Pedro Salinas y Serrano
Prikaz rezultata 1 do 6 od ukupno 6
  1. #1

    Pedro Salinas y Serrano


    Pedro Salinas(1891-1951) španski pesnik, kriticar španske knjizevnosti, predavac na Univerzitetima u Španiji, USA, Engleskoj. Pripadao je španskom knjizevnom pokretu god '27.



    Oprosti mi


    Oprosti mi što te tražim
    tako nespretno
    u tebi.
    Oprosti mi katkada moju bol.
    To je zato što želim otkriti u tebi
    najbolji dio tebe.

    Ono što ti nisi vidjela, a ja vidim,
    plivač u tvojoj nutrini, dragocjenoj.
    I uzeti to,
    i držati visoko, kao što stablo
    drži posljednju svjetlost
    koju je našlo u suncu.
    I tada ćeš ti,
    u potrazi za tim, uzići gore.

    Da bi došla do toga,
    popeta iznad sebe, kakvu te želim,
    dotičući još samo svoju prošlost
    ružičastim vršcima nogu,
    dok ti je cijelo tijelo napeto, u usponu
    od sebe samoj sebi.

    I neka tada mojoj ljubavi odgovori
    novo biće, koje si ti.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #2

    Odgovor: Pedro Salinas y Serrano


    Ne vidim te

    Ne vidim te. Ali znam da se nalazis tu,
    iza tankog zida od kreca i opeke, i cula bi
    moj glas kada bi te zvao.
    Ali necu te zvati. Zvat cu te sutra,
    kad te ne budem video, kad,
    budem sanjao, da si tu, do mene,
    i da je dovoljan glas, koji sam
    juce uskratio. Sutra... .
    kad budes gore, iza tankog zida vetra,
    nebesa i godina.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  3. #3

    Odgovor: Pedro Salinas y Serrano

    Kad bi ti znala

    Kad bi ti znala da ovo tesko jecanje,
    koje stisces svojim rukama,
    da ova suza koju brises poljupcima,
    dolaze od tebe, jesu ti,
    bol, koju si pretvorila u suze moje, jecaje moje.
    Tada ne bi vise pitala
    proslost, nebesa,
    celo, pisma,
    sto mi je, zasto trpim.
    I potpuno smirena,
    u tom dubokom miru svetlosti i znanja
    ljubila bi me vise i ocajnicki.
    S ocajem coveka
    koji nema kod sebe
    drugog bica, druge boli:
    koji je konacno sam sa svojom patnjom.
    Zeljan da nadje utehu
    u nekom drugom nestvarnom
    za veliku bol koja je tvoja.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  4. #4

    Odgovor: Pedro Salinas y Serrano

    Dusa ti je bila

    Dusa ti je bila otvorena, svijetla
    tako da ne mogoh nikad u nju uci.
    Okusah precace uzane, prolaze strme i opasne.
    Al tvojoj se dusi pristupiti moglo putima sirokim.
    Spremih ljestve vitke -
    zidine visoke sanjah kako prijece pristup tvojoj dusi
    - ali dusa tvoja bijase bez straze, zidova i plota.
    Trazio sam k tebi uska vrata duse,
    al dusa ti bjese tako otvorena,
    da nikakvih vrata na njoj nije bilo.
    Gdje je pocinjala?
    Svrsavala, gdje je?
    I ostadoh tako zauvijek sjedeci tu,
    na zagonetnom pragu tvoje duse.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  5. #5

    Odgovor: Pedro Salinas y Serrano

    Kakvih lakih

    Kakvih lakih i nežnih tela
    ima, bez boje,
    nejasnih kao sene,
    koje ne možemo poljubiti,
    vec ako usne položimo
    na vetar, na nešto
    što prolazi i pricinja se!

    I kakvih tamnih sena
    ima, tako tvrdih,
    da njihov crni, mrzli mramor
    nikad nam nece klonuti
    od strasti u narucje!

    I kako je teško ici i vracati se,
    s ljubavlju u letu,
    od tela senki,
    od nemoguceg usnama,
    bez prestanka, nikad ne znajuci
    da l' je duša od mesa il je sena
    od tela to što ljubimo,
    da li je nešto!

    Strah Nas je da možda milujemo Ništa!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  6. #6

    Odgovor: Pedro Salinas y Serrano

    Cujes li...

    Cujes li kako traze stvarnost,
    rascupane, divlje,
    one, sjene, sto ih nas dvoje stvaramo
    u ovom neizmjernom krevetu udaljenosti?
    Vec umorne od beskraja, od vremena
    bez mjere, u anonimnosti,
    ranjene golemom ceznjom materije,
    hoce imena, granice, dane.
    Vise ne mogu
    zivjeti tako: na rubu
    gdje umiru sjene, a to je nistavilo.
    Pritrci, podji sa mnom.
    Pruzi ruke, pruzi im svoje tijelo.
    Potrazit cemo za njih
    boju, datum, grudi, sunce.
    Neka otpocinu u tebi, budi njihova put.
    Smirit ce se njihova velika, nemirna pomama,
    dok ih grcevito stiscemo
    medju nasim tijelima,
    gdje ce naci hranu i spokoj.
    Konacno ce usnuti u nasem snu
    zagrljenom, zagrljene. I tako,
    kad se odijelimo, kad se budemo hranili
    samo sjenama, izdaleka,
    one,
    konacno ce imati sjecanja, i proslost
    od mesa i kosti,
    vrijeme njihova zivota u nama.
    I njihov tjeskobni san
    sjena ponovno ce znaciti povratak
    u ovu tjelesnost, smrtnu i ruzicastu,
    gdje ljubav stvara svoju beskonacnost.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •