Đura Jakšić - Strana 2
Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 46
  1. #16

    Odgovor: Đura Jakšić

    Na Liparu

    Jeste li mi rod?... siročići mali
    Il' su i vas, možda, jadi otrovali,
    ili vas je slabe progonio svet?
    Pa dođoste samo - da kad ljude znamo,
    Da se i mi malo bolje upoznamo,
    U dvopevu tužnom pevajući set...
    Mi smo male,
    Al' smo znale
    Da nas neće
    Niko hteti,
    Niko smeti
    Tako voleti
    Kao ti;
    - Ćiju ći
    Moje tice lepe, jedini drugari,
    U novome stanu, poznanici stari,
    Srce vam je dobro, pesma vam je med;
    Ali moje srce, ali moje grudi,
    Ledenom su zlobom razbijali ljudi,
    Pa se mesto srca uhvatio led.
    S belom bulom,
    Sa zumbulom,
    Šaren - rajem,
    Rajskim majem,
    Cvećem, mirom,
    Sa leptirom,
    Letimo ti mi
    Srca topiti -
    - Ćiju ći
    Moje tice male, jadni sirotani
    Prošli su me davno moji lepi dani,
    Uvelo je cveće, odbego me maj,
    A na duši osta, ko skrhana biljka,
    Il' ko tužan miris uvelog bosiljka,
    Jedna teška rana, težak uzdisaj.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #17

    Odgovor: Đura Jakšić

    Zašto me....

    Zašto me ne ljubish,
    Mog života raju?
    Bez ljubavi časi
    Što da propadaju?
    Zašto noći čarne
    U samoći stojiš?
    Što grudi nemarne
    Sa studenju gnojiš?
    Potamneće lice
    I te oči crne;
    Ohladneće srce,
    Kad zima nagrne.
    Sve tvoje lepote,
    Miline i strasti,
    Sve što srce hoće,
    Dosta će propasti.
    Pa zato ne gubi
    Tvog proleća dane:
    Već me grli, ljubi,
    Dok nas ne sahrane.


    1856.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 21:39 Razlog: sh ch zz

  3. #18

    Odgovor: Đura Jakšić

    Otac i sin

    Jedanput ide stari Amidža
    Ko neki sedi mandarin -
    A za njim tapka, trči, skakuće
    Junačke krvi najmlađi sin.
    Vašar je bio - a na vašaru
    Sablje, pištolji, arapski hat;
    Tuniske kape, srebro i zlato,
    Mletačka svila, ženevski sat.
    A šta ćeš sine da kupi babo? -
    Deteta sklonost kušaše svog;
    'Oćes li sablju tu britku, sjajnu,
    Il' voliš hata misirskog?
    Il' mozda želis od svile ruho?
    Neka ti bude svileno sve
    Govori sine govori brže,
    Da kupim one toke zlaćane?
    Dete se česka rukom po glavi,
    Kao da ne zna šta bi od sveg -
    - Ah, babo, babo, kupi mi, babo,
    Pečenja kupi jarećeg...
    Sad se i babo češe po glavi,
    Gledajući dugo sina svog -
    - E, ja sam volo sablje i koplja,
    A sin mi jarca pečenog

    1872.

  4. #19

    Odgovor: Đura Jakšić

    Gospodjici L.


    Mudraci su prinosili dara:
    Smirnu, zlato, caru judejskome;
    I ja darak caru nosim svome:
    Evo primi — pesmu iz nedara!

    Kod tebe se meni raj otvara,
    Ti si, jedna, draga srcu mome —
    Pa nek sudba gromke prska grome,
    Neka oblak moje nebo para:

    Ti s' osmehneš — meni sunce sine;
    Ti prozboriš — svete su istine;
    Ti gde stojiš — Bog je sa visine!

    Pa našto mi strah srcu da svojim,
    Zašto da se preke zgode bojim,
    Kad, spram tebe, pored Boga stojim?
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 21:42

  5. #20

    Odgovor: Đura Jakšić

    Kroz ponoć


    Kroz ponoć nemu i gusto granje
    Vidi se zvezda tiho treptanje,
    Čuje se srca silno kucanje -
    O lakše samo kroz gusto granje!
    Tu blizu potok daljinu para,
    Tu se na cveću cveće odmara,
    Tu mene čeka ašikovanje-
    O lakše samo kroz gusto granje!
    Pašću, umreću, duša mi gore,
    Rastopiće me do bele zore,
    K'o grudu snega vrelo sunčanje-
    O lakše, lakše, kroz gusto granje!
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 21:43

  6. #21

    Odgovor: Đura Jakšić

    Ja sam stena


    Ja sam stena,
    o koju se zloba mori,
    svetska čuda i pokori.
    Mnogi težak oblak, jeka,
    krš gromova, oganj, kletva
    i sto čuda neba, zemlje,
    razbilo se o meneka...
    Usamljena
    na sredini morske pene,
    cepam munje i gromove;
    a talase rikajuće
    sa hrapavim kamom grudi
    u kapljice sitne mrvim.
    U noćima smrti strasne
    na rame mi ptice sleću
    i zloslutnim grakću glasom:
    pakost, zlobu i nesreću -
    sto zlokobih
    dva'est osam stojim leta,
    prezirući, smejući se
    pakostima bezbožnika;
    hladna, nema
    za radosti i za zlosti,
    nepomična, neosetna,
    u kojojzi otrov-srce,
    umorena ljuta zmija,
    na uzglavku - večnom mraku -
    na kamenu od uvreda,
    razmrskana, ćuti, spava...
    Ja sam stena... al' krvava!...
    Ispirana gnevom, jedom,
    zaljuljana mukom, bedom!...
    Smrt mi grozna, nemilosna,
    sa pesnicom koštunjavom,
    zlokobnicom oka svoga,
    umiruća časom preti...
    Čekaj, sele!
    Još ne želim ja umreti!
    Dok se zemlja ne zatrese,
    burno more ne zajoše,
    ne pocrni sjaj zvezdani,
    i meseca svetlost bleda
    ne zavije u oblaku
    božje pravde i istine,
    sjajne zore i večeri
    zrak crveni ne proturi
    u krvave ljute zmije,
    kojima će duh večiti
    po jauku, bolu, pisci,
    nesrećnoga šibat sveta -
    donde - donde!...
    Uvređeno srce moje,
    u večitom bolu, gnevu,
    smeha se je zaželelo...
    - Ha! Il' možda, neće doći
    strašnog suda glas užasni?
    Možda nikad neće moći
    gorkoj muci i jauku
    nasmejat se srce moje?...
    Idi!... Idi!...
    Ne diraj me mraznom rukom,
    da preživim večnost tužnu
    na vrletnom mome visu,
    gde me čuda i otrovi
    zlobnog sveta uzvisiše -
    al' otklen ću sam, po volji,
    stojat... pasti... ili večno
    zla i podlost prezirati
    lednim okom gorskog lava...
    Ja sam stena, al' krvava!...

    (1860)
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 21:46 Razlog: sh ch zz

  7. #22

    Odgovor: Đura Jakšić

    Putnik


    Uvek na opazu
    Kud čovek ne brodi
    Birajući stazu
    Koja sreći vodi.


    Gledi staze redom:
    Ovom neću ići;
    Idem pravo sredom
    Pre ću k meti stići.


    I polazi s Bogom
    Putem putnik mladi,
    Mladom, lakom nogom
    Po cvetnoj livadi.


    Što je drugom teško,
    Lako je za njega,
    Srce mu s' viteško
    Ne straši ničega.


    Po bregovi tuđi
    Ko zerav se sija,
    Ide pevajući
    A znoj ga probija.


    Sa junačkim skokom
    Sve bede obara,
    Pred njegovim okom
    Sve se u raj stvara.


    Mnogo je obiš'o
    Sveta pregolema,
    I doma bi iš'o
    Al' već doma nema.


    Mira meni treba,
    Snaga mi je pala,
    A zaradit hleba
    Ruka j' malaksala.


    Ah! al' nigdi stanka,
    Nigdi za meneka!
    Starost me nejaka,
    Starost mene čeka!


    I sa tugom veljom
    Laca štap opeta,
    No ne s onom željom
    Upoznati sveta.


    Upozna ga dosti,
    Ne treba mu više,
    Sve mu već pakosti
    O grudi razbiše.


    Vrane njemu kose
    Postaše srebrne
    Dobro noge nose
    Da u grob posrne.


    Zbogom, svete beli!
    Ja stazu izbira,
    Duša dalje želi,
    Telo ište mira.


    I sve na opazu
    Dalje putnik hodi,
    Rado sledi stazu
    Koja grobu vodi.

    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 21:51

  8. #23

    Odgovor: Đura Jakšić

    Staze

    Dve preda mnom staze stoje:
    Jedna s cvećem, druga s trnjem;
    Gvozdene su noge moje:
    Idem trnjem da se vrnem...
    Ja ustupam cveća staze
    Kojima je noga meka;
    Nek po cveću žene gaze,
    A trnje je za čoveka -
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  9. #24

    Odgovor: Đura Jakšić

    Sunce

    Jedno sunce na zapadu seda,
    Drugo sunce na prozoru beše;
    Pa se sunce suncu ogleda,
    A oba se na meneka smeše.
    Al`meni je samo jedno sjalo,
    Jedno mi je srce razigralo.
    -Jug je tamom zabulio glavu,
    Sunce pade na zelenu travu
    Blizu mene ispod vite jele,
    Oko m` vrata s`vila ruke bele,
    Grilila me Mila, ljubila me
    od večeri pa do zore same...
    - Al` sad sunce ne može mi doći,
    Izgubi se u nemiloj noći,
    Pa se dugo u toj noći bavi-
    U večnosti...da mi se pojavi...
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  10. #25

    Odgovor: Đura Jakšić

    Orao


    Blizu do neba gora je čarna,
    ne treba orlu tek jedan let,
    Samo da pusti krila nemarna -
    Prezro je davno prezreni svet.

    Po tamnoj magli teškog vihora
    Neće na zemlju ni nebo, hol!
    Nebo mu s' čini da pasti mora,
    A pusta zemlja sam jedan bol.

    Tiho se vije, oblake goni,
    Preziruć gleda u sunčan zrak...
    Strelovit posle na zemlju roni
    I krvlju kaplje zemaljski mrak.
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 21:53

  11. #26

    Odgovor: Đura Jakšić

    Mila


    "Vina, Mila!" - orilo se
    dok je Mila ovde bila.
    Sad se Mila izgubila:
    tuđe ruke vino nose.
    Ana toči, Ana služi,
    al' za Milom srce tuži.

    Nema nama Mile više!
    Ono malo veselosti
    što imaše dobri gosti,
    to kod Mile ostaviše.
    Ana toči, Ana služi,
    al' za Milom srce tuži.

    Iz Milinih ruku mali',
    - ma se rasto bela sveta -
    mesto čaše od bermeta,
    otrova bi progutali.
    Ana toči, Ana služi,
    al' za Milom srce tuži.

    Ko da igra? Ko da peva?
    Ko da žedni? Ko da pije?
    Ko li brigu da razbije? -
    Nesta Mile, nesta ćefa!
    Ana toči, Ana služi,
    al' za Milom srce tuži!

    (1856)
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 21:54 Razlog: sh ch zz

  12. #27

    Odgovor: Đura Jakšić

    Božji dan


    Ta zar se jedan nado od ljudi?
    Jednog je kletva stizala, zar?
    Mnoge su teret nosile grudi,
    Kletva je, srce, božiji dar.

    Ne očajavaj, strpljivo samo
    Suđenju svome stupaj u kob!
    Budućnost?... Mi je ne gledamo.
    Možda spasenja donosi... Grob.

    Vi'š kako potok, raskidan, žuri
    Kroz hladnu goru, kamen i dol;
    Smeje se gromu, prkosi buri,
    Pa gorom mirno pronosi bol.

    Često nad njime orlovi sami
    Okreću tiho lagani let,
    Pa tamo gore u višnjoj tami
    Preziru davno prezreni svet...

    Ne očajavaj, strpljivo samo
    Suđenju svome stupaj u kob!
    Ta i ja i ti - mi jedno znamo:
    Da nam spasenja donosi - grob...
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 22:02 Razlog: sh ch zz

  13. #28

    Odgovor: Đura Jakšić

    Otadžbina



    I ovaj kamen zemlje Srbije,
    Što preteć suncu dere kroz oblak,
    Sumornog čela mračnim borama
    O vekovečnosti priča dalekoj,
    Pokazujući nemom mimikom
    Obraza svoga brazde duboke.
    Vekova tavnih to su tragovi-
    Te crne bore, mračne pećine;
    A kamen ovaj, ko piramida
    Što se iz praha diže u nebo,
    Kostiju kršnih to je gomila,
    Što su u borbi protiv dušmana
    Dedovi tvoji voljno slagali,
    Lepeći krvlju srca rođenog
    Mišice svojih kosti slomljene,
    Da unucima spreme busije,
    Oklen će nekad smelo preziruć
    Dušmana čekat čete grabljive.
    - I samo dotle, do tog kamena,
    Do tog bedema...
    Nogom ćeš stupit, možda, poganom?
    Drzneš li dalje?... Čućeš gromove,
    Kako tišinu zemlje slobodne
    Sa grmljavinom strasnom kidaju,
    Razumećeš ih srcem strašljivim
    Šta ti sa smelim glasom govore,
    Pa ćeš o stenja tvrdom kamenju
    Brijane glave teme ćelavo
    U zanosnome strahu lupati,
    Al' jedan izraz, jednu misao
    Čućes u borbe strasnoj lomljavi
    "Otadžbina je ovo Srbina!..."
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 22:04 Razlog: sh ch zz

  14. #29

    Odgovor: Đura Jakšić

    Ah, životu....


    Ah, životu i bijeli svetu!
    Zašto ste mi na takvom teretu?
    Što oči 'vake jade gledu?
    Koje volim - ti mi bolujedu,
    Koje ljubim - ti mi umiredu,
    Najmiliji nisu mi na svetu -
    Ah, životu, moj teški teretu!!!
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 22:05 Razlog: sh ch zz

  15. #30

    Odgovor: Đura Jakšić

    Mir


    Kroz mrku ponoć gleda
    Ko neka tavna sen -
    Il neka avet bleda,
    Pogružen pogled njen.

    Čelo joj mrtvo, žuto,
    A hladno kao led,
    Oko usana trepti
    Reko bi čista jed.

    Niz slepe oči dole
    Spušta se kose pad -
    Al tako tužno, setno,
    Ko i sam što je jad.

    Zatresu joj se grudi,
    Zadrhće nekad hod,
    Pa tako dalje bludi
    Kroz mirnu crnu noć.

    Na grobu nekom stane
    Zatrepti tugom sva -
    Iz oka suza kane,
    Ko biser da se sja.

    I opet dalje žurno
    Kroz ponoć pušta gred....
    Poruku je izmenio Cecara, 23.04.2010 u 22:08 Razlog: sh ch zz

Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •