Stvari koje smo voleli, a vise ih nema
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 50
  1. #1

    Stvari koje smo voleli, a vise ih nema

    Ne želimo stvarati nikakvu jugonostalgiju, niti se želimo vratiti u komunizam, ali moramo priznati da su neke stvari ipak tamo bile nekako bolje. Postoji i opravdanje u ratu, ali i bivša je država nastala u ratnom vihoru, kao uostalom i svaka na ovim prostorima, pa to i nije neko opravdanje.
    U zemlji u kojoj se nisu smjeli pričati politički vicevi, u kojoj smo stalno vrebali na vanjske i unutrašnje neprijatelje, slavili rođendane velikog vođe i primali se u pionire, neke nam stvari nikako ne nestaju iz sjećanja. I ne samo da ne nestaju, već, kako vrijeme prolazi, postaju sve ljepše i ljepše.

    Kult reprezentacije
    Ne odazvati se pozivu selektora za igranje u reprezentaciji bilo je ravno samoubistvu. A odazvati se i onda se vući po terenu kao slijepo crijevo, smatralo se činom veleizdaje. S puno manjom platom, ali neporedivo većim žarom i ljubavi prema igri, a posebno prema reprezentaciji, igrači su izgarali na terenu.
    Dovoljno je samo pogledati medalje osvojene s košarkaškom, rukometnom ili vaterpolo reprezentacijom. Tada smo i bili svjetsko čudo. Jer naših se jedanaest, sedam ili pet, biralo po srčanosti, a ne kako bi se prodali u neke bolje i atraktivnije klubove.
    Bez obzira šta mislili o tadašnjoj državi, prije nastupa reprezentacije se uz himnu stajalo mirno i uz male ekrane.

    Filmska kultura
    Kada ste zadnji put pogledali neki domaći film i iskreno uživali u njemu? Možda se u zadnjih par godina pojavilo neko podnošljivo ostvarenje, ali to je još uvijek daleko iza filmova snimanih u bivšoj državi.
    'Ko to tamo peva', 'Maratonci trče poslednji krug', 'Kuduz', 'Balkanski špijun', 'Sutjeska', 'Neretva', 'Kozara', 'Valter brani Sarajevo'… Rade Šerbedžija, Bata Stojković, Milena Dravić, Sonja Savić, Ljuba Tadić, Boris Dvornik, Ljubiša Samardžić… Richard Burton, Yul Brynner, Orson Welles, Franco Nero… Veljko Bulajić, Lordan Zafranović, Dušan Makavejev…
    Treba li još šta dodati???

    Rejting u svijetu
    Gledajući samo kroz prizmu međunarodnog rejtinga, Tito je bio jedan od najvećih političara dvadesetog vijeka. Naravno da je uz takav rejting predsjednika i država bila bitna. Tada nam niko nije mogao naređivati šta ćemo, a šta nećemo napraviti. Sami smo odlučivali (ili barem naše vođe za nas) i čak savjetovali druge.
    Tito je, za razliku od današnjih nam vođa, imao svoju fotelju u prvom redu skupštine UN-a. Jugoslaviji nisu mogli ništa nametnuti. Bez obzira na sve, kroz svoju istoriju Jugoslavija je odigrala veliku ulogu u hladnoratovskoj, bliskoistočnoj i mnogim drugim krizama.
    Nešto kasnije, na istom prostoru nalazi se par malih država, zavisnih o svim mogućim međunarodnim fondovima, sudovima, vojskama i političarima. U zadnje vrijeme slabo ponosno dižemo glave.

    Osjećaj (socijalne) sigurnosti
    Mogli bi to pripisati ratu, američkim filmovima, trulom zapadu i ko zna čemu, ali tada su se kućna vrata ostavljala otključana čak i u gradovima, mladi su putovali isključivo autostopom, čak i djevojke bez straha od silovanja, a ulične bande i navijački huligani bili su samo likovi s filmskog platna.
    U vrijeme kada studiranje postaje sve više privilegija bogatih, kada velik dio stanovništva živi ispod granice siromaštva, a par porodica posjeduju cijelu državu, s nostalgijom se prisjećamo socijalne politike bivše države, ulaganja u nauku i sport, pomoći siromašnim porodicama, dobrih kredita (koje je uvijek pojela inflacija) i škola za sve (a ne samo za njih). Sjećamo se školskih dvorana, mladih koji se vraćaju u svoje gradove kako bi se tamo zaposlili...

