Paul Ambroise Valéry (Pol Valeri) - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 31
  1. #16

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    Veslač

    Nagnutog spram reke snaga me vesala
    od radosna kraja prisilno otklanja,
    dušo teških ruku, prepunih veslanja,
    nek nebo ustukne pred jecanjem vala!

    Srčan, ne videć lepotu koju bijem,
    tu stvaram krugove što na vodi zriju,
    željan da mi dugi zamasi razbiju
    svet lišća i vatre što ga pevam nem.

    Ta stabla poda mnom, čisto prelivanje,
    sjaj granja u vodi i spokoj sve tiši
    kidaj, barko moja, i brazdu upiši
    da se na tišinu ukloni sećanje.

    Nikad, čarni dane, nije draž ti više
    tlačio buntovnik što se brani smelo;
    ko što iz detinjstva sunce me iznelo,
    k izvoru ću gde se čak i ime briše
    U mojoj zbirci ovo je cela pesma

    Veslač

    Pognutog nad rekom stalno me iznova
    otimaju vedrom kraju vesla moja;
    dušo teških ruku, s veslima bez broja
    nek popusti nebo pred zvonom valova.

    Zanet lepotama koje tučen, gnevan,
    dok voda kraj mene krugovima cveta,
    hoću da razbijem svu blistavost sveta
    listova i vatre i da tiho pevam.

    Stabla koja gazim jednostavno tkanje,
    voda boje grmlja, i pun mir na reci,
    pokidaj ih, barko, sad brazdu zaseci
    što trči iz mira da skrši sećanje.

    Nikad, čari dana, ne drhtahu jače
    ispred buntovnika jednog draži vaše:
    al', otkad me sunca detinjstvu ukraše,
    penjem se izvoru gde čak ime staće.

    Zalud silna nimfa i ustrajna koči
    blistavim rukama smorene mi članke;
    skršiću lagano sve te veze tanke
    i srebrne rese njene nage moći.

    Taj tajni šum voda, ta reka mi sklanja
    pozlaćene dane pod taj veo čisti;
    tako slepo drevnu radost ne koristi
    ništa ko šum bega i šum nemenjanja.

    Pod tim mostovima, val me nosi tiho,
    luci ispunjeni vetrom, brujem, tamom,
    trče povrh čela i mrve ga čamom,
    al' kost mu je tvrđa nego tesnac njihov.

    Noć im dugo traje. Duša je stavila
    kod njih svoja sunca i živahne oči,
    dok, pokretom što me kamenjem optoči,
    uranjam uprkos zaludnog plavila.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    O BroJu.....


    Broj je sredstvo, i jedino sredstvo.

    Broj podrazumeva zbrajanje jedinica, koje predpostavlja prepoznavanje elemenata, koje predpostavlja jedno ubedjenje: A=1; B=1; A=B.

    A+B=1+1=2 i nema vishe ni A ni B.

    Reci 2 choveka, znachi unishtiti i jednog pojedinca i drugog.

    Nema vishe od jednog Ja.

  3. #18

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    RAVNODNEVNICA

    Elegija

    To look...


    Menjam se... Ko napušta me?... Mirno lišće
    stablu koje vidim slama stas...
    Ruke su mu umorne da mi tajne stišće:
    tišina je moja izgubila glas.

    Moja duša, ako njen poj bejaše vrutak
    sa pesmom svojih kapi,
    sad je vir duboki gde daleki oblutak
    nad grobom ptica zjapi.

    U ležaju peska što kao prah je mekan
    spavaju mi izgubljene stope,
    a ja živ se spuštam pod senke i čekam
    s ruinama svojim da se stope.

    Mesečarku Dušu izgubljenu gledam
    kroz vodeni čisti veo
    čiji mir i vreme kvari mehur jedan
    tom grobu da bi odoleo.

    Sama sebi, možda, priča i oprosti,
    al' podležuć sklopljenim očima,
    napušta me verna i, puna krotkosti,
    ostavlja me mojim udesima.

    Ispunjava srce neshvatljivim krikom,
    a to se srce što zalud bije
    s Persefonom gloži nad Euridikom
    čija prsa nose ujed zmije...

    Klonuli svedoče naših nežnih dana,
    o sunce, kao ljubav u nama,
    s paklenih te žala blagost nesvladana
    nepovratnim zove obalama.

    Jeseni, čistoto! o samoćo golema
    od tuge i od slobode!
    Razumem tek ono čega više nema;
    sjaj biva sve što ode.

    Dok se ja vezujem za svoj pogled kamni
    u surovom i ustrajnom "Zašto?",
    senka trepavica, jedan drhtaj tamni
    izmeđ MENE i mene je zasto...

    Kakva vešnost drage odsutnosti minu
    i okončase iznenada?
    Laganim pokretom podeli godinu
    jedan list što pada.

