Victor Hugo (Viktor Igo) - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23
  1. #16

    Odgovor: Victor Hugo

    Reči na pesku

    Sad kad moje vreme ko buktinja trne,
    Kad moj put do cilja stiže;
    Sad kada silazim već niz stube crne
    Patnji što me grobu bliže;

    Kada u dnu neba, tog sna moje snage,
    Tamnog nepovratnog puta,
    Vidim prošlost svoju, sve trenutke drage
    Koje mračni vrtlog guta;

    Sad kad znam da uvek laž mora da zine
    Iz ljudskoga likovanja,
    Pogružen, koračam uz rub te dubine
    Kao biće koje sanja.

    Gledam nad pučinu kojom bure kose,
    Nad vrh što nebesa para,
    Gde runo oblaka u daljinu nose
    Kandže vetra-lešinara;

    Slušam huk prostora, glas mora pod stenom,
    Leute što stenju lukom,
    I poredim u svom duhu zamišljenom
    Ovaj šapat s onim hukom.

    A ponekad ležim na kržljavoj travi
    Peščara, do onog časa
    Kad se mutna zena mesečeva javi
    U bledome snu bez glasa.

    Mesec se uspinje; dugim zrakom sneno
    Seče prostor beskonačan,
    I oba gledamo u mrak ukočeno -
    On svetao i ja mračan.

    Gde su mrtvi dani? Ko li još poznaje
    U tminama ovim mene?
    I da li vedrinom mladosti još sjaje
    Moje oči zasenjene?

    Zar je sve iščezlo? Umor me povija;
    Samoća i muk me more.
    Zar nisam, o vetre, tek dah jedan i ja,
    Zar nisam tek val, o more?

    Zar sve što zavoleh neću naći više?
    Noć u meni gasi plavet.
    O zemljo, obrise tvoje tmina briše:
    Zar si groblje, a ja avet?

    Zar sam ispraznio sve radosti burne?
    Zar će dan moj da se smrkne?
    Sa žudnjom naginjem redom svoje urne
    Da iz svake kap još srknem!

    Kako je sećanje grizodušja puno!
    Kako se led na sve hvata!
    Kako si, o smrti! hladna! Crna kruno,
    Tamna bravo ljudskih vrata!

    O misli, čuj vale nedostupnih bora
    Koje gorki vetar stvara,
    Čuj smejanje leta, gledaj gde kraj mora
    Cveta plavi čkalj peščara!

    5. avgust 1854,
    godišnjica mog dolaska na Džersi
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: Victor Hugo

    Juditi Gotije

    Lepota i smrt su dve velike stvari,
    Sto sadrze mnogu sen i svetlost sjajnu;
    Dve obilne sestre, pune strasnih cari,
    Skrivajuci istu cudnovatu tajnu.

    O glasovi, oci: crne, plave zene!
    О biseri nezni sto vas ljulja more!
    Ја mrem а vi sjajte, budite voljene.
    О vi svetle tice, usred mracne gore!

    Judita, nasa je sudba skoro ista,
    Sto se ne bi reklo, poredec nam lice:
    Sav bezdani svemir u oku vam blista;

    Мoja dusa krije zvezdan ponor ceo;
    susedi nebeski mi smo, gospodjice,
    Posto lepi vi ste a ja ostareo.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  3. #18

    Odgovor: Victor Hugo

    ŠETNJA

    O, ljubavi, budimo srećni. Dođi, sedi
    U senu što izgleda kao suton bledi.
    Koračajmo polako. Opusti se. Kloni.
    Sad, kad nema nikoga, ti se sa mnom skloni
    Iza gustih živica u to vrelo žito.

    Što ne mogu četiri zida dići hitro
    U tom kutku nevinom, kao čudom nekim!
    Priroda je uhoda sa korakom mekim;
    Sakrijmo se; ne veruj muku što nas rubi;
    Čuj kako ti kolena žarka duša ljubi,
    Jer ja sam samo duša, duša što ti tepa;
    No duša je sposobna da u kandže ščepa
    Ženu, i odnese je, i da svet potresa
    Tajanstvenim poklikom orla sa nebesa
    I zloslutnim čekanjem zveri koja reži.

    Što je divno postići cilj kome se teži,
    Slušati stišavanje blage opomene,
    Opiti se tajnama dragim što rumene
    Milo lice! Slatko je obećanje njeno
    Što za tren razmišljanja biće povučeno!
    Povučeno? Nikako. Biće još i jače…

    Sakrijmo se. Grana se izdajnički mače.
    Uvek se saznavalo gde i kad se kriju
    Eshil i Megarila pitomih očiju,
    I bilo bi odato njihovo šaptanje,
    Jer je oleandrima tad drhtalo granje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Victor Hugo

    ***


    Ako mi nishta reci niste htjeli,
    Zashto mi dolazite, je li?
    Zashto mi se taj smijeshak nudi,
    Koji i kralja mozze da zaludi?
    Ako mi nishta reci niste htjeli,
    Zashto mi dolazite, je li?

    Ako tajite kakvu poruku,
    Zashto mi onda stiskate ruku?
    U njezznom i andjeoskom snu,
    Ko lezzi u vašeg srca dnu?
    Ako tajite kakvu poruku,
    Zashto mi onda stiskate ruku?

    Ako moj odlazak zzelite,
    Zashto ovuda prolazite?
    Chim vas ugledam zadrhtim tad:
    Vi ste moja radost i moj jad.
    Ako moj odlazak zzelite,
    Zashto ovuda prolazite?

  5. #20

    Odgovor: Victor Hugo

    Cao. Imam jednu molbu za tebe. Da li imas od Viktora Igoa " MUSKARAC I ZENA"

  6. #21

    Odgovor: Victor Hugo (Viktor Igo)

    - Muškarac ima samo jednu sigurnu ljubav ljubav svoje majke.
    - Čovek što više zna, to više pati.
    - Društvo neumoljivo odbija od sebe dva staleža ljudi: one koji ga napadaju i one koji ga čuvaju.
    - Kada ne bi bilo žena, dijamant bi bio samo običan kamenčić.
    - Ko je zamišljen nije besposlen. Rad može biti vidljiv i nevidljiv.
    - Muža ne drže u kući deca, nego ženina mudrost.
    - Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan.
    - Ništa nije umreti, strašno je živeti.
    - Snovi stvaraju budućnost.
    - Svaki sporazum između istine i laži uvek je na štetu istine.
    - Veličina jednog naroda ne meri se brojem, kao što se veličina čoveka ne meri stasom. Njegova mera je količina inteligencije i vrline koje poseduje.
    - Sve je skupo; samo patnja sveta je jeftina; patnja sveta je besplatna.

    Wikiquote
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  7. #22

    Odgovor: Victor Hugo (Viktor Igo)

    Sijach


    Sjedim na pragu, ispod luka,
    I gledam, suton dok vec pada,
    Kraj dana shto josh obasjava
    Posljednje chase ljudskog rada.

    Po njivama od noci mokrima
    Promatram starca, gdje koracha
    U dronjcima, i pregrshtima
    Buducu zzetvu u brazde baca.

    Visoki njegov lik se crni
    Nad radnjam krupnim. Osjetiti
    Vjeru mu mozzesh u korisni
    B'jeg dana, koji samo hiti.

    On ide amo i tamo, i baca
    Sjeme po uv'jek shiroj njivi;
    Otvara shaku i opet sije ....
    A, gledec u nj, ja, svjedok sivi,

    Josh razmishljam, dok krila sjene
    Shto, uz shum neki, svedj je jacha
    Produzzuju do samih zv'jezda
    Svechanu gestu tog sijacha.

  8. #23

    Odgovor: Victor Hugo (Viktor Igo)

    ***


    Evo zore nove,
    Bezi gusti mrak.
    I tminu i snove
    Goni zlatni zrak.
    Ruzze su i zzene
    Poluotvorene,
    Stvari se, josh snene,
    Bude na shum lak.

    Shapat podrhtava
    Svud u isti mah:
    Shapcu dim i trava,
    Gnezda, izvor plah
    Vetar hrashcu zbori
    I talas zamori
    I skoro se ori
    Svaki shum i dah!

    Sve vraca svoj znamen,
    Svoj glas i svoj sklad,
    Ognjishte svoj plamen,
    A kroshnja svoj hlad;
    I ludost i pamet
    Slede svoj amanet -
    Ono chim je zanet
    Svak nastavlja sad.

    Nek nas misli tishte,
    Nek zzedj mori nas -
    Sve u svetu ishte
    Neki cilj i spas:
    Chamac ruku s mola;
    Pchela cvet; busola
    Pravac nekog pola;
    Ja - istine glas.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Viktor Vorošilski (Wiktor Woroszylski)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 10.02.2012, 11:23
  2. Viktor Segalen
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 15.12.2011, 16:27
  3. Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 14.05.2009, 13:03

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •