Eh kad se setim... Počinje školska godina i jedno od prvih pitanja je "Razredna, gde ćemo ove godine?"
Elem, mene zanima kako ste provodili ekskurzije, da li ste samo obilazili manastire i muzeje ili je bilo tu još nečega?
Eh kad se setim... Počinje školska godina i jedno od prvih pitanja je "Razredna, gde ćemo ove godine?"
Elem, mene zanima kako ste provodili ekskurzije, da li ste samo obilazili manastire i muzeje ili je bilo tu još nečega?
Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...
Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!
Pa naravno da je tu bilo jos necega. O zezanju na samom putu i da ne govorim: pipkanje devojcica, zbijanje sala, itd.
U samom hotelu je bilo urnebesno. Cele noci se nije spavalo, isli smo iz jedne sobe u drugu, stavljali pastu u usi onima koji su spavali, itd.
SVE U SVEMU EKSKURZIJE SU ZAKON I JEDVA CEKAM ONU U 8.
Malecki, aj' to malo detaljnije, da znam na sta da obratim paznju kad budem vodila ove moje bitange sledece godinevlado kaže:
Gather ye rosebuds while ye may...
-"Ko nije vodio decu na zagrebacki vele-sajam, taj nezna sta su muke"
Meg, samo gledaj da ih vratis barem koliko si i odvela - uspeh!
-A jes' bilo lepo, na jednoj smo bili zajedno u hotelu sa nekom (zenskom)srednjom iz Kovina. Milena "Moja MilEna". Prvi...
Izvini, moram te ispraviti "taj ne zna sto je patnja", a moram jos i da dodam za Meggy: nemoj terati decu da se "jave direktoru svi do jednog" jer "direktor se ljuti sto ga mi zovemo"valter kaže:
Ekskurzije su the best of skolovanja, najbolji provod, najvise druzenja, najmanje spavanja a usput se malo i edukujes obidjes koji manastir, muzej...
Pa s'o se tice ne spavanja tu je sve jasno ko dan, ko jos spava na ekskurziji A za prelaske u sobu je situacija sledeca: Ide se tamo gde je zurka ( pod zurkom se podrazumevaju obezbedjena hrana i pice kao i cure u donjem vesu )Meggy kaže:
P.S. Samo da znas da su nas nastavnici pustili da radimo s'a nam se cefne tako da ti te tvoje "bitange" nemoj mnogo da davis, to su samo tinejdzeri
mi smo, na zalost isli na ekskurziju samo u 8. osnovne. trebalo je da biramo izmedju kumrovca - rodnog grada najveceg sina jugoslovenskih naroda ili u bosnu - putevima revolucije. mi smo svi izglasali bosnu, jer je bilo dva dana duze, a kumrovec nam je ionako bio pod nosom, a i bilo je krace, tako da se nama to uopste nije svidjelo. sta se desilo, sta nije, netko je pametan odlucio da ipak idemo u kumrovec, na nasu veliku zalost. spavalo se uopste nije, mi smo uspjeli jedva jedvice da prosvercujemo nekoliko piva (sa nama je tad islo krsa profesorica, ukljucujuci pedagoga - koji je bio nalik hitleru, i psiholog), trckarali smo po hodnicima iz sobe u sobu (sto rece vlado), ali je bilo djavolski tesko jer je onaj glupavi pedagog glupio dezurnog getapovca (a i da vam odam tajnu da je mene jedne veceri uhvatio, pa sam morala sve u pidzami i bosa na recepciji da cekam razrednu, da bi joj ovaj rapotrirao kako sam ja najgora od sve djece). kada se sve rezimira, pijuckalo se ono malo piva, puckale su se cigare, isto tako teskom mukom prosvercovane, jurcali smo po hodnicima i nekim uspavanim ljepoticama istiskivali pastu za zube po faci i po kvakama, malko se ljubakali i to je bilo sve. ali ja dan danas ne mogu prezaliti one puteve revolucije, jer je to bio zadnji voz da se ode u sarajevo, u onom njegovom prvobitnom obliku...
Poruku je izmenio nattydread, 26.07.2006 u 16:49
nattydread is coming to dinner
Ma, ok je to, malecki, sve dok neko ne popije dovoljno da dobije zelju da proba da leti, kao sto je bio slucaj sa klincem koji je bio u odeljenju kod jedne moje koleginicevlado kaže:
Gather ye rosebuds while ye may...
Jao sto ja imam {citaj opet } nekih prisecanja o exkurzijama....
secam se da sam jednom u osnovnoj skoli...ja streber bila s dve klosarke u sobi...doduse tesko zabu u vodu naterati..
Kad smo stigli neki likovi slavili maturu.to su se samo donosili ovali s mezom u sobu...ma sve sto uspesh ugrabiti...o zurkama u nasoj sobi da ne govorim...
zadnji dan razredna obilazi sobe...kuku lele sta cemo sad...
a kod nas u sobi kontAjner smeca..
meni {naravno } padne na um genijalno resenje da svo smece gurnemo ispod kreveta, dignem ja krevet ..a krevet tezak...kuku...
i njih dve pogurase smece ispod..Ja da spustim kad krevet ne moze da se spusti od kolicine smeca...
i odvadimo mi malo i dignem ja i drugi krevet...
ma sredimo sobu cakum pakum..
i jos nas razredna pohvali kako nam je najurednija soba...
posle mesec dana ide druga skola tamo....kad slusaj price... u sobi 333 je nevidjeno bazdelo...
Ubica mekog srca.
Наравно да није било ничег више од манастира
Шалу на страну. Било је свега. Најбољи су хотели и особље.
Прво кад пођемо распоредимо се по аутобусу како ће ко и са ким да седи. Наравно, након два сата већ пети пут се заменимо за места.
Најбоље је, као што рекох, у хотелу. Наш разредни је имао обичај да легне да спава у 9 и не може ни пожар да га пробуди, а професорица географије је дежурала. Она је једна дивна и тиха жена, сад ми је жао свега што смо јој радили.
Наравно, није било спавања, а они који су то хтели, нису могли. Ако ипак ко заспе, не гине му 'ладан туш.
Екскурзије су најбољи део школовања!
exkurzije koje cu uvek pamtiti jeste ona u sedmom i ova sad u osmom razredu.u sedmom razredu sam se zaljubila u jednog decka s kojim sam bila oko pola godine jedino je bilo glupo sto smo na toj exkurziji obisli 4 manastira-mogla sam da se zamonasim da sam htela
Vise je za zaljenje onaj ko zbog pameti izgubi ljubav,nego onaj ko zbog ljubavi izgubi pamet...
''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''
William Wordsworth
Ma jest...ne slutish koliko to decu smori...aj da se obidje jedan,dva manastira...
Ali brate 4 komada sto je puno, puno je...
Kad se setim tih ekskurzija tipa 48 sati u busu, odma mi muka...
Pa nikad da te puste u taj ushljivi hotel noge da pruzish...
nego navalili da ja vidim zaduzbinu svetog...
i nema da ti se skinu s vrata...no te posle toga shutnu u diskac...
a ujutru ko na jutrenje ...budish se u 7h mrtav ko pacov...
idemo da vidimo i 5ti manastir decice...
Ubica mekog srca.
Ufff ko da smo zajedno išli
Pa onda je vrhunac bilo buđenje ranom zorom:˝Ajde deco da posetimo Markov(misli se na Marka Kraljevića) kamen˝
Mi svi ˝oduševljeni˝, al' tek kad smo srigli bilo je razloga za oduševljenje
U sred ničega jedna stenčuga od 5 metara visine, a razredna ponosno izjavljuje ˝ Deco ovo je markov kamen...˝ možete li da zamislite oduševljenje koje nas je obuzelo
Kad pijem ne preterivam, nit volem nit preferiram... Al mi se desi...
Svega se tako nakupi... Pa tamburama mangupi, prepreče put...
jao exurzije.....................bash mi je zao shto ce mi sledece godine biti poslednja!!!!!!
najbolje doba!
Vecheras cu dodati malo kremena na shtikle
i ostati kul, potpuno kul
Sve ima svoje
i vatra i led
u kap se spoje i chemer i med
sve ima svoje
pochetak i kraj
tame postoje da bi prizvale sjaj