    Slabo, suvo lisje, blistavi ostaci,
    meni vaš šum krti,
    a ti, bledo Sunce, poslednje strele baci
    na vreme što drhti...

    Da, budim se najzad, jer vetar jesenji
    zgrabio me tužnim letom svojim;
    sav taj ruj sa zlatnim trubama mi smeta
    i ja se srdim i ja postojim!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Sentimentalni razgovor


    U pustom parku, niz sleđene staze,
    minuše načas dve čudne prikaze.


    Oči su im mrtve, a usne im trome
    jedva čujne reči sa naporom lome.


    U pustom parku, niz sleđene staze,
    dozvaše prošlost dve čudne prikaze.


    - Da li se još sećaš davnog žara svoga?
    - A zašto želite da se setim toga?


    - Da l' zadrhtiš kada neko me spomene?
    Da li u snu viđaš moju dušu? Ne, ne.


    - Ah! ti davni dani kad smo usne svoje
    spojili u sreći! Da, da, mogućno je.


    - Sijaše nam nada sa neba modrine!
    - Nada je odbegla u nebeske tmine!


    Koračahu tako kroz travu svelu,
    samo noć je čula reč im neveselu.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  5. #20

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    LAŽNA MRTVA

    Skrušeno, nežno, nad grob taj skladni,
    nad spomenik hladni,
    koji od ljubavi štedre, sena, i nemara,
    umorna draž ti stvara,
    rušim se i gušim, ja mrem, mrem nad tobom,

    Ali jedva srušen nad tim tihim grobom,
    čija mi pruženost nudi prašni ćivot,
    ta vidljiva mrtva, gde se vraća život,
    zari me i grize, otvara oči i drhti,
    i stalno mi krati svu čar nove smrti
    dragocenije neg život.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #21

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    MOJ INTIMNI SAN

    O ženi nepoznatoj san mi se čudan vraća,
    O ženi što me voli i što je meni mila,
    koja nikada nije kakva je prije bila,
    a nije ni drukčija, i voli me i shvaća.

    I jer me shvaća, ona jedina može ući
    u moje srce - jao! - koje za nju samo
    nije zagonetno, a znojno čelo tamno
    jedina ona zna mi osvježit plačući.

    Ne znam je l' crna, plava, riđa ta ljepota.
    Ime joj? Samo pamtim: zvoni milo i meko
    kao imena dragih prognanih iz života.

    Kao pogled kipa pogled je njen usnuli,
    a u glasu joj tihom, teškom i dalekom
    glasovi drhte dragi koji su umuknuli.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  7. #22

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Klonuće

    Ja sam kao carstvo, kasno, blizu kraja,
    što barbare bijele kako idu gleda,
    Akrostihe kujuć lijene stihe reda,
    Sloga zlatna, bolna od sunčeva sjaja.

    U osami duša od dosade pati.
    Krvave su bitke, kažu tamo dolje,
    O, nemoćni što smo, slabi i bez volje,
    Bez želje da radost života se vrati!

    O, ne moći htjeti, o, čak niti htjeti!
    Oh, ispili sve smo! Bathil, smij se tiše!
    Oh, ispili sve smo, riječi nema više!

    Samo pjesma jedna vatri namijenjena,
    Jedan rob nehajni, što sveđ nekud leti,
    I dosada neka, bol nepreboljena.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  8. #23

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    DAŠAK


    Ni viđen ni znan
    ja sam miris sav
    i živ i mrtav
    Povetarcem gnan!

    Ni viđen ni znan
    genije il’ slučaj?
    Tek stigoh na dan
    a već svemu kraj!

    Ni čitan ni shvaćen?
    I duhu najjačem
    kakve omaške sve!

    Ni viđen ni znan,
    golih prsa san
    izmeđ košulje dve!
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #24

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    PRIJATELJSKA ŠUMA

    Mislima čistim poneseni
    iđasmo šutke cestom dugom
    držeći ruku jedan drugom
    pored cvjetova zatamnjenih.

    Samotni, poput zaručnika,
    sve kroz zelenu noć prerije
    dijeljasmo taj plod čarolije -
    mjesec, drugara bezumnika.

    Tad umrijesmo na mahovini,
    sami, u blagoj hladovini
    te šume prisne i sumorne.

    A gore, gdje je sjaj bjeline,
    mi se nađosmo suze roneć,
    ja i moj dragi drug tišine!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  10. #25

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Psalam Y

    Iznenadno, moja će ruka, brza i silovita, na tebe da se spusti.
    Uzeću te za tvoj puni i obli potiljak,
    za osnovu saznanja i htenja, između duše i duha.
    Držaću te za oslonac tvoje buntovne glave,
    za stub tvojih svetlosti;
    pritisnuću te uza šta ja želim, a ti ne želiš
    i šta ja želim da ti želiš;
    staviću te skršenu i lepu pod svoje noge, i reći ću ti da te volim.
    I savijaću ti vrat sve dok me ne budeš shvatila, dobro, potpuno shvatila,
    Jer ja sam tvoj Gospod i Učitelj.
    Ti ćeš plakati, ti ćeš grcati;
    tražićeš blesak slabosti u mojim pogledima;
    podignućeš, savićeš svoje molećive ruke, svoje lepe tako molećive ruke, svoje bele ruke kao okovane tvojim jasnim očima.
    Pobledećeš, pocrvenećeš,
    smejaćeš se, zgrabićeš svojim rukama moje grube noge;
    i volećeš me, i volećeš me,
    jer ja sam tvoj Gospod i Učitelj.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  11. #26

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    UNUTRAŠNJOST


    Robinja s očima punim mekih niska
    menja vodu cveća, kroz zrcala bliska
    mističnom ležaju čiste prste krenu;
    sred zidova ovih ona stavlja ženu
    koja, mojom sanjom pažljivo lepršeć,
    kroz poglede moje, odsutnost ne kršeć,
    uđe, kao staklo kroz sunce što uđe,
    i razuma čistog poštedi oruđe.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #27

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    PODVODAČ


    O Svrtci, vijuge,
    tajanstva lažova,
    ima l veštine druge
    osim sporost ova?

    Znam kud idem ja,
    tu bih da te vodim,
    namera mi zla
    nije da ti škodim...

    (Mada vedra lika
    uz svoj ponos puni,
    pomalo je zbuni
    sloboda tolika!)

    O Svrtci, vijuge,
    tajanstva lažova,
    nek se čeka svugde
    reč blaža neg druge.


    PODVODAČ II


    Zloćeste i lude
    istovetne s pčelom
    moje usne nude
    celov uhu vrelom.

    Ja volim pritajen
    ushit tvoga lika
    kome tek pridajem
    ništa ljubavnika!

    O iznenađenje...
    Tvoja krv grgolji:
    to po mojoj volji
    lahor se penje...

    A u tvoje kose
    i nežna i vešta
    moja duša smešta
    sve što želje nose.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #28

    Odgovor: Paul Ambroise Valry (Pol Valeri)

    Pčela


    Ma kako krhku, kratkotrajnu
    žaoku imaš, pčelo plava,
    tek san od čipke omotava
    košaru moju osećajnu.

    Ugrizi prsa tikvu bajnu,
    u kojoj Ljubav mre il' spava,
    da stignem i ja treperava
    na kožu oblu i izdajnu!

    Mučenje naglo treba meni:
    jer boljka brza ali prava
    koristi više no jad sneni!

    Nek čula moja obasjava
    sićušna ova zlatna vreva
    bez koje Ljubav mre il' sneva!
    Poruku je izmenio Cecara, 22.04.2011 u 16:03 Razlog: sh ch zz

  14. #29

    Odgovor: Paul Ambroise Valry (Pol Valeri)

    OKRUTNA PTICA

    Okrutna ptica svu noć me kljuca
    na oštrici slasti da slušam dah
    njenog glasa što šalje gnev plah
    u svod zvezdan do jutarnjeg sunca.

    Probadaš dušu i imaš moć suca
    tim pogledom što probudi strah;
    sve što beše ti izmeniš u strah,
    snago živa, o glasu sa vrhunca ...

    Zora iz senke najavljuje lik
    lepog dana što me ne privlači:
    jer dan više prazan je krajolik,

    šta mi dan bez lika tvoga znači?
    Ne! ... Duša mi u noć zagledana
    odbija zoru i sjaj mladog dana.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #30

    Odgovor: Paul Ambroise Valry (Pol Valeri)

    U ZORU ...

    U zoru, pre sjaja topla,
    nežnost boje koja kola
    tek raspršena vrh sveta,
    zbuni i rani srž bola.

    O Noći, što mreh te celu,
    podnesi osmeh nebesa
    i cvet ogromni na čelu
    milog dana što se stresa.

    Velika žrtvo sveg cveća,
    bol može li da izdrži
    i ruj stvari da oseća
    dok približuje se srži?

    Video sam snove žarke
    mojim mrakom do vrhunca
    te sad ubrajam u varke
    čak i silinu sunca,

    i sumnja dušu mi istka
    dok, nevoljno, s puno žudi,
    primam mladi dan sa listka
    čiji čedni sjaj se nudi.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Paul Éluard
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 03.10.2018, 10:23
  2. Paul Celan
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.08.2013, 21:56
  3. Pol Maldun (Paul Muldoon)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 21.07.2013, 12:30
  4. Paul Klee
    Autor Leonard Peltier u forumu Umetnost
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 16.03.2009, 18:34
  5. Sean Paul
    Autor blueella u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 28.02.2007, 07:07

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •