Samoodbrana - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 31

Tema: Samoodbrana

  1. #16

    Odgovor: Samoodbrana

    Citat tutifruti kaže: Pogledaj poruku
    Mozda zaista treba nositi "suzavac", a opet, dok ga izvadimo is tasne mozemo vec da zavrsimo na plocniku.
    Ja sam ga uvek nosila u dzepu. A preko leta kad poskidamo jakne i prsluke i nemam dzep, pa kad zalutam u gore pomenute mracne ulice, izvadim ga iz tasne i drzim u ruci.
    Mozda bih se toliko utronjala da ne bih ni imala muda da odreagujem...
    Mozda mi ni suzavac ni noz ni borilacke vestine ne bi bile od koristi. Ali sam se osecala sigurnije u svakom slucaju.

    Za vreme bombardovanja sam radila u prodavnici igracaka i skolskog pribora. Oko 3 popodne ulazi covek u radnju i trazi cigarete. Leluja se i zaplicuci jezikom uporno ponavlja isto pitanje, a ja uporno dajem isti odgovor: da ne prodajemo cigarete. Iznerviran, prilazi pultu i vadi pistolj iz prsluka.
    Vredjao me i psovao cinilo mi se citavu vecnost...samo sam gledala u cev uperenu u mene i cekala da pijana budala opali. I kada je u radnju usao moj najbolji drug i kada je pijandura pocela da mlatara pistoljem i oko njegove glave i da urla da ce nas sve pobiti i kada se sve dobro zavrsilo, ni tada nisam odreagovala. Narednih 10 minuta sam blejala u prazno.
    I samo sam odjednom pocela kiselo da se smejem i rekla: jbt Gigo, ubi me covek zbog kutije cigara.
    Znaci tuga brate (sho bi rekli braca zemunci)
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  2. #17

    Odgovor: Samoodbrana

    Citat _baba_ kaže: Pogledaj poruku
    Mozda bih se toliko utronjala da ne bih ni imala muda da odreagujem...
    Sve zavisi kakva si inače i hvata li te paraliza na prvu na bilo kakav faktor iznenađenja. Sve čemu se ne nadaš uvek se odvija munjevitom brzinom. Ja sam od one hladnokrvne sorte šta god da se okolo dešava ovog trenutka. Prvo što mi je u glavi je da se priberem, ne paničim, da se snađem i reagujem, šta god da je u pitanju. Da se prekrstiš i ne veruješ, a ovako bi se moglo reći da sam odsutna i smotana. Skačem upomoć kad se svi onesveste na potok krvi, kad se svi gade ja se ne gadim, kad se svi sklanjaju ja se podmećem, refleks mi je takav i ne razmišljam čiji je život u pitanju. Zato se valjda i ne plašim. Ali zato kad prođe taj trenutak, pa kad se slegne... ja ne znam gde sam, preživim valjda i premotam sve ono što nisam stigla, posle se tresem i uopšte mi nije dobro od tog odloženog stresa i sastavljam se dugo, dugo

    Na oružje je zaista glupo reagovati, tu procena ne radi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Samoodbrana

    Mozda nije losa varijanta rascupati kosu, spustiti
    obrve,... namrgodis se i pokusas da izgledas kao
    serijski ubica...
    Onda imas sanse da potencijalni napadac odustane
    chim te osmotri sa dva'es' metara.

    Eto, sad ce dobiti kompleks...

  4. #19

    Odgovor: Samoodbrana

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Da li razmišljate o tome kako bi se branile da vas neko fizički napadne na ulici?
    Iskreno, nisam nikada razmišljala o tome da bi neko pokušao mene da napadne fizički, pretpostavljam da je u pitanju i moja visina koja mi je dovoljan adut za odbijanje potencijalnih napadača.

    Međutim, desio mi se napad. Išle smo u grad, nas tri ... leto 1996... lepo se raširile stazom, divanimo i ne žurimo. Negde u putu smo čule korake iza nas ali se nismo obazirale na njih. Kada su nam se koraci približili sklonila sam se u stranu da taj neko prođe. Tada me je zaskočio ... s leđa. U prvom trenutku nisam mogla da verujem. Delom zbog toga što sam od nas tri ubedljivo najviša, a delom i zbog toga što nisam bila sama. Ono što se tada desilo je bila samo moja odbrambena reakcija na napad ... Uspela sam da se otrgnem dovoljno da skinem ranac sa ramena i počela da ga mlatim ... prvo rancem, zatim rukama. Udarala sam ga gde sam stigla ... U tom trenutku nisam uopšte razmišljala šta se dešava. Za mene je to bila borba za opstanak. Kada mu je, valjda, bilo dosta počeo je da beži, a ja sam krenula za njim ... neverovatno Brz mali, nisam ga stigla ... ali sam za kraj uspela još jednom da ga pogodim onim rancem.

    Šok je usledio malo kasnije. Sele smo u baštu jednog kafića nedaleko odatle i počela sam da se tresem. U glavi se odigravao film "šta bi bilo kad bi bilo", a ja sam bila užasnuta.

    Nije mi se ponovilo ... to je bio jedan jedini put da sam bila napadnuta. Iskreno, nije ni ostavio neke posledice. Nekako sam nakon svega, kada sam se smirila i došla sebi, bila ponosna na sebe i činjenicu da sam odreagovala upravo na taj način.

    Da napomenem i to da su njih dve samo stajale skamenjene i posmatrale šta se dešava. Bez reči. Kada se sve završilo kuma me upitala "Ko je to bio?" Odgovorih joj "Manijak". Na to je usledio komentar "Ja mislila da je neko ko te zna" Kako li se onda ponašaju oni koji me ne znaju


    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Nosite li u torbi suzavac ili nešto drugo? Kako reagujete u situacijama koje vam "zaliče" na mogući napad?
    Ne nosim sa sobom neku posebnu zaštitu. Ukoliko idem sama krajem gde se ne osećam sigurno uzmem ključeve u ruku, zakačim ih tako da mi stoje na dlanu i idem dalje nadajući se da neću imati ni priliku ni potrebu da ih upotrebim

    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  5. #20

    Odgovor: Samoodbrana

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Ja sam od one hladnokrvne sorte šta god da se okolo dešava ovog trenutka. Prvo što mi je u glavi je da se priberem, ne paničim, da se snađem i reagujem, šta god da je u pitanju. Da se prekrstiš i ne veruješ, a ovako bi se moglo reći da sam odsutna i smotana. Skačem upomoć kad se svi onesveste na potok krvi, kad se svi gade ja se ne gadim, kad se svi sklanjaju ja se podmećem, refleks mi je takav i ne razmišljam čiji je život u pitanju. Zato se valjda i ne plašim.
    Takodje
    U takvim situacijama prosto sama sebe zacudim sopstvenim reakcijama...Ko tempirana bomba koja u tom trenutku eksplodira...
    Nisam bila u situaciji da me neko napadne oruzjem, ali sam sasvim sigurna da u nekim situacijama ne bih dozvolila sebi da budem zrtva...

  6. #21

    Odgovor: Samoodbrana

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Sve zavisi kakva si inače i hvata li te paraliza na prvu na bilo kakav faktor iznenađenja. Sve čemu se ne nadaš uvek se odvija munjevitom brzinom. Ja sam od one hladnokrvne sorte šta god da se okolo dešava ovog trenutka. Prvo što mi je u glavi je da se priberem, ne paničim, da se snađem i reagujem, šta god da je u pitanju. Da se prekrstiš i ne veruješ, a ovako bi se moglo reći da sam odsutna i smotana. Skačem upomoć kad se svi onesveste na potok krvi, kad se svi gade ja se ne gadim, kad se svi sklanjaju ja se podmećem, refleks mi je takav i ne razmišljam čiji je život u pitanju. Zato se valjda i ne plašim. Ali zato kad prođe taj trenutak, pa kad se slegne... ja ne znam gde sam, preživim valjda i premotam sve ono što nisam stigla, posle se tresem i uopšte mi nije dobro od tog odloženog stresa i sastavljam se dugo, dugo

    Na oružje je zaista glupo reagovati, tu procena ne radi.
    Reagujem odmah, a emocije kasne. Isto. Ponekad cak uradim nesto bez razmisljanja i posle kad sve prodje zapitam se da li sam normalna i da li bih to uradila da sam bar sekund razmislila pre nego sto sam odreagovala.
    A kazem da ne znam sta bih uradila kada bi me neko napao zato sto sam prvi put napucala manijaka, a drugi put nista. Cak mislim da nisam ni trepnula koliko sam uprpala. Mozda sam mogla da se lazno onesvestim i pravim se mrtva
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  7. #22

    Odgovor: Samoodbrana

    I mene je u mom pomenutom slucaju spopala neka "snaga", samo sto sam se posle tresla sat vremena, a jedva stigla do kuce klecajucih kolena. Sve sam imala utisak da osoba ide za mnom.
    Lepo je teoretisati i uvek smo jaci u teoriji dok nas ne snadje nesto. Nedaj boze nikome da treba da se brani u bilo cemu i bilo kako.

    Naravno, oruzani napad ne mogu ni da zamislim. To bi tek bio sok.
    "Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"

  8. #23

    Odgovor: Samoodbrana

    jedno vreme sam nosila suzavac sa sobom... a sada kljuceve u dzepu... nadam se da ih necu morati da upotrebim... (x
    plasim se samo da mi se ne desi da se u tom trenutku ukocim i ne odreagujem kako bih htela od straha... pogotovo zato sto ne znam da li bih zbog operacije noge mogla da trcim brzo... ali mislim da covek u strahu je spreman na sve... premasi neke granice mogucnosti... to je jednostavno zelja i borba za opstankom i prezivljavanjem...
    Citius, Altius, Fortius.

  9. #24

    Odgovor: Samoodbrana

    U osnovnoj sam imala susret sa manijakom. Vrištala sam koliko god mogu (a grlata sam). Vrištala sam dok onaj lift-pužić nije došao do osmog sprata, kad sam videla vrata od stana sam počela da plačem, a kad sam videla mamu rekla sam "Manijak" i pala u nesvest.
    Da li je bio bezopasan ili ga je moja vriska naterala da ne učini šta je naumio, ne znam.
    Nisam sportski tip, teško da bih nekom utekla (sem ako se ne bi zacenio od smeha videvši me kako trčim). Kolena u jaja i noga u cevanicu - to je sve što umem.
    Ako neko hoće da me opljačka, ne bi se baš ovajdio. U tašni bi našao cigare, uloške, zastareo tip mobilnog i novčanik sa maksimum 500 dindži, ali pun slipova sa bankomata. Nakit ne nosim, uglavnom. Eto im, neka nose. Više bi mi bio problem stajanje u redu da ponovo izvadim dokumenta i proglašavanje kartica nevažećim.
    Ne nosim suzavce, pendreke, skakavce. Nešto i ne razmišljam o mogućnosti da budem napadnuta. I nadam se da neću ni imati prilike da se suočim sa tim.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  10. #25

    Odgovor: Samoodbrana

    ...jednoj mojoj davnasnjoj devojci,lik preskoci terasu...da vas sada ne zamaram sa pricom da je izvadio tuki i te stvari,ona ga jedva otera...ali najlepse je bilo posle 2 meseca kada sam ga navatao...gde si manijak?(nisam ja manijak,ja sam Luka)...mislim da nije moga ni da prica,ni da pisha,a ni da ga vadi jedno mesec dana......poJenta je drage moje...sa manijacima samo ostro...sve su to pichketine koje se boje cim neko zine...ili sto neko rece...noga u jaja,pa kada se sagne volej u vugla...casove dajem besplatno...
    ...hell ain't a bad place to be......

  11. #26

    Odgovor: Samoodbrana

    Nisam doživjela napad i nadam se da neću. A prolazila jesam mračnim djelovima grada u krivo doba noći. Samo tad.. Trudila sam se djelovat opasno. Sjećam se kakko sam znala nabaciti bijesno lice, znala sam mrmljat sebi nešto u bradu i sjećam se hoda teškog kojim bih hodala. Trudila sam se izgledat opasno.

    Slažem se da u trenutku napada, da se ne smije paničarit već pričekat, ovisno od situacije, najpovoljniji trenutak.

    Nema veze ako nemamo suzavac ili kakav sprej. Drage moje, na osobi postoji i previše točaka u koje možemo da udarimo a koje bole. Nije to uvijek međunožje. Postoji i udarac po nožnim prstima, udarac u koljeno, udarac laktom u bubrege, udarac glavom unatrag (ako nam je iza leđa) u njegovo čelo.. Samo treba sačekat pogodan trenutak. Biti pribran koliko to možemo da budemo.

    Eto, da se oglasim i ja na ovoj temi
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  12. #27

    Odgovor: Samoodbrana

    Od raznoraznih pomagala za te slučajeve nemam ništa, ali imam mnogo opasnije oružje- svoje ruke i noge. Dugo sam trenirala karate, gde je bilo nas tri devojke i 20 muškaraca sa kojima smo se mlatile k'o blesave, i džudo i pokupila sam taman sve što mi treba, a plus sam vrlo snažna.

    Jednom smo sestra i ja imale bliski susret treće vrste sa nekim likom u podzemnom prolazu, u cik zore, vraćajući se iz provoda. Lik navalio na tašnu moje sestre, i počesmo nas troje da se vrtimo tako u krug, on vuče torbu s jedne strane, sestra s druge, ja za sestru, po sistemu baba za repu, deda za babu Uspem ja nekako da zamanem i da zveknem lika u mišicu, pusti on torbu i krene da beži, htedoh i ja za njim, ali mi štikle ne dadoše. Otrčale na prvu govornicu, ja pozovem pandure da prijavim lika gde se nalazi, da pošalju neku patrolu, čisto da ga legitimišu ako ga vide, a kokoška sa druge strane krene da mi popuje: "A šta ćete vi u gradu u ove sate?" Mislim da nema šta joj nisam tada rekla. Još malo pa su ljudi krivi što ih neko napada.

    A što se seksualnih napasnika tiče, pa tu bih mu mrtva 'ladna rekla da bolujem od side, pa čik nek' krene ako sme
    kome smeta nek' eta

  13. #28

    Odgovor: Samoodbrana

    Ko zna kako bih reagovala...nisam još bila napadnuta, hvala Bogu...ali za njegovo dobro, ako me ne uhvati panika, na'ebo je.
    Sve nešto mislim da ti manijaci idu na naizgled nejake djevojke...niže...mršavije...a ja nisam ništa od toga... ...a umijemi poprilično dobro da vitlam nogama i rukama...
    Mada, iskreno ne bih voljela da dođe do okršaja...a izazivala sam sudbinu više puta, vraćajući se kući kasno...

    Mene su samo presretali manijaci koji stoje na vrh stepenica i glade zimijugicu...ali te sam zaobilazila.
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  14. #29

    Odgovor: Samoodbrana

    Ja sam bila napadnuta. Ima tome 10 godina. Ja sama, njih dvojica. I definitivno je tacno da kada te lupi adrenalin, iz tebe izbije toliko snage da to zaista nije normalno. Svesna sam ja toga da se ja nikada ne bih uspesno odbranila da su bili istrajniji u tome sta su poceli. Meni bi i jedan bio previse da me napadne, a ne dvojica. Ali takvo otimanje, kad te jedan steze oko vrata, drugi ti drzi ruke... Neverovatno. A bezala sam koliko me noge nose. I dobila temperaturu nekoliko sati kasnije kad sam se primirila. Stiglo me.
    Dugo sam posle toga nosila sok sprej, ali sam prestala.
    Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...

  15. #30

    Odgovor: Samoodbrana

    E, upravo pokušavam da se ubacim u taj trip:

    kao, ja napadam neku devojku, a ona vrišti
    pa se otima
    pa plače
    a mene sve to treba da napali?

    Ne umem.

    Mislim, ne znam ja da se hranim tuđim strahom i bolom (ukoliko se taj koga boli ne preziva Bojanić ), nema tu ničega što bi me uzbudilo, ili pokrenulo uopšte, na bilo koji način.

    Tako da mi jedino pada na pamet da su takve bate u ranoj mladosti zavrtale šije malim pilićima, secirali žabe i mučili mačiće i kuce.

    Plus, obavezno nemaju sestru.


Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •