Ljubomir Simović
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 24

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Ljubomir Simović

    Ljubomir Simović, dramski pisac, pesnik i romansijer, redovni član SANU




    Rođen je 2. decembra 1935. godine u Užicu.

    Pesničke knjige:

    * Slovenske elegije ( 1958 ),
    * Veseli grobovi (1961),
    * Poslednja zemlja (1964),
    * Šlemovi (1967),
    * Uoči trećih petlova (1972),
    * Subota (1976),
    * Vidik na dve vode (1980),
    * Um za morem (1982),
    * Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj (1983),
    * Istočnice (sa crtežima Marija Maskarelija, 1983),
    * Gornji grad (1990, dva izdanja),
    * Igla i konac (1992)
    * Ljuska od jajeta ( 1998 ).

    Izbor iz Simovićevog pesništva objavljen je u knjigama:

    Izabrane pesme (1980), Hleb i so (1985, 1987), Istočnice i druge pesme (1994) i Učenje u mraku (1995).


    U zajedničkom izdanju Grada teatra Budve i podgoričkog „Oktoiha“, u ediciji „Nagrađeni pisci“, u kojoj se štampaju dela dobitnika nagrade „Stefan Mitrov Ljubisa“, objavljeno je 1998, Simovićevo troknjižje, koje bi se moglo nazvati užičkom pesničkom trilogijom: Vidik na dve vode, Istočnice i Igla i konac.

    Pesma Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj štampana je kao bibliofilsko izdanje Jovice Veljovića, u Hamburgu, 1997. godine.

    Sabrane pesme Ljubomira Simovića objavljene su u izdanju „Stubova kulture“ 1999.godine.


    Simović je napisao četiri drame: Hasanaginica, Čudo u Šarganu, Putujuće pozorište Šopalović i Boj na Kosovu. Drame su mu izvođene na mnogim našim scenama, kao i u inostranstvu. Najviše uspeha postiglo je Putujuće pozorište Šopalović, koje je postavljeno na scenama Poljske, Češke, Slovačke, Francuske, Švajcarske, Kanade i Belgije, kao i u jednom francuskom pozorištu u Maroku, u Kazablanki. Simovićeve drame su izvođene i u pozorištima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije.
    Po drami Boj na Kosovu snimljen je film.
    Sterijina nagrada za najbolji dramski tekst dodeljena mu je tri puta: za Hasanaginicu (1975), za Putujuće pozorište Šopalović (1986) i za Čudo u Šarganu (1993). Kao predstave u celini, Simovićeve drame su dva puta pobedile na Sterijinom pozorju: Putujuće pozorište Šopalović, u izvođenju „Jugoslovenskog dramskog pozorišta“, u režiji Dejana Mijača, 1986, i Čudo u Šarganu, u izvođenju „Srpskog narodnog pozorišta“ iz Novog Sada, u režiji Egona Savina, 1993. godine.

    Simovićevi eseji o srpskim pesnicima skupljeni su u tri izdanja knjige Duplo dno (1983, 1991, 2001), dok su njegovi eseji, besede, razgovori, pisma i ostali tekstovi na druge teme, uključujući i političke, štampani u knjigama Kovačnica na Čakovini (1990), Galop na puževima (1994; drugo, dopunjeno, izdanje 1997), Novi galop na puževima (1999).

    Dnevnik snova objavljen je, pod naslovom Snevnik, u časopisu „Delo“, 1-2, 1987. Posebno izdanje Snevnika, uz to i znatno dopunjeno, objavljeno je 1998. godine.

    Dva izdanja knjige Užice sa vranama (hronika, koja je povremeno roman, ili roman, koji je povremeno hronika), štampana su tokom 1996. godine.

    Simovićeva Dela u pet knjiga objavljena su 1991. godine.

    Prevodi Simovićevih pesama i drama štampani su u mnogim stranim antologijama i zbornicima, u književnim i pozorišnim časopisima, kao i u posebnim knjigama.

    Petnaestog decembra 1988. godine Simović je izabran za dopisnog, a 27. oktobra 1994. godine za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.

    izvor: Wikipedia
    Vrag odneo šnalu...

  2. #2

    Odgovor: Ljubomir Simović

    ZAPIS ZLATOM

    Medj kvrgavim svećama dočekah zimu 1254. Svake noći, uz horove vukova i smetova, moje bdenije je dugo kao put plamena sa vrha do dna sveće, kad gavranovim perom ispisujem listove manastirskog letopisa za leto Gospodnje 1235.

    U ovoj tesnoj ćeliji
    prepoznajem leto po prašini po snežnom
    prahu prosejanom kroz uske pukotine.

    Sveća nad mojim oslepelim očima, kvrgav prst gubavca sa oštrim noktom od plamena, već godinama pokazuje nebesa Gospodnja, i opominje me:

    Nad glavom mi se ljuljaju zvona, veliki, zlatni
    stogovi sena, nekad u selu Volujcu.

    I snevam da ne postojim,
    da me to samo neko sanja,
    da je blizu zora,
    i onom što me usnu vreme je da se budi.
    Vrag odneo šnalu...

  3. #3

    Odgovor: Ljubomir Simović

    VIKALICA ŽIVANE SA SUBJELA ALI KOJA JE IZ OBLAKA ZINULA
    NA NJENE ŠTALE, AMBARE, VOĆNJAKE, USEVE, KUĆE I GROBLJA

    Stani, alo! Natrag, alo!
    Suknju dižem iznad glave, alo!
    Gledaj, alo! Nagledaj se, alo!
    Dobro gledaj, alo, da bi znala,
    ako bi zagrizla na šta si zinula,
    kakva bi te ala progutala!

    Poješće ti konje do potkovica!
    Poješće ti jezik, srce, krila,
    kandže, perje, i ostalo salo!
    I sve će joj, alo, biti malo!
    Još bi trista stotina takvih ala
    u ovu alu nad alama stalo!

    Gladni mesa, žedni krvi, doleteli
    na krilatim konjima bez uzda,
    pogledajte kako zija, kako zeva,
    peć, pećina, provalija, ala,
    koja bi vas nadušak progutala,
    mračni oblaci, zinuli na sva usta!

    Zadižem prtenu suknju iznad glave:
    evo ovom te alom teram, alo!
    Ako više sebi želiš dobra
    no što nama misliš zala, alo,
    beži, alo, glavom bez obzira,
    da te ono na šta si zinula
    ne bi progutalo!
    Vrag odneo šnalu...

  4. #4

    Odgovor: Ljubomir Simović

    Snohvatica u kiši

    Višnjeva kiša, svetla kiša.
    U orahu, u hrastu kiša.
    U svakom oknu oko nas
    svetli svetica zlatna, kiša.

    Vreme je da se dugo spava.
    Ko da se baci sedlo na talas,
    ko na talasu da se jezdi,
    tako duboko da se spava.

    Pod mojom bradom njena glava.

    Od kiše svetli ceo stan.
    Sija petao iz mokre višnje.
    Žena se okreće nauznak.
    Iz njenog pupka gleda i svetli
    veliko zlatno oko kiše.

    U svakom oknu gori vatra.
    Šušti i blista ceo dan
    ta zlatna crkva oko kuće.
    Stići ćemo iznad oblaka,
    iza zvezda, u svoje lice,
    stići ćemo daleko, daleko,
    ne izlazeći iz ove kuće.

    ~

    Pod Čigotom

    Na seniku precvetava
    seno, na visokom.
    U senu Višnja spava
    zagrlivši me nogom.

    Vetar duva satima,
    duva, zube ledi.
    Senik lupa vratima,
    hoće da poleti.

    ~

  5. #5

    Odgovor: Ljubomir Simović

    AUTOPORTRET SA GLAVOM NA STOLU

    Rastu mi na pragu,
    rastu mi u oluku, rastu na krovu,
    po svim sobama
    rastu mi korov i trava!
    A meni se spava!

    Napadaju me mravi,
    ruka mi se do lakta crni od mrava!
    A meni se spava!

    U sela nam ujahuju vojnici,
    pale sena,
    hvataju guske i patke,
    na drumove izgone
    stada ovaca i krava!
    A meni se spava!

    Razvaljuju mi vrata kundacima,
    tuku me,
    hapse me,
    bacaju me niz stepenice u mrak,
    prepun drvenih i gvozdenih sprava!
    A meni se spava!

    Neko, ne vidim ko,
    poziva me u borbu za slobodu,
    traži pobedu istine i pravde,
    pobedu ustava, zakona i prava!
    A meni se spava!

    Bacio sam pušku i kapu!
    Neka pobedi sneg!

    Na sto se spušta,
    ko na dno,
    moja glava!

    Meni se spava,
    ugasite,
    meni se
    spava!
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  6. #6

    Odgovor: Ljubomir Simović

    UTEHA

    Zbog zala proklinješ,
    a ni za jedno se dobro zahvalio nisi!

    Pitaš se od kog je nemilosnog boga
    ili od koga đavola, ovo zlo,
    a za dobro pitao nisi od koga je!

    Stiskaš glavu šakama, kolenima,
    pitaš se čime si ovaj pokor zaslužio,
    a čime si dobro zaslužio pitao nisi!

    Ustaj, otri te suze, ne cvili tu,
    umij se, očešljaj se, uljudi se,
    i gledaj da odsad
    sa tom krvavom suzom u srcu živiš
    ko što si dosad
    s veselom vodom kroz livade, živeo!
    Vrag odneo šnalu...

Slične teme

  1. Ljubomir Levčev
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 24.12.2011, 17:32

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •