Ne znam ni sam što se vratih ovoj temi ali izgleda da je opšta degradacija svega uzela lavovski ceh i porodici!.
Sve češće pročitamo...o zločinima među članovima porodica, o napadima, tragedijama...Zar sve to ne navodi na razumnu činjenicu da kada je ognjište rastočeno mnogo "jeftinije", pametnije i zdravije je napustiti ga?
Činjenica je da je ovaj narod navikao " da se strpi", " da će proći", "biće bolje" i sl...ali zaista je retkost da porodica koja ima svakodnevne razmirice ikada profunkcioniše normalno. Već rekoh, raziđoh se uz svega 2-3 svađe svestan da NIPOŠTO ne bih podneo pakao deteta koje bi stalno moralo da presuđuje koji roditelj je u pravu.
Alo...tačno je da sam godinama "jeo sebi džigericu" da li će mi sin prebaciti što sam odlučio da se razvedem, samo sam bio svestan da bi opstanak takve porodice svakome članu bio robija! Uvek košta! Pa valjda je bolje da "košta" manje zarad dobra većini. Ko zna dokle sve ljudi stignu kada postoji svakodnevni pritisak, maltretiranje, ponižavanje, svađe, sukobi, fizički nasrtaji.. Zato je bolje ne testirati unedogled svoju tolerantnost zarad, jako često, besmisla. Jer...dobra iz takvih situacija NEMA! Dete će odrasti frustrirano, muž će biti prek i nasilan, žena će biti nervozna i uplašena, ostali će "hodati na prstima"..da "ne bude gore".
Moj savet kada dođe do raspada...udahnuti, reći da je dosta i istrajati u tome. Zanemariti silne suze, obećanja da će se popraviti, da će sve biti kao nekada jer to nikada neće biti isto. Pokidaju se veze koje ih spajaju, emocije, hemija, razumevanje, komunikacija...pa umesto da dom bude luka za punjenje baterija postane poprište.
Treba prekidati pre nego što nešto pukne u nama, padne mrak na oči pa nastane tragedija!!!