Pod uticajem raspoloženja narodnih masa Jugoslavije, grupa oficira, sa generalom Dušanom Simovićem na čelu, izvela prevrat (zbacivši dotadašnju vladu Cvetković - Maček) i obrazovala novu vladu Kraljevine Jugoslavije, pod predsedništvom generala Simovića.
Talas demonstracija i manifestacija zahvatio celu zemlju. U Beogradu narodne mase ističu zahteve koje je postavila KPJ: raskid sa Trojnim paktom, demokratska prava i slobode, naslon na SSSR, hitno preduzimanje mera za odbranu zemlje.
U Berlinu, u nemačkoj Vrhovnoj komandi oružane sile, održano savetovanje o situaciji u Jugoslaviji, na kome je voda Trećeg Rajha Adolf Hitler saopštio svoju odluku da što pre napadne Jugoslaviju i razbije je i vojnički i kao državu. Udar je trebalo izvršiti s nemilosrdnom žestinom i munjevitom brzinom. Avijacija je, pored ostalog, imala zadatak da razori Beograd. Vojnu pomoć tražiti od vlada Italije, Mađarske i Bugarske, kojima staviti u izgled pripajanje pojedinih delova Jugoslavije, dok bi glavni zadatak Rumunije bio zaštita od eventualne intervencije SSSR-a. Zbog napada na Jugoslaviju, napad na SSSR odložio bi se za četiri nedelje.
Nemačko ministarstvo propagande izdalo uputstva štampi: širenjem lažnih vesti o progonima nemačke manjine i raspaljivanjem šovinizma, pored drugih sredstava, pripremiti javnost za napad na Jugoslaviju i oslabiti odbranbenu snagu ove zemlje.
preuzeto sa www.vojska.net
Danas se mogu čuti različiti komentari u vezi sa ovim događajima (mnogi od njih navode na činjenicu da se ništa nije odigralo onako kako je nama predstavljeno), a ja se pitam... šta bi sa nama bilo i kako i gde bi sada živeli da se stvari nisu odigrale onako kako su se odigrale.