Ploviti se mora i bez broda ..
Ne mrzim. Nisam nikad mrzela niti zelim. Poznati su mi i bes i razocaranost, ali mrznja-ne. Najgore stanje je za mene ipak ravnodusnost.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Mržnja može da se ispolji neuvijeno, ponekad prilično brutalno ali veoma često ume da bude duboko prikrivena, tako da je čovek ni sam nije svestan. Bilo u otvorenom, bilo u prerušenom obliku, mržnja je žilava i strasna koliko i ljubav. Zapravo, strasnija i žilavija jer mnoge sveobuhvatnije prožima, u mnogima duže bukti i teže zgasne. Ogromna je razorna snaga mržnje. U to se svakodnevno uveravamo. Ona truje, pustoši i uništava živote kako onih koji mrze tako i onih na kojima se iskaljuje. Ma koliko bila štetna, mržnja se, međutim, ne može prosto odstraniti voljnom odlukom, nekom vrstom moralne hirurške intervencije.
Mržnju nećemo ukloniti naređenjem i zabranom. Osoba koja sebi zabrani da mrzi će možda uspeti da svoju mržnju uvije u slatke oblande ali ne i da je se reši. Ona će nastaviti da u njoj besni bez obzira što osoba odbija da prizna njeno postojanje. Mržnja ima svoje uzroke i možemo je prevazići tek kada se ovim uzrocima ozbiljno pozabavimo.
Koga i zašto mrzimo?
Iz mržnje progovara strah. Mrzimo one kojih se bojimo jer nas ugrožavaju ili bar verujemo da nas ugrožavaju, što nikako nije isto. Naše su procene veoma često nepouzdane i varljive. Veoma retko procenjujemo ljude na osnovu onog što stvarno jesu i stvarno čine, daleko češće na osnovu naših predubeđenja, očekivanja i zahteva. Lako možemo poverovati da su nam neprijatelji oni koji nam niti nanose niti smeraju ikakvo zlo. Kada se osetimo napadnutim, ugroženim, povređenim, veoma je važno da se zapitamo šta je zaista napadnuto, ugroženo, povređeno mi sami ili nestvarna, preuveličana predstava koju gajimo o sebi, svojoj vrednosti i svom značaju. Najljuće mržnje po pravilu izazivaju povrede ove druge vrste. To znači da se osećamo ugroženim, napadnutim, teško povređenim jer drugi odbijaju da podele i priznaju našu umišljenu predstavu o sebi samima. Na ugroženost zuatim odgovaramo žestokom mržnjom. Tako možemo proglasti neprijateljem i zamrzeti nekoga ko je zapravo prema nama potpuno ravnodušan ili nas čak i ne primećuje, i to upravo zbog njegove ravnodušnosti koja ruši naše uverenje o vlastitom značaju. Ili možemo, što je veoma čest slučaj, zamrzeti nekoga zato što nam je u bilo kom pogledu isprednjačio jer, u svojoj umišljenosti, ne možemo da podnesemo da bilo ko u bilo čemu bude ispred nas. Ali okrutno možemo zamrzeti i one koji previše liče na ono što ne bismo želeli da budemo a ipak jesmo, na ono zbog čega sebe preziremo. Tako će, na primer, mrzeti lenštine onaj ko potajno prezire vlastitu nepriznatu lenjost, "nesposobnjakoviće onaj ko mrzi vlastitu nepriznatu nesposobnost, glupake onaj ko se zapravo gnuša vlastite tuposti, lopove onaj ko u drugima osuđuje vlastitu sklonost ka iskorištavanju i krađi a prevarante onaj koji i sam voli da podvali. Ovde je reč o klasičnom premeštanju gde se mržnja prema sebi ispoljava prerušena kao mržnja prema drugima. Što čovek nemilosrdnije mrzi sebe, surovije će mrzeti druge. Što je prema sebi nerealniji, osećaće se to ugroženijim i to će žešće zamrzeti one za koje je umislio da ga napadaju.
Neko je nekada izmislio jednu strahovitu glupost...
Svi ljudi su jednaki...
A zatim je to začinjeno jednim drugim aksiomom...
"Treba tolerisati različitost"...
E sada se ti tu uklopi.
Iako se svi nekako trude da se ponašaju ljudski i humano, mislim da je i to nekako "na silu" natuknuto Homo sapiensu (kao npr. i monogamnost).
Da, da svi smo mi isti...kako da ne u svakom žitu ima kukolja kaže se
ali zašto se onda zgrozimo kad vidimo buljuke ciganštine u svojoj okolini ?
Mislim da se ni Cvishna neće složiti sa time da se zato oseća neprijatno u
autobusu kad je pored nje masna prljava ciganska ženka sa gomilom slinave,
štenadi, zato što...
Naravno ima i belaca koji su takvi...ali tu u igru dolazi kraljica nauka Matematika.je reč o klasičnom premeštanju gde se mržnja prema sebi ispoljava prerušena kao mržnja prema drugima.
Radi se o procentualnoj zastupljenosti kukolja u određenim rasama, a kako znamo uvek treba suditi po proseku.
Verujem da postoji i japanka koja je tako na granici ljudskosti ali je ona jedna od milion dok je kod cigana to normalno, jer je to odlika većine.
Ima i nemaca koji kradu ali se to kod njih zove psihološki socijalni poremećaj i leči se dok se kod nekih drugih rasa to naziva profesionalnost ili briga o potomstvu.
Mržnja je potrebna...da nije tako - nebi postojala ukodirana u naše gene.
Pripadnici moje rase se trude da radom i prosperitetom održavaju i razvijaju jednu civilizaciju. Pri tome se vodi računa o potomstvu na taj način da sledeća generacija uvek započinje sa jednog višeg nivoa, kako materijalnog tako i kulturnog. Moja rasa ima u proseku dva potomka i razmnožava se planski vodeći računa o resursima i mogućnostima. Moja rasa održava nivo civilizacije.
A onda se nakote nekakvi paraziti na smetištima moje civilizacije koji su u svim pogledima štetni za moju vrstu. Razmnožavaju se neplanski, ne vode brigu o svojim potomcima tako da oni zakržljavaju i intelektualno i moralno. Zauzimaju sve veći životni prostor i troše njegove resurse a da pri tome nikako ne doprinose obnavljanju istih. Šire se i zagađuju moju civilizaciju drugim rečima:
"Ugrožavaju moje potomstvo"
Zašto onda nemam pravo da ih mrzim?
Svaki roditelj brani svoje potomstvo zašto onda jedna rasa mora da se liši te privilegije?
Nastaviću sad moram da idem da radim...
Hm, ali niko nije pretplaćen na prirodne resurse. Nemaš potrebe plašiti se da će takvi "niži slojevi civilizacije" potrošiti zalihe za budućnost tvoje dece i dece nas ostalih belaca. Ne možeš ti tu ništa drugo nego da ih mrziš, a to nije dobro ni za koga i samo ćeš se trovati lošom energijom. Sećaš se, neko je već pokušao da ih očisti i ipak nije uspeo. Živim u dvorišnom stanu pored boljestojećih Cigana i znam šta pričam. No, poštujem stav, bolje je nego ne imati stav uopšte.
Lično, ne mrzim ni jednu naciju, iako su me "očistili" '91 iz Hrvatske, ne mrzim ni Cigane , iako ne prođe dan, a da se ne pokoškamo, onako susedski. Mislim da svako treba čistiti ispred svojih vrata, obrađivati sopstveni vrt. Ako neko ne želi da mu dete ide u školu, nego da uči da peva i pleše (valjda za kafanu...), ok. Ako neko želi da živi od socijalne pomoći, ok. Sve je stvar izbora čoveka i nije tačno da nema izbora. E, sada, što je to (rad i školovanje) teži put u životu i što se na taj put malo njih odlučuje , to nije problem ni države, ni njihovih komšija.
Ne opravdavam nasilje ni u kom slučaju. Nisam rasista. Nacionalista sam u pravom smislu te reči-Srpkinja sam, jer znam ko sam i odakle sam. Niko živ meni ne smeta i najdraži filosofski stav mi je: Neka sloboda jednog ljudskog bića ograničava slobodu onog drugog.
Mržnja i inače samo troši energiju čoveka koju je, recimo, mogao usmeriti na neku drugu stvar...
Stvari se menjaju nabolje, hteli mi to ili ne... [SIGPIC][/SIGPIC]
Jednaki ne znači isti.
Ako imaš u sebi zrnce humanosti, ne znam zašto ne bi. Samo nezrelim i neostvarenim ličnostima uvek su drugi, nepoznati, drugačiji krivi za sopstvene neuspehe i neostvarenostA zatim je to začinjeno jednim drugim aksiomom...
"Treba tolerisati različitost"...
E sada se ti tu uklopi.
Mislim da je čovek otišao malo dalje od homosapiensa.Iako se svi nekako trude da se ponašaju ljudski i humano, mislim da je i to nekako "na silu" natuknuto Homo sapiensu (kao npr. i monogamnost).
Za monogamiju se slažem,ali to je nusproizvod hrišćanstva, valjda je to jasno i pticama na grani
Govori u svoje ime, ja se ne grozim.Da, da svi smo mi isti...kako da ne u svakom žitu ima kukolja kaže se
ali zašto se onda zgrozimo kad vidimo buljuke ciganštine u svojoj okolini ?
Grozim se takvih što misle kao ti.
Ta štenad(odvratne li retorike) je ugledala svet iz iste rupe kao i ti, ne znam po čemu su ona štenad a ti ljudsko biće vredno da se zove čovekom. Zato što si beo i umiven? BullshitMislim da se ni Cvishna neće složiti sa time da se zato oseća neprijatno u
autobusu kad je pored nje masna prljava ciganska ženka sa gomilom slinave,
štenadi, zato što...
Teorije o rasama davno su prevazidjene osim u neonacističkim (kvazi)ideologijama. A naši preci su se protiv takvih borili u ratu. Ništa apsurdnije od srbina fašiste.Naravno ima i belaca koji su takvi...ali tu u igru dolazi kraljica nauka Matematika.
Radi se o procentualnoj zastupljenosti kukolja u određenim rasama, a kako znamo uvek treba suditi po proseku.
Verujem da postoji i japanka koja je tako na granici ljudskosti ali je ona jedna od milion dok je kod cigana to normalno, jer je to odlika većine.
Ima i nemaca koji kradu ali se to kod njih zove psihološki socijalni poremećaj i leči se dok se kod nekih drugih rasa to naziva profesionalnost ili briga o potomstvu.
Ne postoji dokaz da je mržnja ukodirana. Ličnost je proizvod kulture. Ne znam samo koja kultura može da izrodi toliko stepen ksenofobije i rasizma koji ti prosipaš unaokoloMržnja je potrebna...da nije tako - nebi postojala ukodirana u naše gene.
Idi radi...Pripadnici moje rase se trude da radom i prosperitetom održavaju i razvijaju jednu civilizaciju. Pri tome se vodi računa o potomstvu na taj način da sledeća generacija uvek započinje sa jednog višeg nivoa, kako materijalnog tako i kulturnog. Moja rasa ima u proseku dva potomka i razmnožava se planski vodeći računa o resursima i mogućnostima. Moja rasa održava nivo civilizacije.
A onda se nakote nekakvi paraziti na smetištima moje civilizacije koji su u svim pogledima štetni za moju vrstu. Razmnožavaju se neplanski, ne vode brigu o svojim potomcima tako da oni zakržljavaju i intelektualno i moralno. Zauzimaju sve veći životni prostor i troše njegove resurse a da pri tome nikako ne doprinose obnavljanju istih. Šire se i zagađuju moju civilizaciju drugim rečima:
"Ugrožavaju moje potomstvo"
Zašto onda nemam pravo da ih mrzim?
Svaki roditelj brani svoje potomstvo zašto onda jedna rasa mora da se liši te privilegije?
Nastaviću sad moram da idem da radim...
Ovoliko gluposti, mnogo je za ovako malo mesto
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Pralinice grešiš ako misliš da ja trošim energiju na mržnju.
Ja čak i ne mrzim u pravom smislu te reči nego jednostavno imam jasan stav o tome šta je gore a šta dole.
kažeš...Tako je ko što kažeš samo što ja nisam nacionalista. Ja sam Homo sapiens jedno od živih bića na ovoj planeti i sticajem okolnosti moja rasa ima sposobnost svesnog razmišljanja koje bi po nekoj logici trebalo upotrebiti zaNacionalista sam u pravom smislu te reči-Srpkinja sam, jer znam ko sam i odakle sam.
dobrobit ove božije bašte (nazovimo to uslovno tako).
Ta svest (namerno ne kažem inteligencija) je moćno oružije.
Kao što je slučaj i sa pravim oružijem, potrebno je da nosilac ima nekakva moralna načela, koja ga sprečavaju u tome da deluje destruktivno.
(recimo pištoljem se može sprečiti da podivljala grupa niggera siluje jednu devojku a istim pištoljem se mogu pobiti i deca u zabavištu)
I ja znam ko sam i odakle sam. Volim ovu planetu i divim se tom čudesnom poklonu koji smo dobili od - neko kaže Boga, neko Alaha, neko kaže čudnom spletu okolnosti...nije zapravo ni bitno.
Ko što si i savetovala ja čistim smeće iz svog dvorišta, uređujem svoju bašticu,
školovao sam svoje dete, ne bacam pikavce po ulici, i što je najbitnije od svega - radim nešto što je od koristi za ostatak zajednice ili drugim rečima
svojim prisustvom na ovom svetu, činim ga svakim danom malo boljim.
E sada mi neko kaže da...
Odakle su ta sredstva za njegovu socijalnu pomoć?Ako neko ne želi da mu dete ide u školu, nego da uči da peva i pleše (valjda za kafanu...), ok. Ako neko želi da živi od socijalne pomoći, ok.
Novac za tu gamad isključivo stvaraju ljudi koji pripadaju mojoj vrsti (ne rasi - ne naciji...nego vrsti...da ne bude zabune). Ja radim da bi on mogao da pokupi dečiji dodatak od svog mnogobrojnog nakota, popije to u kafani ili kupi sebi
lanac od beskorisnog žutog metala.
Ajde molim te... taj novac bih rado dao da se povećaju plate prosvetnim radnicima, kupi nekakva skalamerija za potrebe bolnice ili istražuju alternativni izvori energije ili bilo šta drugo što ostavlja nekakvog pozitivnog traga.
Čvrstog sam ubeđenja da je to za ljude jedini put i svi koji se ne odluče za njega su po meni genetski otpad i beskoristan teret ove vrste. Drugim rečima korov.E, sada, što je to (rad i školovanje) teži put u životu i što se na taj put malo njih odlučuje
Ne plašim se jer je civilizacija poput živog organizma. Ponaša se po istim pravilima. Neki sisari kada se prepune buva zarone neko vreme pod voduNemaš potrebe plašiti se da će takvi "niži slojevi civilizacije" potrošiti zalihe za budućnost tvoje dece i dece nas ostalih belaca.
kako bi se paraziti podavili i tako poboljšaju na neko vreme svoj životni kvalitet.
Poslednje takvo zaranjanje u vodu je bilo za vreme drugog svetskog rata.
Nažalost je voda bila plitka pa su mnoge buve preplivale na drugu obalu.
Ali da ispričam nešto iz života.
Pre nekoliko nedelja sam pravio reda u dvorištu i ustanovio da mi se skupilo dosta nepotrebnog krša od kojeg je većina bila metal. Baš je nekako sudbina htela da mi se tada na kapiji pojavi jedan mladi cigus sa molbom da mu pozajmim dizalicu za auto jer mu je pukla guma. Poznavao sam ga iz viđenja
i znao sam gde stanuje tako da sam mu pozajmio (eto jbš rasistu koji ciganima pozajmljuje dizalicu ) Kada je završio posao, vratio mi je dizalicu i ja sam ga upitao dali mu treba staro gvožđe. On će to odneti na otpad, dobiti
koju kintu za to i barem taj dan neće krasti kojekuda, a ja neću morati sav taj krš da teglim pola dana. Pogledao je lom i deal je bio sklopljen.
Nakon petnaestak minuta se vratio sa prikolicom i jednom debilnom životinjom,
za koju se ispostavilo kasnije da mu je otac. Klinac je delovao sasvim pristojno.
Artikulisano je govorio razumljive rečenice, poznavao je reči kao "dobar dan"
"hvala" i "molim" a životinja je bila prekrivena prljavštinom od glave do pete,
sporazumevala se nekakvim roktanjem od maksimalno dva sloga, trzavo se kretala i škiljila očima koje izazivaju na oprez, levo - desno.
Ajde dobro - pomislih - neka utovare i brišu.
Krš je bio u kraju dvorišta tako da su morali proći kroz celu baštu a tako i pored uredno naslaganih snopova sa armaturom za betoniranje i nekakvih ogromnih metalnih nosača koje sam nabavio da bih napravio sebi most preko jezerceta (koje je u planu za sledeće leto).
- jel ti ovo treba? pitala me je životinja. -Da to mi treba! To nemojte da nosite. - a što će ti to?
-Pa treba mi...eto tako. Prošetali su sa jednom turom krša i u povratku
životinja mi se opet obrati. - A što nam ne daš i ovo?
-Pa zato što mi to treba. Rekao sam ti već. -Šta ćeš ti sa time? -Treba mi!!! shvataš? Ovo ne možeš da odneseš!!!
jesil shvatio?
otišao je bez reči po narednu turu loma. Nakon dva kruga, gle čuda, eto opet
životinja kod mene. -Daj mi jednu cigaru!
Pružio sam mu otvorenu kutiju... uzeo je pet šest komada
-Nemam para da kupim...za posle da imam
Toliko me je zbunilo takvo ponašanje da nisam ni odreagovao
Bože kakva primitivna džomba ćelija, pomislih nakon nekoliko sekundi.
-Ajd nam daj i ovo da odnesemo. Šta će to tebi ovde? pokazivao je na moje metalne nosače koji su brat bratu po 25O kg.
komad.
Mislio sam da ću da ga odvalim lopatom u glavu i dotle udaram dok se ne pretvori u đubrivo za moj travnjak.
- Čoveče poslednji put ti kažem...Ovo mi treba...razumeš? ne dam... jel ti dospelo do mozga? ako me još jednom pitaš, izbaciću te napolje.
Okrenuo se i nastavio da utovara.
Kada su utovarili, životinja mi kaže - Gazda daj nam koju forintu. Treba nam za gorivo
Da sam ja uklanjao to smeće iz dvorišta koštalo bi me takođe pomislih već na kraju živaca i bez reči izvadih jednu hiljadarku iz džepa (to je oko četiri litre benzina)
Još istog popodneva na kapij mi se opet pojavila životinja.
-Gazda jel možeš da mi daš koju forintu?
-A zašto bih ti dao? -Pa nemam para, a ti imaš
-Sad ste odneli onaj krš na otpad, jel niste dobili za to novaca?
-Svega smo nekoliko forinti dobili...to smo potrošili.
-Pa dobro i šta ja imam stime?
-Ajde ne budi takav imaš ti puno para ...daj mi barem hiljadu.
Tada mi je pao rolov.
-Slušaj ti stvore...dobio si danas ovde i posla i para. Dao sam ti i cigarete a sada se vraćaš ovamo da me drkaš da ti dam još novaca? Idi radi, pa ćeš imati i ti puno para a sad se lepo vrati odakle si došao.
Otšao je da bi se posle pola sata vratio sa sedmoro dece od kojih je najmlađe bilo oko dve godine a najstarije nekih deset jedanaest. Sva deca su bila grozno prljava, slinava, kreveljila su se i teatralno kukala Daaaj nam malo paaara čiko - molim te daaaaj nam paaaraaa. Životinja je kukala
-Daj mi nešto para. Evo dete mi je bolesno, treba lek da mu kupim, vidi ga kako je bolestan....
Dete je bilo samo prljavo i nije odavalo nikakve znake neke strašne bolesti, dok su se ostala deca kao po nekakvom uvežbanom scenariju kezila izveštačeno
na nekakav groteskni način, koji bi trebao izazvati sažaljenje.
Nastupio je trenutak hladnog razmišljanja.
Obzirom na količinu dece i uslove u kojima ih drži, velika je verovatnoća da je uvek jedno ili pak više njih istovremeno bolesno, tako da je podatak o bolesti deteta irelevantan, ne samo za mene nego i za njega. Činjenica da potencijalnu nesreću sopstvenog deteta, pretvara u lukrativnu delatnost,
navodi na zaključak da se radi o stvoru kome je verovatno veća tragedija kada ostane bez cigareta, nego kada mu krepa jedno od dece. Ta deca već sada
igraju istu igru kao i njihov roditelj tako da im je već usađeno kako je to sasvim ipravno što rade, stoga i nije neka šteta ako poneko od njih ugine, a poželjno bi bilo da sva uginu kako bi se lanac prekinuo.
Naravno nije humano, ali pravila humanog ponašanja se primenjuju na humana bića kojima ovi ovde ne pripadaju (svoju pripadnost ljudskom rodu, demantuju priloženim ponašanjem) Ako im i pružim pomoć, dolaziće opet i nanovo jer je to za njih najlakši način opstanka a ko što znamo takvi načini egzistencije dovode do sve veće degradacije organizma...znači za hiljadu godina će se vratiti na nivo buđi. Kome je to dobro?
Objasnio sam im da ću - ako se opet pojave na kapiji, politi celi čopor benzinom
i zapaliti - za njihovo dobro. Da im prekratim muke.
Ne mrzim ja nikoga ali kao pomalo načitan čovek, znam da svaki organizam na ovom svetu ima nekakvu namenu. Paukovi love druge insekte da se ne namnože suviše, larve komaraca predstavljaju hranu ribljoj mlađi, bubašvabe razlažu organske materije i ubrzavaju povratak hranjivih sastojaka u tlo...
virusi, bakterije, amebe...sve to ima svoje mesto i namenu. Neka mi samo neko objasni čemu služe neke vrste koje ničemu ne služe a dat im je potencijal da dosegnu do zvezda.
Niti sam srbin - niti sam fašista
nazovimo to Tehnokratskim spiriturasizmom
Moja rupa je imala potrebu da nauči svoje štene - da se život ne sastoji samo od vegetiranja i parazitiranja. Ta osobina se prenosi sa rupe na rupu i predstavlja jednu od bitnijih osobna koju čoveka razlikuje od gljive ili lišaja.Ta štenad(odvratne li retorike) je ugledala svet iz iste rupe kao i ti, ne znam po čemu su ona štenad a ti ljudsko biće vredno da se zove čovekom. Zato što si beo i umiven? Bullshit
(Ama šta to pričam pa i lišajevi su korisni neki čak vrše i fotosintezu...
neka mi oproste svi lišajevi na forumu )
Ja sam vrlo human - prema ljudima naravno. Volem životinje, ali nisam vegetarijanac. Biljke obožavam, ali čupam korov. Divim se lepoti leptira, ali gusenice na kupusu potrujem. Inače niko mi nije kriv nizaštaAko imaš u sebi zrnce humanosti, ne znam zašto ne bi. Samo nezrelim i neostvarenim ličnostima uvek su drugi, nepoznati, drugačiji krivi za sopstvene neuspehe i neostvarenost
sasvim sam zadovoljan sa životom. Radim i stvorio sam puno više nego što sam
se nadao. U braku sam 25 godina (monogamnom) imam predivno dete sa potrebom za redovnim kupanjem. Slikam, vajam, pišem i sviram nekoliko instrumenata. Govorim četiri jezika i odlično pripremam lososa na žaru.
Imam gomilu planova za budućnost i ako se i ne ostvare ja ću ostati nasmejan.
Ponavljam ja ne mrzim iz srca kao neki... ja samo uvek razmišljam kako da stvari budu bolje. Zdravi veseli ljudi svuda u velikim kućama sa lepim travnjacima, lepo krupno voće na drveću, otključan kabriolet na ulici bez straha da ga neko ne ukrade. Ulice bez smeća, pijace bez džeparoša...
Sve je to samo pitanje organizacije i dobre akcije čišćenja
Da možda pomalo nezreo tu si u pravu - ko sa 43 godine ide na
koncert Tiesta, taj je nezreo Ali voleeem voooleeem
Paaa Valjda Novosadska inače nisam ksenofob...Ne znam samo koja kultura može da izrodi toliko stepen ksenofobije i rasizma koji ti prosipaš unaokolo
obožavam japance, dance, norvežane, indijance, australijske aboridžine, škotlanđane, šveđanke, francuze, špance, irce...pa čak i italijane ali samo one sa juga.
Objasni to bilo kojoj ličnosti - bilo koje kulture - kad je u pitanju opstanak potomstva.Ne postoji dokaz da je mržnja ukodirana. Ličnost je proizvod kulture..
Inače hvala na tvojoj replici - baš je lepo razmenjivati mišljenja.
Ničeg goreg od ravnodušnosti i inertnosti. A što se tiče tvoje opaske da sam glup... pa jesam - glup sam! Samo bog zna sve.
Poruku je izmenio BaneK, 21.05.2008 u 06:15 Razlog: da tivo bude izjedna :)
Prosvetni radnici imaju sasvim ok plate u odnosu na to koliko radeUriel
Odakle su ta sredstva za njegovu socijalnu pomoć?
Novac za tu gamad isključivo stvaraju ljudi koji pripadaju mojoj vrsti (ne rasi - ne naciji...nego vrsti...da ne bude zabune). Ja radim da bi on mogao da pokupi dečiji dodatak od svog mnogobrojnog nakota, popije to u kafani ili kupi sebi
lanac od beskorisnog žutog metala.
Ajde molim te... taj novac bih rado dao da se povećaju plate prosvetnim radnicima, kupi nekakva skalamerija za potrebe bolnice ili istražuju alternativni izvori energije ili bilo šta drugo što ostavlja nekakvog pozitivnog traga.
Govorim iz iskustva.
Nije mi bila namera da te vredjam niti mislim da si glup, ali mi se ne svidja način na koji govoriš o romskoj (ili ciganskoj, svejedno) populaciji. A tu ima mnogo generalizacije.Čvrstog sam ubeđenja da je to za ljude jedini put i svi koji se ne odluče za njega su po meni genetski otpad i beskoristan teret ove vrste. Drugim rečima korov.
Ne plašim se jer je civilizacija poput živog organizma. Ponaša se po istim pravilima. Neki sisari kada se prepune buva zarone neko vreme pod vodu
kako bi se paraziti podavili i tako poboljšaju na neko vreme svoj životni kvalitet.
Poslednje takvo zaranjanje u vodu je bilo za vreme drugog svetskog rata.
Nažalost je voda bila plitka pa su mnoge buve preplivale na drugu obalu.
Drugo, ne postoji superiornost rasa u biološkom smislu. To je nonsense.
U kulturološkom možemo reći da su odredjene socijalne grupe na višem/nižem stupnju razvoja ali budući da se etničke i državne granice (često) ne poklapaju ne možemo a priori nekoga smatrati ljudskim otpadom. To je nehumano.
Pa znaš kako, ako treba istrebiti neku populaciju da bi meni bilo bolje, neka hvala, ne treba. Ne sumnjam u tvoju humanost, selektivnu doduše. I naravno, ne mrziš toliko da fizički odreaguješ, ali sasvim dovoljno da retorikom mržnje baciš žaoku nekome ko ima malo u glavi a više u mišićima. A to su jako opasne stvari. Naročito na BalkanuJa sam vrlo human - prema ljudima naravno. Volem životinje, ali nisam vegetarijanac. Biljke obožavam, ali čupam korov. Divim se lepoti leptira, ali gusenice na kupusu potrujem. Inače niko mi nije kriv nizašta
sasvim sam zadovoljan sa životom. Radim i stvorio sam puno više nego što sam
se nadao. U braku sam 25 godina (monogamnom) imam predivno dete sa potrebom za redovnim kupanjem. Slikam, vajam, pišem i sviram nekoliko instrumenata. Govorim četiri jezika i odlično pripremam lososa na žaru.
Imam gomilu planova za budućnost i ako se i ne ostvare ja ću ostati nasmejan.
Ponavljam ja ne mrzim iz srca kao neki... ja samo uvek razmišljam kako da stvari budu bolje.
Ja bih to pre okarakterisala kao "volim kulturu" pa onda nabrojala to što si nabrojao..Voleti drugost radi drugosti i ne voleti drugost radi drugosti podrazumeva mnogo više emocionalnog i idelističnog nego racionalnog i realnog. Naročito kada su u pitanju Aboridziniobožavam japance, dance, norvežane, indijance, australijske aboridžine, škotlanđane, šveđanke, francuze, špance, irce...pa čak i italijane ali samo one sa juga.
I Jopet da naglasim - nisi glup i sorry ako sam te uvredila, to mi nije bila namera..ali da sam romkinja, čitajući te verovatno bi se osetila veoma veoma povredjenom..
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Jedini ljudi koje istinski mrzim su neki politichari.
Ove ostale volim vishe ili manje. Shto se Roma tiche nemam apsolutno nishta protiv njih, ali pitanje je kako bih razmishljao da su mi prve komshije .
A najvishe volim Srbe. Imam pravo na to, jel' tako?
Nasilje u porodici mi je, ako gradacijski uopšte može da se posmatra, najtužniji oblik mržnje. Koliko sam ja uspela do sad da shvatim, ne samo pri radu, nego i u komšiluku, oni za koje mi se činilo da mrze čitav svet, mrze u stvari sebe. Sebe onda uništavaju na razne načine, a najbliže "samo" vuku za sobom, da podele i tu vrstu osećaja.
Nekoliko puta sam rekla, ali ponoviću.U bukvalnom smislu mrzim Vojislava Koštunicu. Između ostalog i zbog moje nemoći da bilo šta promenim.
Ostale ljude, van tog sveta koji nam kroji sudbinu po tuđim merama, pa nam haljinice uglavnom budu uske i tako sve do pucanja po šavovima i pojave novog krojača, neverovatno, ali uvek za promil goreg... dakle ostale ljude ne mrzim. Postoji kategorija pre te i u grupi "gadi mi se" ih ima. Tada nije nemoć (moja) u pitanju, nego internetski rečeno, doživotni ban njima zbog raznih meni bitnih stvari i neuspelih pokušaja rešavanja problema razgovorom pre toga. Nekada, kada nisam sigurna sasvim, i po više puta. Provereno, do sada ne uspeva to ponavljanje, ali ipak, da budem mirna, razgovaram iznova.
Na moju sreću, to su ljudi koji su mi ,realno, nebitni za bilo kakvu komunikaciju i uzajamna davanja kvaliteta kome težim. Mene brine ono s početka ovog mog pisanija, i ne znam da li će/ kada će doći dan da zakonski profunkcioniše, ali stvarno, ne za slikanje samo, ZAŠTITA. Zaštita od najbližih, recimo.
YouTube - The beaten hearts
Moram da se uključim u ovu temu, jer neke stvari mi jednostavno nisu jasne...
Nisam naučena da nekog mrzim i ne mogu da verujem da neko tako jaku i grubu reč upotrebljava prema drugom čoveku. Jedna stvar je kada neko ti se više ili manje sviđa, kada sa nekim možeš da komuniciraš a sa nekim ne ili u krajnoj meri da ti je neko odbojan ,toliko da ne možeš da to sakriješ...
Ne znam koliko neko treba da me povredi ili uvredi da bi rekla - ja tu osobu mrzim...
Mislim da preko nekih stvari čovek treba da pređe i pokaže koliko je jak u takvim trenucima i odreaguje smireno, jer spuštati se na nivo mržnje tj. na mržnju odgovoriti mržnjom je loše... Loše i po jednu i po drugu stranu...
A prema političarima , koje su ovde neki navodili da ih mrze, imam potpuno indiferentan stav! Davno sam shvatila da na neke stvari ne mogu da utičem i da samo bespotrebno trošim energiju i jednostavno, trudim se da budem u toku, ali ni te ljude ne mrzim... Shavatam i gledam na njihovo bavljenje politikom kao na posao koji oni obavljaju i za koji su debelo plaćeni - i to je sve...
Pričati o mržnji prema drugim narodima je po meni strašno i nepojmljivo... Moja neka generacija je vaspitana u onom ''bratstvo i jedinstvo'' duhu i ovi ratovi koji su se odigrali nisu uspeli da da to poremete... I sami smo svedoci da sad kad se prašina slegla, ljudi opet putuju, prelaze granice, imaju neku komunikaciju, poslovne veze i sve ostalo... Na kraju se sve svodi da je to bila samo taktika i naših i njihovih političara zarad nekih svojih ciljeva, na žalost koji su plaćeni mnogim nevinim životima...
Sad sam se baš raspisala, ali nisam mogla ostati ravnodušna prema svim ovim komentarima... Najgore je držati se po strani i praviti se da ne vidiš...