Nisam za smrtnu kaznu. Smisao kazne bi trebala biti fizička ili psihička patnja onoga ko je na tu kaznu osuđen, a u slučaju smrtne kazne takva patnja izostaje. Smrt u slučaju teških prestupnika pre može biti posmatrana kao oslobođenje od kazne nego kao kazna. Ubiti čoveka (s tehničke strane) nije teško, a vreme potrebno za to je minimalno.
Imamo slučaj, recimo, onog Austrijanca koji je ćerku decenijama silovao. Ubivši ga, mi bismo mu samo prekratili muke, ništa ne bismo uradili. De facto ga ne bismo ni kaznili. Za takve, doživotna samica bi bila sasvim prihvatljiva, i mogli bismo je videti kao oblik kazne za ono što je uradio.