Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ... - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 58
  1. #31

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srećnicima ili prokletima, koje su prosto rođene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hoćete, bez čvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajućih koliko i pripadajućih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli moćan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuće antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagođavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osećamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pečatom "pripadajućih". Ali, istina procuri u naše snove; dok smo sami u krevetu (jer noću smo potpuno sami, čak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bežimo. A u budnim sanjama koja naša društva dozvoljavaju, u našim mitovima, umetnostima, pesmama, slavimo nepripadajuće, drugačije, odmetnike, čudake.

    Tako ja to vidim. Vi ne morate da se složite. Možda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Možda i unosimo razdor i možda smo antidruštvena sila i možda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje mišljenje. Sve što ću ja reći je: mirno spavaj, dušice. Čvrsto spavaj i lepo sanjaj.

    A.S.Rushdie
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  2. #32

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    27.II 1989. PONEDELJAK

    Samo hrabrost diletanta ne dozvoljava mi da spalim svoje pesme. A I kud bih onda sa sobom?


    24.III 1989. PETAK

    23,45 h
    Kako da objasnim ovu praznu punoću, tešku lakoću, nelagodnu, uzvrpoljavajuću lagodnost, što se tako često, kao i sad, baškare u mojoj glavi?


    10.VIII 1989. ČETVRTAK

    Ah, kako samo zatupljuje ova današnja priznata potreba i zahtev za stalnim delanjem, i koliko se samo prezrenja upućuje nedelanju i lenjosti. Kakvo jadno vreme – Kradljivac Dokolice, neimar površnosti i plitkoduše.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #33

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    15. I 1990. PONEDELJAK

    Ponovo u novi stan. Već četvrto mesto mog studentskog prebivanja. Težio sam da se zadržim u istom ambijentu što duže, ali su okolnosti imale drugu namisao. Tako su tek ukolotečene navike, srođene s mestom na kom sam boravio, morale menjati svoju fizionomiju, ili ustupiti mesto u svakodnevlju drugim, novim radnjama, kretnjama, zbivanjima, koje su se nametale svakodnevnim ponavljanjem da bi dobile titulu i čin "Navika sa zlatnom obaveznošću".
    Ukočio bih se od nepokretnosti istog pokretanja, od nezbivanja ponavljanog zbivanja, da srećom nisam bio primoran da se često preseljavam iz stana u stan.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #34

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    27.VII 1990. PETAK

    02,30 h
    U mojoj poeziji nema slika, postoje samo neiscrtana, prokazana stanja.

    16,30
    Sreda, subota, utorak, sreda ... - crte lica mog dnevnika, ponavljanje mene samog u nedovršenosti i ljudskoj potrebi za označenjem oslonca: izmaštanje monotonog lika vremena i po njemu mrlje mog izmetanja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #35

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    11.VIII 1990. SUBOTA

    Zar pitanje koje sam pre koju godinu postavio sebi: Jesam li sopstvena izmišljotina?, nije samolaskanje jedne nadmene, uobražene volje? Čini mi se da što je jači bio zamah i talas nehotičnog, slučajnog, koji bi zanosio brod mog življenja, to sam ja sve više predosećao kako su mnogi obrti nastali zaslugom mog izbora. Kakvog li apsurda?

    Pomisao da ona vodi ljubav s drugim pričinja mi nesnosnu bol i nagoni da u suludom onanisanju brišem tragove tuđeg prodiranja u nju.

    Kako izdržati ovaj život, svest o sopstvenoj efemernosti u večnom okretanju? Igrati se! Nek svaka naša delatnost bude osmišljena zaogrtanjem šarenog plašta igre.

    Samouništenje – igra: poništavanje lepog u umetnosti, igra: življenje po svom delu, igra, igra, igra. Ukinuti lepo, uvesti zbilju u metnost, znači pucati sebi u potiljak.

    Ja sam antiumetnik. A možda je umeće poigravanja velika umetnost? Objašnjavati sebe i svoje delo samome sebi poigravajući se – umetnost antiumetnika.

    Umetnost je igra olakoumljenja, opovršnjavanja doživljenog.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #36

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    12.VIII 1990. NEDELJA

    Ja se stidim svojih preteranih zanosa, stidim se bestidnosti interpretacije strasti. Bestidan sam kad o tom stidu govorim, i toga se stidim.


    18.X ČETVRTAK

    00,10 h
    Vetar


    22.X PONEDELJAK

    21,30 h
    Tupost – odbija me od stvari kojih se dotičem; ščepala me kandžom mrzovolje i svaka namera da se ičim pozabavim izdahne pod njenim stiskom; ostaje samo truplo jalove nepokretnosti. Ipak, ta je prazna lenjost ukrašena nemirom prisustva njenih mirisa i ne-prisustva nje telesne. Draži me sećanje vlažne topline njene utrobe u koju uranjah strasno. Zadovoljavati se rukom čitave noći – ovaploćujući tamu sobe u njeno obličje, podatnost uzdrhtalog tela žudnjom, njeno uvijanje kukovima i slatko stenjanje dok prodirem u nju obliven znojem i sav se predajući – to je jedino što mogu da činim.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #37

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    "Postavljeno vam je neocekivano pitanje, vi cak i ne uzdrhtite,
    u sekundi ovladate sobom i znate šta treba da kažete da biste sakrili istinu,
    i govorite veoma ubedljivo, i nijedna bora vam se na licu ne pokrene,
    ali - avaj - uznemirena pitanjem, istina sa dna duše u trenutku uskace u oci i sve je gotovo!
    Ona je primecena, a vi ste uhvaceni!"

    Mihail Bulgakov "Majstor i margarita"
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  8. #38

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    23.X 1990. UTORAK

    Kada me sreću ljudi na ulici reda radi s pitanjem: "Šta radiš?", ja odgovaram "Imam vremena".
    Nikud ne jurim, nikud ne žurim, uhvatio sam vreme za rep. Ali, ima li ko više lukavosti od te neograničenosti, nedostatnošću našeg poimanja ograničene? Svaki svoj kut, meni dohvatljiv, prebojilo je žarkim bojama čežnje za tom ženom, i u preobilju trenutaka ja ne nalazim mira, i izmičem sebi.

    21,15 h
    Svako imenovanje vrsta je humora, odraz spasonosnog smeha koji poput cepelina podiže sa sobom sve težine imenovane, i za sobom kroz plavet praznine vuče transparent sa rečima osmišljenja našeg opstajanja, svih opstajanja. Zato su umetnici veliki humoristi, igrači i smejači.

    25.X ČETVRTAK

    Erik Satie
    GNOSSIENNES No 1-5
    Lišenost. Ponavljani ritam - ništavilo. Tupost praznine.

    GYMNOPEDIES No 1-3
    Lišenost. Pomirenost. Suze. Praznina.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #39

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    05.XI 1990. PONEDELJAK
    18,30 h
    Ljubav je žongliranje duše pred samom sobom, ako je strast začini opsednutošću. No čežnja za njom, u hladnim prostorima samotnosti, u kojima za za svoje promrzlo biće nalazimo topline na žaru patnje, otvara nas same pred sopstvenim pogledima.

    08.XI ČETVRTAK
    Ljubav. Šta je to? Postoji samo nagon za samoudovoljenjem. Oni što se strasno ljube - dva sebičluka u istoj žiži interesovanja.

    Da, da, to me Samoća privija na grudi, zato je tako hladna ova soba.

    Sve je sebičluk. Čak i suze koje liju uvek su plač nad sobom, nad svojim bolom.

    11.XI NEDELJA
    Živeti, živeti - stalno izmicanje sebi. Otud u meni želja da se često ustavim i da u uspostavljenoj tišini, predahu, proživim doživljaj kroz osećaj drugosti, posmatranja sa strane, kao kad se čita priča. U svetlucavoj nepokretnosti koja donosi mir, postaju mi vidljivi crveni otisci svega što me je dotaklo i promaklo u besciljnom življenju svakidašnjice i krute uobičajenosti, iako - ili baš zbog toga - okolnosti, kretnje, sve življeno, daleko mi je i tuđe. Ali, upravo u odvojenosti i neverstvu mojih JA, u toj lepljivoj imaginarnosti, leži smisao spoznavateljskih, obelodaniteljskih moći.

    Posmatram predmete na stolu, krevet, oznojene prozore, i čini mi se kao da zurim u staru, iskrzanu fotografiju, sa istim osećajem nostalgije za trenucima koji su izmakli i uprahnjuju se - trošnost, praznina za leđima starih slika, i utisak da sam ostario.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #40

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    22.XI 1990. ČETVRTAK

    More, za videla, na javi, izviru nenadano, odnekud iz perverzne čežnje za duševnim bolom, i ja osetim kako se mučne slike tragičnih, izmišljenih događanja u životima onih koje volim, preobražuju u jezovito strujanje nevidne sile lobanjom, što sve biva propraćeno ogavnom mučninom i potrebom da odmahujem i lupam glavom o zidove.

    29.XI ČETVRTAK

    01,45 h
    Melanholija je opstajanje u stanju spoznanja, ili njegovo maglovito naslućivanje.

    02,45 h
    Spoznanje je osećanje, dodir, prokazivanje života, ujedinjenje dvojstva, osvešćenje sopstva. Ali, da bi se doživljeno ukorenilo, potrebno je iskoračenje u drugost, pamćenje dodira, pamćenje posmatrača sa strane.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #41

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    04.XII 1990. UTORAK

    Veliki Ljigavac - može li se njemu pripisati "otmeno samoobuzdavanje: jer u suprotnom slučaju on bi hvalio samog sebe, što vređa dobar ukus".

    Za uobličenje misli i osećanja koja su nas obuzela u doživljaja u pisanu rukotvoreniju, potrebna je distanca, suton i zalazak doživljenog, da bi se u jarkim, crvenonarandžastim odbljescima zalazećeg s ogledala nebeske ravnodušnosti, naslutilo njegovo rođenje.


    05.XII SREDA

    Reči - zatrpavaju me svojom grajom, zadirkuju, u onemelosti ne mogu im se suprotstaviti, na nešto mi ukazuju, ali ja ih ne čujem, ništa mi ne znače. Da mogu glasom bar da ih obeležim pa nek se rasprhnu u besmisao razjurene hladnoćom svestodsutnosti.


    06.XII ČETVRTAK

    Često laž u ljudskim ušima, odzvanja istinitije od same istine, te bi tad reći istinu zazvučalo krajnje smešno.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #42

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    05.I 1991. SUBOTA

    Navika - otupelost prvobitne svesti o utisku, unapred zaboravljanje ponavljanog doživljaja - jedini način opstajanja u "ludačkoj košulji društva".
    Menjati navike - obogatiti življenje.


    16.II SUBOTA

    Pretežak sam za ženu, pretežak za sve žensko, čini mi se i za umetnost, čini mi se i za sebe sama.


    07.III ČETVRTAK

    02,20 h
    Za svoj "razlog" (objašnjenje načina opstajanja) ne sme se boriti - to zahteva previše gestikuliranja. Otkriti gestikulaciju u svom bivanju velik je korak ka sebi.


    27.V PONEDELJAK

    Nepokretnost, lenčarenje, idiotsko maštarenje, fantazmagorična tucanja praćena besomučnim celodnevnim masturbacijama koja mi crpe stvaralačku snagu i volju za pisanjem, telefonski razgovori i ponekad sat-dva nežnosti, prodiranja i prožimanja s ženom koja nije moja - oj, jalovi živote moj.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #43

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    09.VI 1991. NEDELJA

    Ljubav je žudnja za samoostvarenjem kroz drugu ličnost. Sve je davanje samo predznak uzimanja, čak i u najnesebičnoj ljubavi – majčinskoj.

    17.VI PONEDELJAK

    Eto, to je priča koja će često biti ponavljana pred znatiželjom drugih, iskrenim tonom i s ubeđenjem u autentičnost, da ću nakon nekog vremena i sam poverovati da se sve to drugačije nije ni moglo desiti.

    18.XI UTORAK

    01,10 h
    Dezintegracija: telesnosti, ličnosti – duše samozaborav u nepodnošljivoj milini prodiranja u nju, utopljenost u drugost.
    Ali, takvi su trenuci retko dosežljvi, a ostalo je gluma zarad želje za njihovim ponovnim dosegnućem.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #44

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    18.VII 1991. ČETVRTAK

    Gušenje od bezobličja
    u krvi
    krv
    krv
    krv
    osećam
    Mirišem
    nadolazeću histeriju
    bola


    26.VII PETAK

    Mora se posedovati zaliha bola, jada, tuge, da bi se u kratkim trenucima ispunjenja težnji i dohvatanju zadovoljstva, mogao biti srećan.

    28.VII NEDELJA

    Retki su trenuci usredsređenja. Ostalo je strka i graja poludorečenih misli, nezapaženih zapažanja, ovo-o-onom u poluizrečenosti umešano sa ono-o-ovom i ono-ovo-sad-o-pre-i-nado lazećem, lazi, plazi, buuuuuuuuuu. Ka. U glavi. Koncentrisan. Kad sam tužan. Sad. Sam ne-tužan. Tužna kon-centracija. Koncentrisana tuga u zaboravnosti do sledeće prilike ras-kon-centacije. Tako da sam stalno tu-žan, ža-mor-u-tu-zi. Volim je, osećanje neophodnosti, tačka usredsređenja. Sreća-što-te-ima-a-nemam-te: izvorište tuge i dugoprebivajuće glasovamisliđubrište sređujuće koncentrisanosti. Brrrrrrrrr. Groznica.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #45

    Odgovor: Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    10.VIII SUBOTA

    Iskustvo drugog ne može nam pomoći, ukoliko taj drugi nismo mi sami.

    22.VIII ČETVRTAK

    Nekad iz nas ispiljena laž zna da oslobodi ogromno zadovoljstvo iz onih kojima smo je uputili, i da ta lepršavost zadovoljstva idući ka nama najednom otkrije sasma neočekivanu zlokobnu preteškost.

    22.II 1992. SUBOTA

    Kad drugi govori o sebi mi dovoljno bivamo strpljivi slušaoci ukoliko se to o čemu se govori dotiče nas samih. Sve je slušanje zapravo svođenje priče na našu ravan doživljavanja u sopstvenoj meri senzibiliteta. Otuda i potiče poteško razumevanje među ljudima i svi mogući nesporazumi.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Pisali smo pisma, sada kuckamo mejlove...
    Autor euridika u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 12.08.2018, 10:34
  2. Zanimljiva pisma
    Autor SQUAW u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 04.11.2012, 12:34
  3. Zvucni zapisi srpskih pisaca
    Autor Инђијац u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 31.07.2012, 09:47
  4. Neotvorena pisma svetu - Stefan Lančuški
    Autor Stefan Lančuški u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 21.03.2012, 02:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •