Ja mislim da nikad necu porasti
Zasto da porastem,odrasli su komplikovani
Ja volim da budem nekomplikovana
Ja mislim da nikad necu porasti
Zasto da porastem,odrasli su komplikovani
Ja volim da budem nekomplikovana
No me toques
Secam se da je "glavna" zelja bila da budem uciteljica.Zatim je dosla na red stjuardesa,manekenka,glumica,...i sta sve ne...Jedina neprezaljena je da postanem sportski komentator...smrc...
I may not be perfect but I'm always me
Definitivno padobranac. Zastitni znak su mi bile one naocare za varenje. Stalno sam se pentrala po drvecu i skakala na zemlju, dok se jednog dana nisam posteno polomila, pa se moja padobranska karijera zavrsila i pre nego sto je pocela.
secam se perioda kad sam htela da budem trgovkinja..lele
moram da skeniram neku sliku...
pa imala sam pravu trgovinu...
tezga,pult,pravi artikli (deciji), mamine stare konzerve,sprejevi,vagicu,kasu,korpicu,telefon!!
mislim da sam imala oko 3-4 godine
posle sam htela da budem stjuardesa...to me drzalo do srednje skole..
onda turisticki vodich...
i na kraju prevodilica..shto u neku ruku i jesam...
al ne onako kako sam zamislila
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
Jednog dana (pred upis u srednju školu) ulazim u kuću kao furija...pravac u sobu da nadjem kevu...keva spava, ja drmam:
..."mama...mama...brzo....zovi miliciju!!!"
...keva u šoku ustaje...ne zna gde se nalazi...
"...šta se desilo?!!!"
"...mama...mama...imaju konkurs za upis...hoću da budem detektiv!!!!"
Inače, od malih nogu sam imala želju da budem frizer, ni jedna lutka koju sam imala nije bila uskraćena za neku moju kreaciju
I bilo mi je jako važno,bez obzira na zanimanje, da imam duge nokte, nosim naočare i protezu. To mi je bilo baš onako...in
Otkad znam za sebe samo jedno : učiteljica... Večito sam "podučavala" svoje lutke...imala svoje male dnevnike sa ocenama...
I na kraju...uspeh sebi da ispunim tu želju in RL...
netjem da porastem!
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
Scar tissue is stronger than regular tissue. Realize the strength, move on.
Neozbiljne teznje iz mladjih dana koje su me drzale na godisnjem ili polugodisnjem nivou su bile:
- kasirka - imala sam takve napade da sam kucala i po prevrnutoj unutrasnjosti bombonjere posto je prethodno satrem, to me je asociralo na kasu... nakon cega su mi malu kasu kupili, ali tada je opcinjenost prestala, i
- konobarica - niko nije smeo da udje u kuhinju da uzme sta mu treba, sve sam stizala da usluzim sa sve keceljom, ali to tek nakon sto je baba zavrsavala svoje bivstvovanje u istoj, jer sam mnogo smetala motajuci se tu oko spremanja rucka, pa mi tada nije bio dozvoljen full pristup radnom mestu.
Kako su godine odmicale tako sam ja zelela da budem nesto sasvim drugo. Ili balerina ili arheolog. Ili nesto od ta dva ili da umrem. Da ne budem ovo prvo pobrinula se priroda. Otpisana. Oversized. Da ne budem ovo drugo pobrinula se cela porodica.
Tata: Jel si sigurna sine da hoces da kopas po prasini?
Mama: To ce da se odrazi na zdravlje, oni ne zive kao sav svet. Koliko njih ode mlado...
Deda: Nikako. Treba dete da proguta neki ucaureni virus ko zna gde i ko zna od kada.
Baba: Gospode Boze
Prababa: A ko je okacio one moje kilotice onako visoko na strik ne mogu da dohvatim
Ja sam svoje dve neostvarene zelje otpatila jos odavno i sad sam to sto sam
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Ovaj pasus me je samo podsetio kako je mene moja porodica pokušavala da odvrati od te namere. Ja sam otkad znam za sebe voleo sve u vezi sa vremenima koja su daleko iza nas. U petom razredu osnovne škole sam čvrsto rešio da postanem arheolog.
Najbolji komentar sam dobio od brata koji je uporno tvrdio da je to besmisleno upisivati jer je već sve iskopano i da ja neću imati šta da radim, majka je sa vremena na vreme promrmljala: "A gde baš to nađe". Ali ja sam ostao uporan i upravo sam na putu da ispunim svoj dečački san, jer verujem da čovek treba da radi ono što voli, a to je arheologija.
kad porastem biću... mamba!!!
ono sam što sam i želeo da budem, a kad sam bio omalen!...
da je bolje ne bi valjalo...
Jesus Saves!.
diste daste?!
U osnovnoj školi sam voleo istoriju. Ćale mi je bio amaterski fotograf pa sam zavoleo i fotografiju. Kada me je neko tada pitao: "Šta ćeš biti kada porasteš?" ja sam odgovarao: "Radiću kao fotograf u nekom arhivu.
Danas radim kao fotograf u Arhivu Vojvodine.
c'est en faisant n'importe quoi qu'on devient n'importe qui.
...kad porastem veliki... napraviću šator......i ja biti jedan veliki crveni indijanac ...