    Spajanje praznika
    Kao narod koji obožava odmore, u današnje vrijeme imamo nekako premalo praznika. Istina, dobili smo vjerske praznike, promijenili smo Dan republike, ali nikako da produžimo neki od tih praznika i svi skupa otdemo na skijanje ili na plažu.
    Sa štampanjem novih kalendara, tih smo godina s nadom pretraživali iste kako bi se osvjedočili da neki od praznika pada u, recimo, srijedu. Odmah bi iskalkulisali da ako pada u srijedu, neradni će biti četvrtak i petak, pa to spojimo s vikendom, a u ponedjeljak i utorak uzmemo bolovanje i u tren bismo oka imali devet neradnih dana.
    Možda nam je i zbog toga privreda bila slaba, ali ruku na srce, zar je danas stvarno toliko bolja?

    Domaći automobil
    Yugo 45 i ostale verzije slavnog neuspješnog auta kupovali su samo američki kaskaderi kojima je trebao jeftin auto koji će zapaliti ili na bilo koji način demolirati, a Zastava 101 je bio dobar auto u okviru svoje cijene. Jeftino prevozno sredstvo, dovoljno veliko da u njega stane četveročlana porodica ostvarilo je san mnogih.
    Nije bilo novaca za Audi, Mercedes, ali se Zastava 101 pokazala u punom sjaju. Nasreću, nije se tu sve zaustavilo. Živjeti u Bosni, a nemati Golf dizel bilo je skoro pa svetogrđe. Jeftin i dobar pretvorio se u omiljeno prijevozno sredstvo mladih Bosanaca. Jedini je problem bilo paljenje na poznatoj bosanskoj zimi.

    Velike grupe i koncerti

    U vrijeme kada su Bijelo dugme i Azra punili dvoranu bilo kojeg grada u kojem su se našli, kada su Leb i sol bili na vrhuncu slave ili prije toga u vrijeme Indeksa, uvijek se tražila karta više. Beograd Zagrebu, i obrnuto, koncerti alternativnih bendova mogli su svaki vikend napuniti bilo koju dvoranu. Ne smijemo zaobići i pop vode: Zdravko Čolić, Oliver, Đorđe Balašević… Uostalom, tada se nije moglo dogoditi da Metallica otkaže koncert zbog malog interesa.

    Jake sportske lige
    Koji naš rukometni klub može osvojiti evropsku ligu?
    Velika fudbalska četvorka, za one koji ne znaju: Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda i Partizan, makar najjači klubovi u ligi nisu pod obavezno bili na prva četiri mjesta na tablici. Sarajevo, Budućnost, Željo, Vardar, Borac. Mnogi su se mogli ubaciti među odabrane.
    preuzeto sa banjalukaonline.com
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  2. #2

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli a vise ih nema

    Sta mislite o svemu ovome o cemu je pisala ekipa banjalukaonline-a?

    Sta god da krenemo danas da radimo obavezno to poredimo sa onim kako je nekada bilo prije. Ja se toga prije i ne sjecam nesto puno. Bio sam mali kad je pocelo ovo nase sranje i danas i ne osjecam neku jugo-nostalgiju. No sa druge strane moji roditelji i te kako zale za "dobrim vremenima". Imali su normalne poslove, kakvo takvo zdravstveno osiguranje, neku svijetlu buducnost za svoju djecu i onda jednog dana sve to zbog ljudske gluposti padne u vodu. U neku ruku ih i razumijem, ali uvijek kazem da je Bog dao vise srece pa da nikada i nismo imali tu "savrsenu drzavu"!

