EŽEN JONESKO(fr. Eugne Ionesco, rumunski: Eugen Ionescu) rođen je novembra 1909. u Slatini (Rumunija), od oca Rumuna i majke Francuskinje. Detinjstvo je proveo u Parizu.
Godine 1925. vraća se u Bukurešt gde pohađa gimnaziju Sv. Sava i upisuje se na studije francuske književnosti. U Francusku se vraća 1936. Jonesko piše poeziju i književnu kritiku sve do 1950. godine, a tek potom objavljuje i drame, koje su ga proslavile kao rodonačelnika teatra apsurda i kao jednu od najznačajnijih figura u istoriji avangardnog pozorišta uopšte. Čitavog života bio je protivnik političke tiranije i žestoki borac za ljudska prava. Militantni antikomunista, iz egzila u Parizu vodio je dugogodišnju kampanju protiv režima tadašnjeg rumunskog predsednika Nikolaja Čaušeskua, koji je zabranio veliki broj njegovih drama.
Poezija pripada najranijem periodu Joneskovog stvaralaštva. Prve pesme objavljuje u književnom časopisu gimnazije Sv. Sava u rumunskoj prestonici. Ove pesme su objavljene u veoma malom tiražu u Rumuniji, a vremenom je na njih skoro potpuno zaboravljeno, te su ostale nepoznate široj čitalačkoj publici.
Za ciklus njegovih pesama Elegije za mala bića rečeno je i to da predstavljaju tek minornu poeziju. Ovakvu opasku je rumunski književni kritičar Jon Vartik ocenio kao banalnost koja je posledica opuštenog čitanja nekog suvog i odraslog, suviše odraslog, čitaoca. Poetski svet stvaran za mala bića, ima upravo takav, pomalo infantilan ton, a slika, da je stvarana kičicom, bila bi nalik dečjem crtežu. Ono što obeležava celokupan ciklus Elegija jesu likovi i svet predmeta koji kao da su poispadali iz stare kutije sa dečijim igračkama, ili pak, iz arsenala marioneta u pozorištu lutaka. To su lutke-ljudi, obezbojeni arlekin, pop sa bradom od vate, limeni voz, drveni konjić, olovni vojnici, mala crkva od kartona, putnikliliputanac...
Noseći sve vreme, negde u podsvesti, čuvenu frazu Martina Lutera, po kome čitav univerzum nije ništa drugo do veliki teatar Božijih lutaka, Jonesko je prihvatio upravo takvu ulogu Božijeg lakrdijaša, koja je vremenom prerasla u metafizičko lakrdijaštvo, jasno iskazano u njegovim kasnijim dramama. Ovakvo stanovište je posebno vidljivo i u njegovoj izjavi: Prihvatam da budem marioneta. Prihvatam komedijaštvo. Prihvatam metafizičko komedijaštvo kao suštinu svoga bića
Među najpoznatijim dramskim ostvarenjima Ežena Joneska su Ćelava pevačica, Engleski bez profesora, Nosorog, koja su izvođena na mnogim svetskim jezicima, pa tako i na srpskom, dok je njegova poezija, po našim saznanjima, još nepoznata našoj čitalačkoj publici.
Umro je marta 1994.
Izvor:Polja