Pančevo
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 41

Tema: Pančevo

  1. #1

    14 Pančevo

    .....Pančevo je grad u južnom Banatu. Leži na levoj obali reke Tamiša, četiri i po kilometara od ušća u Dunav. Danas Pančevo ima preko 100.000 stanovnika. Jak je industrijski, posebno petrohemijski centar (azotara, rafinerija nafte, industrija plastičnih masa, kozmetičkih preparata, itd.), industrija aviona, stakla, sijalica, piva (fabrika iz 1722.)....


    __________________
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!



    Ah Pancevo!

    Da Tacno je sve to. Mada ... Svega je bilo do bombardovanja a sada samo one tri gusilice u juznoj zoni. Industrijski giganti ... PIH
    Poruku je izmenio ivan_pa, 22.08.2007 u 14:38 Razlog: Greska_velika

  2. #2

    14 Pančevo




    Istorija Panceva


    PRAISTORIJA

    Starčevačka kultura na našem prostoru je živela približno između 5300 i 4500 godine p. n. e. a pretpostavlja se da se razvila kao produkt mešanja mezolitskih kultura sa područja Đerdapa i mediteranskih kultura.

    Nosioci ove kulture živeli su u poluzemunicama kružno ukopanim u les, a nad zemljom je bila laka konstrukcija oblepljena blatom i pokrivena trskom i slamom.

    Na osnovu keramičkog materijala, starčevačka kultura je podeljena na dve faze. Prva, i najstarija faza, razvijala se na prostoru Pančeva. Nju karakterišu veće i manje posude od pečene zemlje, čija je spoljna površina ukrašena barbotin tehnikom. Drugu grupu keramike sačinjavali su sudovi čija je površina ukrašena na taj način, što se u vlažnu površinu suda, utiskivao vrh prsta ili nokta u određenoj šemi. Kod ovih grubih sudova, gornji deo je obično uglačan do viskog sjaja. U odnosu na prethodnu vrstu keramike, daleko ređa je slikana keramika i to keramika monohromna ili bihromna.

    Uporedo sa razvojem keramike, pratimo i prvu pojavu terakote. Prve minijaturne statuete, su šematizovane i stubastog oblika, sa nešto više detalja samo na glavi. Pojava ovih figura vezuje se za drugu razvojnu fazu starčevačke kulture.

    Približno između 4500 i 3300 godine p. n. e. u ovom delu Banata živeli su nosioci starije i mlađe vinčanske kulture. Kuće su nadzemne, većih dimenzija i sa više odeljenja. Formiraju se i veća naselja zbijenog tipa, uglavnom na obalama reka, rukavaca i jezera. Proširuje se i usavršava upotreba keramike, kamena i kosti, a krajem perioda koristi se i bakar za izradu oruđa, oružja i nakita.

    Najznačajnija nalazišta ovog perioda su na lokacijama Vatrogasnog doma, Donjovaroškoj i Gornjovaroškoj ciglani.

    Posle vinčanske kulture, jugoistočni Banat, dolazi u dodir sa eneolitskim kulturama, i u periodu 3300 do 2000 godine p. n. e. smenjuje se više kulturnih grupa. Prema broju prikupljenih predmeta, vredni su pomena nalazi badenske keramike sa Gornjovaroške ciglane i istražene humke stepskih kultura u Vojlovici i Jabuci.

    U bronzano doba (od 2000 do 900 godine p. n. e.) najznačajniji uticaj ima vatinska kultura, od koje je jedna značajna varijanta vezana za Pančevo-Omoljicu, koja pripada grupi tzv. Panonske keramike, veoma cenjene po izvanrednom kvalitetu, raznovrsnim i atraktivnim formama, dekorativnosti u kojoj dominiraju geometrijski i biljni ornamenti.

    Kao nastavak vatinske kulture, na području Pančeva, razvija se belegiška grupa, od koje su poznate dve nekropole u Vojlovici i na području Rafinerije. Prvi put srećemo urne, rađene od zemlje a ukrašene kanelurama i urezanim ornamentima, koje po svojoj osnovnoj koncepciji predstavljaju ljudsku figuru.

    Od 900 godine p. n. e. pa do dolaska Rimljana, početkom nove ere, smenilo se starije i mlađe gvozdeno doba. U Pančevu i okolini je živelo više kultura i stilova ovih doba, čije tragove nalazimo u gradu i bližoj okolini. Iz perioda starijeg gvozdenog doba sačuvan je jedan manji pehar izvanredne obrade i kvaliteta. Spoljna površina je uglačana do visokog sjaja, crne boje, ukrašene cik-cak linijama i plitkim kanelurama. Ovaj komad potiče sa Najeve ciglane.

    Rimski tragovi u Pančevu locirani su na prostoru Vajfertove pivare, i najverovatnije pripadaju vremenu posle Trajanovih osvajanja.

    Do V veka, ovo podučje, naseljavaju sarmatska plemena, kada ih pokoravaju Huni, kasnije vlast preuzimaju Gepidi. Sredinom VI veka južni Banat zauzimaju avarska i slovenska plemena sa dominacijom Avara. Tek 798 godine, slovenska plemena se oslobađaju avarske valdavine i time se istovremeno završava period seobe naroda.

    Posle propasti avarskog kaganata južni Banat pada pod uticaj Franaka a kasnije, počinje dominacija Bugara koja traje sve do X veka, kada dolaze Mađari. Naj kvalitetniji proizvod tog vremena predstavlja naušnica, iz XI-XII veka, ukrašena filigranima i granulacijom.

    Spisak arheoloških nalazišta na užoj teritoriji Pančeva

    1. "Turski šanac", naselje starijeg gvozdenog doba.
    2. Karaula, niz lokaliteta od ranog neolita do srednjeg veka
    3. Miloradovićeva ili Gornjovaroška ciglana, horizontalni niz lokaliteta od ranog neolita do srednjeg veka
    4. Pančevačka tvrđava, rimski nalazi i srednji vek
    5. Vajfertova pivara, ostaci rimske građevine
    6. Njegoševa ulica, nalazi iz rimskog perioda
    7. Gradski stadion, sarmatska nekropola
    8. Naselje Tesla, avarska nekropola
    9. "Vatrogasni dom", naselja od ranog neolita do srednjeg veka
    10. Najeva ili Donjovaroška ciglana, naselja od neolita do srednjeg veka
    11. Peskana u Vojlovici, naselje starijeg gvozdenog doba
    12. Crna mačka, avarska nekropola
    13. Rafinerija, dve kasnobronzanodobne nekropole, sarmatska i srednjevekovna nekropola, humka rano bronzano doba
    14. Vodice, naselje vinčanske kulture
    15. Desna obala Nadela, starčevačko naselje i nekropola
    16. Vrabin salaš, naselje vinčanske kulture

  3. #3

    Odgovor: Pančevo

    Istorija-Licnosti



    ČUVENI PANČEVCI


    Đorđe Vajfert: Rođen je 15. juna 1850. Apsolvirao je veliku pivarsku školu u Vajenstefanu kod Minhena. Preuzeo je pivaru koju je u Beogradu sazidao njegov otac, a koju je kasnije proširio. Posedovao je nekoliko rudnika u Srbiji (rudnike bakra i mrkog uglja, kao i zlatni majdan u Sv. Ani) te je na taj način postao tvorac modernog rudarstva u Srbiji. Bio je jedan od najvećih industrijalaca u Jugoslaviji. Takođe je bio i guverner Srpske Narodne Banke. O svom trošku je u Pančevu 1922./23. sazidao srkvu Sv. Ane i portalna zgrada na rimokatoličkom groblju 1924. godine.


    Josif Rajačić (1785-1861): 1842. je izabran za mitropolita karlovačkog, a 1848., na Majskoj skupštini u Sr. Karlovcima, za patrijarha srpskog. Rajačićev izbor za patrijarha je značio pobedu feudalnih elemenata. On je iskoristio svoj položaj i stanje odnosa među Srbima, i postepeno uspeo da skrene njihov pokret sa narodno oslobodilačke linije, davši mu karakter lojalnosti dinastiji. Zbog toga je snosio odgovornost što je srpski ustanak 1848. imao kontrarevolucionarnu ulogu i što je pretvoren u spasavanje bečkog dvora. Otvorio je nekoliko srpskih škola i osnovao patrijaršijsku biblioteku i štampariju.


    Jovan Jovanović Zmaj (1833-1904): Bio je pesnik, urednik književnih i satirienih listova i lekar. Razvio se u samostalnog pesnika pod uticajem narodne poezije, Branka Radičevića, nemačkih romantičara i mađarskog pesnika Šandora Petefija, da bi vrlo rano postao jedan od najpopularnijih poeta srpske građanske klase. Stihovima je popularisao slobodarske ideje svoga vremena i Miletićeve narodne stranke. Aktivni društveni radnik, veliki talenat i veliki stvaralac, bio je pesnički izraz duhovnog i društvenog života srpskog naroda od 1850 do 1900. godine. Kao veliki lirski pesnik, opevao je srećne i tragične trenutke svog porodičnog života u knjigama Đulići i Đulići uveoci. Napisao je čitave tomove političke i satirične poezije, koja je imala ogromnog uticaja na razvitak nacionalne i građanske svesti. Osnivač je dečije poezije kod nas. Pokrenuo je i uređivao književni list Javor, satirične listove Zmaj, Žiža, Starmali i dečiji list Neven. Za života su mu izdate pesme u knjizi pod naslovom Pevanija. Mnogo je prevodio s mađarskog (Petefija, Aranja), nemačkog (Getea i druge), ruskog (Ljermontova, Puškina), engleskog (Tenisona), itd. Pisao je i u prozi (pesnička legenda Vidosava Brankovića), a ogledao se i u drami (šaljivi komad Šaran).


    Jovan Pavlović (1843-1892): Publicista, urednik mnogih listova. Pripadao je najmlađem kolu liberalne omladine, imao je razumevanja i za socijalistička shvatanja koje je kod nas širio Svetozar Markovia. U Pančevu je pokrenuo liberalni list Pančevac u kojem je Marković vodio borbu protiv romantičarskih shvatanja u životu i književnosti. Uređivao je i listove Graničar u Zemunu, Novu Srbiju u Beogradu i Glas Crnogoraca na Cetinju. Kao ministar prosvete u Crnoj Gori je reorganizovao celu prosvetnu struku.


    Paja Jovanović (1859-1957): Slikar, jedan od glavnih predstavnika rutiniranog akademskog realizma kod južnih Slovena. Gotovo ceo život je proveo u Beču. Još u mladosti se pročuo po slikama idealizovanih tipova i scena iz arbanaškog i crnogorskog narodnog života (Mačevanje, Boj petlova, Kićenje neveste). Izradio je tri velike kompozicije sa temama iz nacionalne istorije, koje su postale vrlo popularne zahvaljujući reprodukcijama putem oleografije (Seoba Srba, Proglašenje Dušanovog Zakonika, Takovski ustanak). Slikao je i crkvene slike, među kojima i dva velika ikonostasa u Sabornoj crkvi u Novom Sadu i u crkvi u Dolovu. Naročito je tražen i cenjen kao laskav portretist, najviše u Beču i Beogradu, gde je portretisao niz vladara, crkvenih dostojanstvenika i bogataša. Svoj atelje, skice i slike je zaveštao beogradskom gradskom muzeju.


    Stevan Knićanin Petrović (1807-1855): Član Državnog Saveta u Srbiji za vlade kneza Aleksandra i komandant srpski dobrovoljačkih odreda u Vojvodini za vreme revolucije 1848. godine. 1849. godine je pomagao Austriji protiv Mađara.




    Stevan Šupljikac (1786-184: Prvi srpski vojvoda. 1805. je stupio u austrijsku vojsku. Od 1806. do 1814. je bio francuski oficir, ađutant maršala Marmona. Odlikovan je Legijom časti u pohodu na Rusiju 1812. Od 1814. je opet austrijski oficir, a 1842. postaje pukovnik. Na majskom saboru 1848. je izabran za srpskog vojvodu, što je potvrđeno od bečkog dvora. Umro je na dužnosti u Pančevu 1848. i sahranjen je u manastiru Krušedol.



    Uroš Predić (1857-1953):Slikar, izraziti predstavnik akademskog realizma. Učio je u Beču i Minhenu. Portretisao je gotovo sve istaknutije ličnosti iz političkog i kulturnog života u Srbiji s kraja 19-og i prve polovine 20-og veka. Izrađivao je ikone (preko 1000 ikona) i ukrasio ikonostas Preobraženske (Gornje) crkve u Pančevu, istorijske kompozicije (vesela braća, bosanski begunci, Kosovka Devojka, siroče na majčinom grobu). Najbolji mali radovi su mu Pod dudom i Marljive ručice, i portreti Pere Dobrinovića i Marka Murata.


    Vasilije Živković (1819-1891): Rodoljubivi lirski pesnik prelaznog vremena od klasicizma ka romantizmu, prethodnik Branka Radičevića. Bio je sveštenik u Pančevu, a učestvovao je i u narodnom pokretu 1848. Njegove pesme Rado ide Srbin u vojnike, Orao klikće sa visine (posvećena Svetozaru Miletiću) i druge su postale vrlo popularne. Komponovane su i rado pevane u doba nacionalnog romantizma. Popularne su i njegove lirske pesme Ti plaviš, zoro krasna i Odbi se biser-grana.


    Pesnik Milan Ćurčin rođen je 1880. godine u Pančevu, gde završava i osnovnu školu. Srednju školu pohađa u Novom Sadu, a studije germanistike i slavistike u Beču, gde i doktorira 1904. godine. U periodu između svetskih ratova u Zagrebu uređuje časopis "Nova Evropa". Ratne godine provodi u Splitu, a posle Drugog svetskog rata radi u Leksikografskom zavodu FNRJ u Zagrebu, gde je i preminuo 1960. godine.

  4. #4

    Odgovor: Pančevo

    STARO PANČEVO:

    Oni posvećeni u tajne davnina, omamljeni mirisima prošlosti, suočeni sa strašnom sudbom uništenja i zbog toga tugom slomljeni, kad grad toliko utihne da se čuje let barske mušice, mogu da u ušima i pod kožom, osete kako se, u zaustavljenom vremenu i kao u literaturi iz habzburških dana, viju setni zvuci starog laloškog valsa ulicama i po kaldrmi starog Pančeva.

    Prostor oivičen ulicama Mučeničkom, Ignjata Barajevca, Vuka Karadžića, Đure Jakšića, Nikole Đurkovića i Kosovskom jedan je od najstarijih, nekada najlepših, a danas najzapuštenijih kvartova Pančeva. Ovde se nalazi nekoliko najznačajnijih simbola Pančeva izgrađenih oko najstarije građevine - Katoličke crkve, tojest Župe svetog Karla Boromejskog sa Minoritskim samostanom. Minoritsko bratstvo je nakon više od dva i po veka provedenih u našem gradu, napustilo Pančevo početkom poslednjeg rata; Gimnazija, osnovana 1863. godine, u zgradi podignutoj 1888, koju je kao đak pohodio Mihajlo Pupin, a kao profesor Miloš Crnjanski; Iza nje, mali provijant magacin, potpuno oronuo pod težinom vekova i ljudske nebrige; S druge strane Katoličke crkve nalazi se još jedna prosvetna ustanova - nekadašnja osnovna škola, posleratnim generacijama Pančevaca poznata kao "stara Tehnička"; Preko puta je nekadašnja filijala Austro-Ugarske narodne banke i Narodne banke Kraljevine, jedna od najlepših pančevačkih palata, u kojoj je danas smešteno građevinsko preduzeće "Konstruktor"; Nekadašnja štamparija "Napredak", preduzeće-poslednik znamenite i nadaleko čuvene štamparije braće Pavla i Kamenka Jovanovića koji su je 1913. prodali Emilu Kaćuri; Nekadašnji hotel "Vojvodina", poznat još i kao "Zlatna štuka", u kojem su noćili oni koji bi zakasnili na poslednji parobrod za Beograd; Nekadašnji restoran "Kragujevac" u kojem se odavno ne služi riblja čorba i fiš-paprikaš; Nekadašnja železnička stanica "Pančevo-Tamiš" odakle su odlazili vozovi za Bečkerek i dalje na sever u Peštu, pa još dalje u Beč i ostalu Jevropu; Nekadašnja fabrika sijalica osnovana 1931. godine, kasnije autobuska stanica, odakle su sve do izgradnje nove, kretali autobusi na međugradskim linijama; Domovi nekadašnjih viđenijih pančevačkih porodica koje su baš ovde generacijama kućile ognjišta... Sve je to sada jedno veliko groblje naše istorije i jedan veliki spomenik naše sramote...

    Prilikom kopanja temelja za novu stambenu zgradu aprila 1995. godine pronađeni su ostaci turske ili austrijske tvrđave, ali je objekt namenjen rukovodiocima Rafinerije nafte ubrzo natkrio ovo arheološko nalazište.


    preuzeto sa neta

  5. #5

    Odgovor: Pančevo

    Super staro Pancevo! A ima li nekih (kulturnih) Pancevaca, novijih od Zmaja i Prote, koje bi trebalo znati?

  6. #6

    Odgovor: Pančevo

    Citat JelaS kaže: Pogledaj poruku
    Super staro Pancevo! A ima li nekih (kulturnih) Pancevaca, novijih od Zmaja i Prote, koje bi trebalo znati?
    Pa izvolte, dajte da saznamo više o njima. Verujem da ovo pitanje niste postavili onako, bez neke ...

  7. #7

    Odgovor: Pančevo

    Upravo zato sam i postavila pitanje, posto bih volela da upoznam i te, novije a znacajnije Pancevce... Znam da su u Pancevu ziveli i Milos Crnjanski, i Mika Antic, i Vlada Stojsin, i Mladen Markov, i Dusko Vukajlovic, i Grada Stojkovic... a verujem da ima jos i puno, puno drugih koji bi bili vredi spomena. Ima li neko ko bi i o njima rec-dve? Mozda NAJGORA?

  8. #8

    Odgovor: Pančevo

    Pančevci Pančevu



    I slike starog Pančeva uz narodnu muziku, Miroslav Ilić

    Treba znati da se prvi poljubac ne daje ustima vec ocima.

  9. #9

    01 Odgovor: Pančevo

    Kada neko kaže, kada samo čujem ili negde u prolazu pročitam "..Pančevo.."
    odmah osetim miris duda.
    Miris Pančevačke Dudare.

    I krenu uspomene.

    Sve dudare su manje ili više slične i svaki dud isto ili slično miriše, ali takve.. kao Pančevačke DUDARE
    nigde na svetu nema.
    To su bile neke čudne.. najslađe dudinje.
    Najveće.
    I najlepše.
    I one teget skoro crne i možda još više one bele.

    Tu su se rađale tu se rasplamsavale a tu se i gasile.. i zvezde i naše najveće ljubavi zajedno sa njima .

    Dudara je bila puna tajni. Sve smo joj govorili.
    Znala je sve ono što nikada nikome ne bismo rekli.
    A mi smo znali da je to naše najskrovitije sklonište. Naš Zamak.
    Sa tajnim odajama, punim tajnih pretinaca.

    Sećam se i topota vozova.
    Nikada nigde nisam čuo sličan.

    Mogao sam satima da sedim na onim starim zelenim klupama,
    sa ukrasnim teškim gvozdenim nogama,
    na staroj železničkoj stanici
    da nožićem u drvo urezujem naša imena dok ih slušam.
    Kako dolaze.. i kako odlaze.. ko zna odakle i ko zna gde..

    Na bazen smo uvek išli pešice, prečicama .. kroz nju našu dudaru.

    Mnoge sam stvari, mnoge ljude, mnoge ulice već i zaboravio.
    ali nju ne.




    Nju ne mogu ..n i k a d a .

  10. #10

    Odgovor: Pančevo

    Ehh... ista osećanja se bude i u meni, samo su vezana za tamiški kej... Kada osetim makar i sličan miris Tamiša... onog mutnog i prljavog, ali ipak, reke i keja moje mladosti, lepih uspomena, prvih ljubavi, poljubaca, društva od dvadesetak ljudi sa po kojom gitarom... Svaki put kada se vraćam kući, prelazim tamiški most i uvek, ali uvek mi navru suze na oči, od sreće što sam opet tu. U svom zagadjenom gradu, gde su moji prijatelji, gde su ljudi sa kojima sam odživela ceo jedan život.
    I Pančevo me uvek dočeka raširenih ruku, (poslednji put raskopanih ulica, doduše).
    Nedostaje mi. Puno.
    Pančevka

  11. #11

    Odgovor: Pančevo

    i jos uvek je raskopano... ali zato ce za dva tri meseca zaista zablistati...
    i bio je red da se grad malo dotera...

    pozdrav svim Pancevcima
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  12. #12

    Odgovor: Pančevo

    PANČEVO

    Pančevo. Ulice prašne. Grad subote,
    kafe i priča. I dana u neradu.
    Prolaze bleda deca. Guši grubo te
    savest. U krčmi čovek, ko grad u gradu.

    Beskrajni dani ćutnje. Govor za sebe
    to je - ništa. Planovi budućnosti.
    Gledaš u nebo. I nebo gleda tebe.
    I gledate se glupo, i nebo i ti - gosti.

    A jesen ne prolazi kad živiš greškom.
    Piješ što si pio. Snevaš što si snevo.
    Ustaješ. Koračaš ukoso. I smeškom
    pozdravljaš ulice prašne. Grad Pančevo.

    Pesmu sam prekucala iz časopisa "Sveske". Autor je Gradimir Stojković.

  13. #13

    Odgovor: Pančevo

    Pre dve nedelje krenuli smo na naše uobičajeno, 'sendvič' putovanje po Vojvodini.
    Na pitanje šta ćemo u Pančevu, odgovorio sam da je grad lep. I jeste, bez obzira na sve. Kao i još mnogi vojvodjanski gradovi.

    Istina je da Pančevo ne poznajem baš mnogo. Zato koristim podatke sa Interneta, a ako negde pogrešno povežem sliku sa opisom - ispravljajete!



    Kada je dobijena dozvola za izgradnju Uspenjske crkve, onda je prvo 1796 godine, podignuta jedna provizorna kapela od dasaka sa zvonikom i zvonom, a pored nje i škola od solidnog matrijala, ukrašena ikonom sv. Georgija. Ova kapela je funkcionisala od 1810 godine. Karađorđe je dao drvenu građu, za pečenje cigle za crkvu, i kada mu je prota Arsenije zahvalio sa ambona i spomenuo Karađorđa kao dobrotvora, ostao je bez zvanja kojeg ga je lišio episkop, a sud ga je osudio na zatvor u trđavi, čega je oslobođen tek posle godinu dana, na molbu građana. Prva liturgija je odslužena u crkvi 15 avgusta 1810 godine. Troškovi zidanja su iznosili 200.000 forinata, a oba tornja po na osob po 34.171,57 forinata. Godine 1853 projektovao je arhitekt Konstantin Radotić tornjeve. Tek 1928 godine, islikao je ciklus svojih fresaka Živorad Nastasijević, akademski slikar iz Beograda.



    Na osnovu ukaza cara Franca I od 1. januara 1794. godine Pančevo je dobilo status slobodnog vojnog komuniteta što znači, praktično, lokalnu samoupravu.
    Fond za podizanje zgrade Magistrata (gradske kuće) osnovan je još 1812, ali je tek 15. septembra 1833. godine položen kamen temeljac. Gradska kuća, građena u klasicističkom stilu prema planovima majora Hajmana, završena je i predata nameni 1838. godine.



    Jedna od najlepših zgrada u Pančevu svakako je Štapska zgrada, zidana dvadesetih godina prošlog veka. Služila je u vojne svrhe sve do 1892. godine kada je otkupljuje Rimokatolička crkvena opština. Prema planovima građevinara Karla Hefnera adaptirana je 1894. godine u Grand Hotel "Hungaria", kome je posle I svetskog rata promenjen naziv u "Beograd".

    Poslednjih decenija ovde se nalaze prostorije desetina ustanova, društvenih organizacija, političkih partija, advokatskih kancelarija i prodavnice. U centralnom delu zgrade radi restoran "Park", jedini trag nekadašnjeg hotela, a u prizemlju, u prostorijama u međuvremenu useljenog pa premeštenog Doma JNA, otvorena je 1976. godine Savremena galerija Centra za kulturu.



    Obala Tamiša i Crveni magacin

    Crveni magacin se na slici prepoznaje po crvenim potpornim vertikalnim zidovima.

    Po jednom izvoru, sagrađen je 1785 godine, a po drugom (Svirčević) 1787 godine. Turci su 1788 godine zauzeli Pančevo ali su magacin poštedeli od uništavanja. To je redak spomenik barokne arhitekture u Pančevu.
    Magacin se nalazi u blizini Tamiša, iz razumljivih razloga: prevoz žita brodovima. Ima prizemlje i tri sprata. Tavanica je izgrađena u vidu čvrste drvene konstrukcije koja se stepeničasto penje ka vrhu. Kontrfori (potporni zidovi) daju građevini monumentalan i masivan izgled.



    Obala - kej Tamiša uzvodno od stare železničke stanice.



    Prilaz Tamišu od parka kod Magistrata.







    Park u centru (Mali park ?) kod Magistrata je senovit, vrlo prijatan, utisak skoro intiman.



    Zgrada redakcije lista Pančevac.



    Škola (Gimnazija ?)

    Poruku je izmenio nenad.bds, 04.05.2008 u 22:59

  14. #14

    Odgovor: Pančevo

    Tamo ima do jaja buvljak bio sam tamo
    Poruku je izmenio zmax, 29.08.2008 u 12:44 Razlog: velika slova

  15. #15

    Odgovor: Pančevo

    naJLEPshe mesto u Panchewu je Poljopriwredna skola "Josif Pancic"
    okachicu neke fotke u ponedeljak....

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •