''Geografija'' lica i tela može biti ''istorija'' jednog čoveka,najbolji opis njegovog života.Vrlo često se zagledam u lice nepoznatih ljudi,recimo u vozu:posmatram njihove bore,pokušavam na osovu njih da odgonetnem njihove godine,sve one vetrove koji su ih po obrazima tukli.Gledam kako im je ''uređena'' kosa,da oi idu kod frizera,ili ne mogu da priušte taj izdatak;njihov ruke mi govore o tome čime se bave,nedostatak zuba nagoveštava paćenje,kape,marame,šeširi,šalovi pak pričaju svoju priču,pišu jedan deo ''geografije'' tela kojim se upotpunjuje lik ispred mene.
Postoje i one dobro poznate fizionomije,lica kojima sam i ja zadala bore,ili podočnjake u čijem sam ''ispisivanju' i sama učestvovala.
Onda,tu je i geografija mog lica i tela i tumačenje istih.Strah od tumačenja koje o njima mogu imati drugi.
Kako vi doživljavate ''geografiju'' lica i tela drugih ljudi,a kako se odosite prema sopstvenoj?