Vernik sam.
Verujem u Boga,ali u popove ne ...
Cast izuzecima,ali ti izuzeci su toliko izuzetni da se mogu prebrojati na prste jedne ruke ...
Ova godina mi je sto planski,sto neplanski,jednostavno namestila susrete sa njima ...
Prvi moj ovogodisnji susret bio je povodom krstenja , na kom sam elem kumovala,
gde mi je pop izneo racun za svoje usluge naravno u stranoj valuti puta dva ,posto sam tog dana krstila dvoje dece svojih kumova,koje nisu bile ni malo simbolicne ...
A taj isti pop rado je vidjen gost u lokalnim kafanama,vozi auto od cije cifre bi vam se zavrtelo u glavi i pusi Davidoff,skromno ...
Drugi susret u Backoj gde sam bila vencana kuma i gde mi isto pop smerno kaze da oni nemaju odredjen cenovnik,ali eto u principu ne moze ispod odredjene cifre i to naravno u evrima ...
Treci put u Sremu povod,opet vencanje i opet kumujem ...
Pop odbija kovertu ,govoreci mi da oni nemaju cenovnik za te usluge i da sam cin vencanja ne naplacuju ni ne pogledavsi kovertu ...
Ostala sam zapanjena ,nisam mogla da verujem ni usima ni ocima...
E sad pitam ja vas...
Sta sa onim ljudima koji nisu u stabilnoj materijalnoj situaciji pa si ne mogu to prustiti?
Zar treba da se odreknu kumstva ili bilo cega drugog zato sto nisu u mogucnosti da plate ?
Gde je tu Vera?
Gde ovaj svet ide,kad ni popovi vise nisu sto su bili?
Opet se ogradjujem jer poznajem par njih koji su i dalje ostali dusom vezani za svoj poziv ...