Што је човјек,а мора бит човјек!
Тварца једна те је земља вара,
а за њега,види,није земља.
Што је човјек,а мора бит човјек!
Тварца једна те је земља вара,
а за њега,види,није земља.
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Strah životu kalja obraz često.
Prvo je postala emocija pa onda reč"
Dje je zrno klicu zametnulo,
onde neka i plodom pocine;
je li instinkt al duhovni vodja?
Ovde ljudsko zapire poznanje.
Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni a jos cudnije koliko cesto nam bas to malo nedostaje.
Вук Мандушић:
Бјеше ми се снаха помамила,
без путах је ништа одржати!
Отвара' јој књиге на пророке;
неки каже: На сугреб је стала,
неки каже: Сплеле је мађије.
Свуд је води по манастирима
и чита' јој масла и бденија;
куми врага у све манастире
да остави снаху Анђелију,
куми врага-ништа не помаже!
Те ја узми троструку канџију,
ужени јој у месо кошуљу:
враг утече некуд без обзира,
а оздрави снаха Анђелија.
Jako volim ovaj Njegošev recept sa više nego delotvornim lekom za stanovite ženske bolesti!
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Al' je djavo, ali su madjije,
ali nesto teze od oboje?
Kad je vidju da se smije mlada,
svijet mi se oko glave vrti.
Pa sve mogah s jadom pregoreti,
no me djavo jednu vecer nagna,
u kolibu nocih Milonjica.
Kad pred zoru, i noc je mjesecna,
vatra gori nasred sjenokosa,
a ona ti od nekuda dodje;
ukraj vatre sjede da se grije.
Cuje da svak spava u kolibe.
Tada ona vjenac rasplete,
pade kosa do nize pojasa;
poce kosu niz prsa cesljati,
a tankijem glasom naricati,
kako slavlja sa dubove grane.
Tuzi mlada djevera Andriju,
mila sina Milonjica Bana,
koji mu je lanih poginuo
od Turakah u Dugu krvavu.
Pa se snahi ne dao ostrici:
zalije mu snahin v' jenac bilo
nego glavu svog sina Andrije.
Tuzi mlada, za srce ujeda,
oci gore zivje od plamena,
celo joj je ljepse od mjeseca,-
i ja placem ka malo dijete.
Blago Andrij' dje je poginuo-
divne ga li oci oplakase,
divna li ga usta ozalise...
Prvo je postala emocija pa onda reč"
Ja sam bolji , cuj, vlase, od tebe,
Bolja mi je vjera nego tvoja;
Hata jasem, britku sablju pasem,
Kapetan sam od careva grada,
U njem vladam od trista godinah,
Djed mi ga je na sablju dobio
Dje su carstvo sablje dijelile,
Te mu tragu osta za gospodstvo.
Raspali se Micunovic Vuce,
Pa se Hamzi poprimace blizu:
Kakvo vlase, krmska poturice!
Dje izdajnik bolji od viteza?
Kakvu sablju kazes I Kosovo?
Da lna njemu zajedno ne bjesmo,
Pa ja rva I tada I sada,
Ti izdao prijed I poslijed,
Obrljao obraz pred svijetom,
Pohulio vjeru pradjedovsku,
Zarobio sebe u tudjina?
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.