    Koliko vi osjecate tu nostalgiju za starom drzavom; sta vam najvise nedostaje?
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  3. #3

    11 Odgovor: Stvari koje smo voljeli a vise ih nema

    ja sam imala (vidjeti godine) srecu da me je bar pubertet zakacio u bivsoj drzavi. moji su bili klasicna srednja klasa, za razliku od ostalih, nisi hapali po drzavnim firmama gdje su radili (napominjem da se zivjelo od dvije prosjecne plate), moj ocuh je bio civilni invalid rata (primao je dodatak, koji nije bio bas ogroman, ali za razliku od danas, drzava je brinula o njemu, za razliku od ovih jadnika koji su bili u ratu koji ova drzava nije vodila, pa ih bas briga jel netko ostao bez ruke ili noge). zivjela u blizini italije, nastopirala se, isla na koncerte, vidjela bar malo zapada, napila se piva za cijeli zivot, druzila se, vracala se kuci po mrklom mraku kad god sam htjela bez straha da me manijaci napadnu. naravno, ne nedostaju mi redovi po ducanima za nesto, restrikcije struje (era milke planinc - ako je se netko jos uopste sjeca), dva kanala na tv-u - ali kad bolje razmislim, nismo ni toliko buljili u tv, nego jurcali po gradu (ali smo zato svi redom gledali dinastiju, ma kakve spanske serije, aleksis je bila zakon). meni od svega toga najvise nedostaje ta neka sigurnost. eh, fali mi fica koji je moja frendica vozila, pa smo sa njim obisli pola italije i skoro cijelu jadransku obalu. medjutim, tada su bile zlatne 80-te i u cijelom svijetu je vladao taj potrosacko-hedonisticki trend. 90 - te su svakako bile recesivne i sav taj "dolce vita" trend je otisao bestraga. e jos na to, nas je unazadio rat, znaci prosli smo gore, nego sto bi inace prosli. e sad, sta je tu je. zivim u sadasnjosti, rado se sjecam proslosti, o buducnost (bar ne dalekoj) jos i ne razmisljam.
    nattydread is coming to dinner

  4. #4

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Ja se, takođe, poprilično slabo sećam tih vremena. Roditelji su mi pričali da su se oni venčali i u početku živeli u iznajmljenom stanu, sa malom bebom i kasnije još jednim detetom, a samo od tatine plate... i uspevali smo da odemo na letovanje i nije nam mnogo toga nedostajalo.
    Pričali su mi i da si mogao da zapališ na more, i da celim putem stopiraš i bezbrižno ćeš stići tamo gde si naumio. Pričali su mi i da si mogao da zaspiš u parku, a da te niko ne napadne. Naravno, džeparoša je uvek bilo i biće... Pričali su mi i da si na granici mogao opušteno da pokažeš crveni pasoš i prošao bi kuda god si želeo.
    Sećam se da je moja ujna svako leto išla na hrvatsko primorje i celu sezonu radila u hotelima, a mi smo opušteno iznajmljivali apartman u tom hotelu u kom je ona radila i vodili i njenu decu i svi čoporativno uživali. Toga se sećam kao kroz maglu, ali imam slike koje mi sve to potvrđuju.
    Pričali su mi i da sam u samo jednom malom trenutku pomenula mojim roditeljima da bih želela sintisajzer a oni su u istom trenutku pozvali čoveka koji mi ga je u rekordnom roku doneo iz Nemačke... i niko nije pitao za cenu... Moglo se.
    Ipak, realno se sećam samo trenutka kada sam se vraćala iz škole i usput naletela na tenkove koji su pošli nekuda, a onda došla uspaničena kući i ispitivala moje šta je to što sam videla. Sećam se i vojne policije koja nam je u sred noći zvonila na vrata i tražila mog oca koji se sakrio da ga ne odvedu i da ne ostavi mamu sa dvoje male dece. Takodje, realno se sećam i mojih roditelja koji su pred kraj avgusta išli u Mađarsku, a kasnije nam je i Mađarska postala skupa pa su odlazili u Rumuniju da nam nabave školski pribor i ostalo što nam je neophodno, jer ovde nisu mogli.

    Na žalost, na ta srećna vremena podsećaju me samo fotografije i priče ljudi koji su ih živeli, ja sam nekako celoga života u ovom brlogu i taj brlog nikako da se prekine.

  5. #5

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Kad se rodis i odrastes u jednoj zemlji kao sto je bila bivsa juga tesko je shvatiti danasnje politicare,koji su po godinama otprilike svi bili Titovi pioniri,ili clanovi njegove komunisticke partije.Danasnje mlade ljude razumem.Ostavljeni su na cedilu da se sami bore za nesto sto nisu nauceni.Kako shvatiti da jedna zemlja kao sto je Vojvodina propada a ima sve predispozicije da bude kao i sve "normalne"razvijene Evropske zemlje.Zbog nostalgije neki moji prijatelji su se vratili "kuci",ulozili pare u biznise i naravno zbog sve sile administracije,politike,mita,pokvarenosti ,propali,spakovali kofere i ponovo nazad.Na zalost danasnja Srbija je odlican poligon negativnosti.I koga briga kako je bilo kad mladi ljudi ne vide dalje od sutrasnjeg dana.

  6. #6

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Sta dodati na sve ovo. Jedino .....
    Posle svih ovih bljuzgavih godina u kojima su nam servirane i izdesavale se razne gadosti i gluposti se pitam da li je sve to sto je nekad bilo i cega se secam kroz decije utiske zivota a danas se prepricava ipak samo bio neki naucno fantasticni film ?

  7. #7

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Nemogu da razmisljam duboko u ovo vruce popodne , ali da ipak nesto napisem Ziveli. Nedostaje mi more u Hrvatskoj ,C64, Zima u Dortmundu i mnogo stosta. Ma da ne popustam u nastojanjima da to nekako u svoj zivot vratim bez obzira na politiku sranja i besparicu . Covek sve gradi sam sad moramo na to da se naviknemo kakogod znamo, bas zbog toga sto to nisu morali da rade nasi stari. A i ruku na srce nije niko ovde navikao da radi i time ostvaruje svoje ciljeve. Ali je sve na ovim prostorima uradjeno pogresno na veliku zalost nase generacije kojoj delom i zbog toga mnogo stosta nedostaje.

  8. #8

    11 Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    sad sam se sjetila one bazooka (eh, nisam bas sigurna da se bas tako pise) zvake, koja je bila tako slatka da su zubi trnuli i plombe otpadale, ali su se zato od nje pravili ogromni baloni . svaka cast orbitkama , ali nije bas za balone...
    i onaj fenomenalni talijanski crtani sa onim smotanim covjeculjkom koji je non-stop mrmljao "baruum baruum"
    nattydread is coming to dinner

  9. #9

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Nerazumem vezu izmedju ove dve konstatacije.Prve koja kaze: "Danasnje mlade ljude razumem."
    i druge:"I koga briga kako je bilo kad mladi ljudi ne vide dalje od sutrasnjeg dana."
    Licno se ne slazem sa takvim stavom, jer smatram da ovdasnji mladi ljudi (pri tom mislim na iste u Srbiji) nisu pasivni posmatraci sadasnjosti, kako tvrdi Mr Dean (da ne kazem Mr Bean). Jednostavno rastu i sazrevaju u vremenu i prostoru gde ne mogu mnogo da ucine da tu stvarnost promene. Uostalom, pozivam Mr Dean da se vrati i da mozda pomogne istim tim mladim ljudima da progledaju "dalje od sutrasnjeg dana" ili da na njegov nacin odu iz Srbije i da nam odande salju "packe".

  10. #10

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Najvise na svetu volela sam da leto provedem u mom selu pored Knina gde bih se igrala i svadjala sa sestrom i bracom i uzivala u svezem vazduhu i gostoprimstvu dragih ljudi. Selo vise ne postoji, sada tamo zivi stotinak starih ljudi i zvanicno je proglaseno za nacionalno loviste drzave Hrvatske. Nedostaju mi putovanja vozom, gitare i zaljubljivanje. Nedostaje mi Avalski toranj, uvek bih se razbudila kada bih ga rano ujutru ugledala sa auto puta. Nedostaje mi Beograd u kome nije bilo nafuranih likova koji nose nekoliko komada oruzja ne stideci se toga i maloletnih devojcica koje kao klonovi, praznih pogleda, setaju gradom doterane kao da su sisle sa najvecih svetskih modnih pista.

  11. #11

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Joj,ma kako da se ne secam te zvake,slatke dobre bazoke

  12. #12

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Bolje reci sta nisam voljela...sve je bilo drugacije i danasnji klinci prvenstveno mene nekapiraju kad kazem da je moje dijetinjstvo obiljezio branko kockica i porodica milici i mnoge druge sitnice koje danas su samo uspomene lijepe...ah..voljela sam setati svojim gradom a nepitati se jesam li na "njihovoj strani"

  13. #13

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Prva sporedna za prakticni zivot, a vrlo draga i nedostajuca u dusi je; nedostatak vestivala zabavne muzike ex Jugoslavije, pocev od BG proleca pa dalje.Sve zbog muzike koja se tada negovala, slageri, laka zabavna do roka. Iz tih vremena festivala su rodjena velika imena zabavne muzike koja se i danas slusa, bilo kao pojedinaca ili muzickih grupa.

  14. #14

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Mnogo toga je moja generacija imala što danas deca nemaju...Nemaju one lepe igre napolju,nemaju lep školski program na rtvbg1 sa sve kockicom ,opstankom,kolariću-paniću,neven...,nemaju one lepe školske dane bez droge,pića i cigareta,nemaju odmarališta širom jadrana i zimovanja u Sloveniji...i još mnogo toga što bi im pružilo pravo detinjstvo.Mnogo brzo današnja deca odrastu...

  15. #15

    Odgovor: Stvari koje smo voljeli, a vise ih nema

    Ima još mnogo stvari koje mi nedostaju, da bih se setio morao bih da isključim "žal za mladošću", i onu staru, još pomalo sačuvanu notu romantike 60-tih, pa bih onda da kažem: otišli smo u PM (moja generacija), izgubih najbolje godine života u nekom nedefinisanom ludilu, ali prepoznatljivom meni samom, pa i mojim vršnjacima.Moja generacija može mirno da kaže(pogledaj godine), proživeli smo jedan lep period života, putovanja, druženja, normalna egzistencija, zavidljivost istoka i čuđenje zapada. Ali, ali svako veselje traje dok ima para za muziku, ili dok se gosti ne komiraju, međutim ni jedno ni drugo ne prekide naše veselje iako smo imali para za muziku i nismo se "komirali", veliki gazda rešio da se popiša na naše veselje i napravi zulum, kao niko do sada, rasturi nas po sokacima zvanim nove države, pobismo se međusobom, ali bogme nas i on istambura, i to krvavo. A Vi deco mlada razmislite šta će te, nemojte se oslanjati na nas matore nedorečene, i delimično izfrustrane osobe, koje gledaju u vrhove cipela. Odgovornost za to nije Vaša ali oni koji su mogli da pomognu nije im dato, a oni koji "pomažu" sada, bolje da Vas više ne brane!!!

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Stare igre koje ste voleli da igrate
    Autor Kunic u forumu Igre
    Odgovora: 39
    Poslednja poruka: 12.03.2017, 01:04
  2. 10 okrutnih stvari koje žene rade muškarcima
    Autor makilli u forumu Ženski kafić
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 26.12.2011, 23:25
  3. Domace legende koje nisu vise sa nama...
    Autor Muckota u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 09.08.2010, 00:14
  4. 10 stvari koje možete (u)raditi u ili na...
    Autor PersonaGrata u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 174
    Poslednja poruka: 04.08.2010, 00:33
  5. 10 stvari koje žene ne žele da znate o njima
    Autor Crazy Angel u forumu Spomenar
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 11.12.2007, 09:59

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •