokija il' vratice se rode
    nije jos ni prohodala a vec hoce da se bode
    neki lik mi dobaci da to je sad u mode

    zao mi je zao a pomalo i krivo
    osto sam bez novca pa nemam ni za pivo
    mnogo sam se zadrz'o al sam i uziv'o
    krenuo sam kuci i odma istusir'o

    Sta cu kad sam taki ej sta cu kada jesam
    volim barem jednom da ne znam ni gde sam
    vraticu se opet cim mi legne plata
    to tada cu da gledam velikoga brata...

  6. #456

    Odgovor: Moja poezija

    Ostani ipak,
    ali cuti...
    Neka se sav bol
    istopi u uspomeni...
    Pozeli me pogledom,
    zazmuri,
    i zapamti
    zaborav nikada ne zuri...
    Pozeli me,
    to je ono sto zelim...
    Smesi mi se nezno
    iako se sav svet oko nas raspada...
    Oh, gledaj me,
    gledaj me,
    ali ne prilazi,
    ostani tako nem...
    Ljubav,
    da li je to ono
    sto sam nekada osecala
    prema nekom slucajnom prolazniku,
    ili je Ljubav
    ono sto predstoji...
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  7. #457

    Odgovor: Moja poezija

    нови дан

    нови дан се навикао на обоје
    на твоје сузе што их спушташ на образе моје
    и опет на моје ћутљиве усне
    на све варке моје
    да те имам да си уза ме

    а прилике су слутње
    теку као некада очију
    искре
    брзе и одма сућутне за тренутак нови
    сада носе тишине
    у тишини пишу
    ноћи име



    викторе ноћу ноћу за уздах стољеће тог мјесеца боју ја не могу,скапаћу у моме пјесме броју скапаћу али ни уздах стољеће том бојом неће,скапаћемо викторе дај нам кораке путем,ноћ је даљина није


    уздах стољеће

    кораци и ево ме крај ње
    уздах стољеће моје прилике
    уздах ове прилике тужне
    њена туга од мјесеца пута
    љево ноћу плавим сјевером
    звјездама тог пута бојена
    тужна туге те никад
    виђене не подигнута
    најмања не додирнута
    насмијаним сличицама лудила
    одјевена
    ноћ
    кораци
    уздах стољеће прилика
    вјек је прошао
    остаје лупање срца после тебе
    мислим наде постоје
    слиле су се боје твоје
    низ образе моје
    на све варке моје
    да те имам да си уза ме

  8. #458

    Odgovor: Moja poezija

    Poceli su da pricaju
    o nekom kanarincu
    u pozlacenom kavezu
    sa sjajnim perjem
    zutim ili crvenim
    ne secam se tacno
    koji je pevao 66 godina
    (toliko je godina imao )
    uvek istu pesmu.

    I sve bi to bilo u redu
    da nisu otvorili sezonu lova.
    Sezonu lova na divlje guske
    koje su kruzile
    iznad njihovih glava.

    Bez glasa.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  9. #459

    Odgovor: Moja poezija

    Koliko puta pomislim na tebe?
    Pazi ovako:
    prvi put
    pre no što otvorim oči
    ne znajući
    ploveći među obalama sna
    pa
    kad krenem da otvorim oko
    pre no što trepavica dodirne gornji kapak
    pomislim
    da li spavaš
    pa
    dok se spremam za posao
    da li spavaš
    pa
    kad izađem napolje
    i ugledam
    nebo
    sunce
    kišu
    oblak
    vetar
    liče na tebe
    pa
    kad u autu čujem našu pesmu
    čekaj
    mi nemamo našu pesmu
    ipak
    mislim na tebe
    pa
    kad mi prvi matorac pruži nepopunjenu knjižicu za struju
    pomislim kako bi ti bila fina
    i nasmešim mu se
    pa
    kad mi mlada majka stavi bebu na šalter
    da li si i ti bila ovako mala
    i ovako glupo se smejala
    pa
    kad mi dingdongNe sms
    ja mislim da si ti
    uvek
    pa
    kad čujem smeh
    ti se tako dobro smeješ
    pa
    dok hranim pernatu marvu
    plašila bi se da ti ne ulete u kosu, znam
    i upletu se zauvek
    pa
    dok jedem supicu
    topla je
    kao ti
    pa
    kad pada noć
    prekriva me
    kao što ti umeš
    ponekad
    pa
    kad vidim kevu i ćaleta da gledaju Slagalicu
    e ne znam zašto i tada
    pa
    kad noć zamiriše
    nekako mislim da miriše na tebe
    pa
    kad pada kiša
    jer kišu volim
    pa
    kad se ušuškam
    u toplo
    mislim
    pa
    zaspim...

    Samo da znaš
    ovo je polovina onoga koliko bih mogao da mislim na tebe.

    Obuzdavam se, ipak.

    A možda mislim i dok sanjam.

    Ne sećam se.

  10. #460

    Odgovor: Moja poezija

    Zaboravio da navije mozak


    Alo momak, nesto zvecka ti u glavi
    vidim da si predugo vario na spravi
    na nekim si tabletama ne samo na travi
    bolje uzmi viljusku pa u oko stavi

    vena ti je vidim ko auspuh od juga
    polomio si jednu iglu pa ti treba druga
    smaras ljude na stanici jer treba ti pljuga
    i posle se ljutis kad neko ti se ruga

    sad trpas se svuda gde ti nije mesto
    cak i kapelu opljackas cesto
    pokupis sve pare a ostavis resto
    juce si iz pekare pokrao svo testo

    da si barem uzeo i nesto da radis
    ne samo da gledas gde travu ces da sadis
    kad ti pandur trazi licnu ti postavu vadis
    sad ides u celiju i tamo ces da patis

    razmisljao jesi ali malo sutra
    svidja ti se igla, svidja ti se vutra

    nisi na vreme ti mozak navio
    bitno da si exer u usta stavio
    jer da jesi sad bi mozda slavio
    ala si se gadno u sranje zaglavio

    Da si druge slusao, u sranje ne bi usao
    sada samo moli boga, da jednoga dana smuci ti se droga...

  11. #461

    Odgovor: Moja poezija

    Snežna

    Gledaš kroz prozor
    kažeš:
    "Kako je lepo.
    Kao da je neko prosuo milijarde najfinijih kristala
    i napravio tepih
    za snove.
    Kao da je sačuvao delove bajki da ih rasprostre
    pred naše oči.
    Kao da sve noćas može
    da oživi..."
    Ne vidiš
    da sneg okiva grane
    pritiska ih svojom težinom
    lomi im udove
    dok se zima bezglasno ceri
    uživajući u njihovom bolu
    ne vidiš
    da beli zlotvor krije i ono malo hrane
    koju u promrzloj zemlji
    traže sićušna bića
    okiva ih
    slabi
    vreba
    čeka svoj trenutak
    da zauvek im sklopi oči
    ne vidiš
    da svojim čaršavom
    prikriva mrtvo
    prikriva zločine zime
    saučesnik je on
    o da
    ne čuješ
    šapat
    dok blagorodna kiša
    šapuće:
    "Rasti. Živi."
    njegov je ledeni
    utkan u vetar severac:
    "Spavaj. Umri."
    Nemoj da pričaš o snegu
    sa mnom
    odavno već
    njegovo svetlo lice
    za mene je samo
    maska
    ispod koje je blato
    i raspadanje.

    Jedino pahulje volim
    zato što
    umiru
    u tišini.

  12. #462

    Odgovor: Moja poezija

    Kad ispadnem KONj

    Prvo mi sve krene kako valja
    mada se to retko kada desi
    od mene stvarno nema veceg kralja
    zanimljiv sam ko kliker u kesi.

    Valjda sve to mora tako biti
    devojke me gadjaju sa govna
    degenerik sam i to necu kriti
    svako od mene napravi ovna.

    Lud sam kao pravi ludak
    a mozda i od takvih vishe
    svi me glede kao da sam chudak
    na chelu mi to sve i pishe.

    Nemam prava da se ljutim
    ko me j.be konj sam pravi
    pametniji sam vala kada cutim
    i sa ushu da se pokrijem po glavi.

    Glavo moja prazna kao bunar
    nemoze ti nista ni mozdani udar...

  13. #463

    Razmisljanja o Borhesu...

    Borgesu nikada necu oprostiti

    Malo po malo, posljednjih vjekova
    planeta je izgubila jedan po jedan
    sve velike izazove istorije

    Otkriveno je što je otkriveno
    Napravljeno je što je napravljeno
    Ostaje mi zaključak da pripadam
    Generaciji koja nema sreće
    Već smo naselili i otkrili sve kontinente
    A proći će još dugo do putovanja na druge planete..

    Ostaje nam samo vrtlog samozadovoljenja
    Naše oči nemaju snove,
    jedini izazovi su nam markirano lišće i obojene hartije
    a iznad svega trka za iluzijom vječnog života
    dok se u međuvremenu prikrivamo plastičnim ukrasima tjela.

    Da sam samo malo ranije rođen
    Sad ne bih bio ovdje nepomičan na stolici za blejanje
    Borio bih se za zemlju nagdje u oklahomi
    Tražio bih zlato u JAR-u, na Aljasci
    Drmala bi me groznica plodne zemlje
    Oženio bih djevojku Guarani
    Potomci moji bili bi vjesnici nove rase

    Težio bih da budem kao veliki Liberador
    Ideolog novog načina života
    Pisao bih ustave oslobođenih kolonija
    Smišljao nove grbove i zastave

    Ali prokleto sam zarobljen
    U vremenu kojem ne pripadam
    U vremenu kojem lutam
    gdje kompromisno proživljavam svaki darovani tren
    potpuno skučen, primoran na tuđe vrijeme, sabijen

    Jedina utjeha života su mi ova slova
    Bila su uvjek i biće
    U vremenu kojem ne pripadaš
    Sve što možeš je ostaviti poneki trag
    Neka moje riječi nekima budu misterija
    Druge nek podsjećaju na jadikovanja depresivca

    Svakako ne pišem zbog njih danas i sad
    Iako sam trebao živjeti juče
    Ovo pišem zbog onih koji će tek nekada možda doći
    Kojima će ovo biti nečemu važan znak

    Ja ću tada biti samo sjećanje na napisane riječi
    Ali i dalje Borgesu neću oprostiti....

    G.S





    "Šta je radio Borges na današnji dan?"



    Danas je svetac nekog starog naroda
    U to sam gotovo siguran
    Danas se odigrala velika bitka
    Stotine je ratnika progutao današnji dan
    A ko zna tek koliko je rođeno beba
    Novih smrtnika začeto

    Ja sam se kao i obično
    probudio rano
    Neumoran od vođenja ljubavi

    Po koja kap kiše podjeća na danas rođene
    Vreli limovi limuzina usijani od sunca
    Tu su, čisto da ne zaboravimo i smrt
    Gotovo samim dodirom, kapljice nestaju
    Isparavaju sa lima, kao duše iz umirućih tijela

    Ne mogu da ne mislim o tome
    Što je Borges radio na današnji dan
    Šta je pisao svih proteklih današnjih dana
    Svih 10 tih avgusta za života svog..

    G.S

    kako za života shvatiti Borgesa?

    Sanjam da ću jednoga dana opet voljeti kao nekada
    Bio bih sretan i krompir saditi, nositi rasade po crmnici golih tabana
    Ali znam da neću više nikad, voljeti se može jedan put
    kad te jednom prođe, ona postaje najgori birokrata, onaj kojem stalno kucaš na vrata
    koji ispija bezbroj kava, i nikad ama baš nikad ne radi svoj posao kako valja

    Ali više od toga volio bih razumjeti Borgesa, ljubav je krajnje sebična
    A Borges je onako kako ja to volim univerzalan
    Hoću tačno da znam što je mislio, koje su ga struje probadale dok je pisao bodež, tigra ili trenutke..
    Proklet sam jer sam bio previše mali da bih umio da ga pitam, dok je na sreću ovog svijeta bio živ
    Ostaje mi da do kraja svojih dana lutam i zamišljam, da razgrćem mu kroz riječi
    Zato i dajem ovaj oglas,
    Hoću da mjenjam izgubljenu smisao za ljubav i snove o njoj za Borgesov osjećaj
    Ne želim žaliti,
    Mogu makar reći volio sam nekad ali, prije nego umrem volio bih znati i kako shvatiti Borgesa


    G.S

  14. #464

    Odgovor: Moja poezija

    Ti


    Mislim na tebe..imam strah i ne znam kako me tera da ovo pisem,ali znam da moram,jace je.
    Za trenutak ne zelim da te gledam,pogled se gubi kroz prozor..
    Zima je,magla pokriva ulicu i jedva nazirem nesto preko puta,
    Pred prozorom drvece i sa njega pod tezinom magle opada tek po koji list.
    Hvatam taj tren ali ne umem da opisem osecaj.
    Vec dugo pokusavam da pronadjem razlog da te zamrzim i ostavim,pustim da odes..slaba sam,
    Gledam te dok iz tebe izvire bes i zelim da te obuzmem,gledam te u svoj ozbiljnosti i luda sam
    za tobom,gledam te izgubljenog u mislima i sve drugo za mene ne postoji..
    Gledam te i pokusavam da proniknem u tvoj tajanstveni pogled i ulovim misao
    Iz tvojih ociju. .ali ne mogu..
    Zasto zelim sve ovo?Zasto zelim da ostavim trag izmedju ovih stranica,da mozda jednom,ako
    Nikada ne budes pored mene vise,ostane setna uspomena koju cu zaboravljati s'godinama,
    I mozda je ponovo jednom pronaci prekrivenu prasinom vremena,davno zaboravljenu.
    Pitam se,da li cu imati tada snage da oduvam prah sa ovih slova i stvorim tvoju sliku..
    Kao nekada?Kao sada?!

  15. #465

    Odgovor: Moja poezija

    уз крај

    којим трагом до успомене тужне
    гдје потонуо би клонуо сам исувише
    трагом сјећам се себе
    стопих сате пјесме моје
    стопих сјене и ноћ
    а мој уздах у дану остаде
    стопио се у воде
    рјечи времена престаше
    узбудио сам сна сумње исувише
    пјесмом до јесење висине
    и моја ноћ без дана остаде
    корак у ноћи остаде
    висином ноћи јесени дише
    увјек сна сумњама тугу пише
    тугу за будних сјећања рјечи више
    и више
    пјесме сјећања клонуле
    уз крај су ме донјеле
    уз крај трагом је море
    бездана
    или сјена ноћи што мојом пјесмом говоре

Strana 31 od 39 PrvaPrva ... 212930313233 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Moja pesma je...
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 11.07.2015, 23:00
  2. Moja poezija za decu
    Autor biljanaiguga u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 21:15
  3. Moja Priča
    Autor gradandjela u forumu Književnost
    Odgovora: 69
    Poslednja poruka: 29.04.2011, 22:03
  4. Moja azbuka
    Autor DrinChe u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 24.10.2009, 20:22
  5. Kćeri moja Aliji da l' da te dam?
    Autor SQUAW u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 19.09.2009, 03:13

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •