Da li ste pušač? Ako jeste, koliko dugo pušite i da li planirate da prestanete?
Da
Ne
Da li ste pušač? Ako jeste, koliko dugo pušite i da li planirate da prestanete?
Neki ljudi samo zinu, pa zagade okolinu...
Nisam paranoičan, ali to ne znači da me neko ne progoni!
Planiram ja, planiram... vec jedno duze vreme Prvo sam htela da batalim, pa sam posrnula vec kod prve kafe E, onda sam resila da smanjim... i to je trajalo par dana, i to tako da ceo dan prezivim sa 5 cigara, a onda uvece kad sednem za komp spicim jos najmanje tol'koKunic kaže:
Sad se ne trudim ni da smanjim
Gather ye rosebuds while ye may...
E ja nisam posrunou kod prve kafe vec kod prvog piva... aman ljudi sto je pivo beze bez cigare pa to ti je. A imao sam par blistavih prekida, najduzi tri mjeseca, i onda uleti neko neplansko pijanstvo i
You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.
Sa cigaretama se druzim od 20-te. Jednom sam prestala iz razloga sto sam se otrovala ( malo se preteralo ),i nisam palila 6 mes. Ali posle se sve nadoknadi. Nemam pojma kada cu da batalim, i da li cu uopste. Imam ja dobru volju, ali dzaba.
"Bupu pi du pu !"
Odavno sam prestala a sada sam ljuti neprijatelj cigaretama i dimu
Sva sreca pa je ovamo pusenje skoro svuda zaranjeno
"Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts
Imam 14-godisnji staz. Svaki dan ih ostavljam, ali nema sanse.Ma koga lazem? Necu da ih ostavim.
Takođe. I neverovatno je koliko ljudi nisu svesni da je cigarete lako ostaviti. Nista lakše, samo volja. Veliki problem je što dosta ljudi ima trip "ne znam sta bi s' rukama".irnik kaže:
Primećujem da sam smirenija i opuštenija. Lakše se budim ujutru. Hrana ima drugačiji ukus. Nisam znala šta je čulo mirisa dok nisam ostavila cigarete. Sve više ljudi u mom okruženju ih ostavlja, a na neke sam i ja uticala.
Moj otac je bio pušac od svoje desete godine. Bio im je fazon tad da puše, pa makar skupljali pikavce i istresali ono duvana što je ostalo u njima u neku novu rizlu koju su krali od ukućana koji su duvan motali. Znači, čovek je pušio 40 godina, po 3-4 pakle. Parna mašina. Kad zatvorim oči i zamislim svog oca, on je uvek sa cigarom. Kad ga sanjam, san je zadimljen, a on opet sa cigarom. Možda ima 2 fotografije bez cigarete. Eto, u toj meri je pušio. I navučem ga na najgluplju moguću foru. Pre par godina ga iz čista mira pitam:
- Tata, jel bi učinio nešto za mene?
- Ćero, za tebe sve.
- Prestani da pušiš.
Par sekundi me gledao onako, otvorenih usta, a onda otišao do kante i bacio tek načetu paklicu i upaljač. Ten mu se izmenio, nije vise crn od duvana, izgleda mladje. Sada je svestan da nije ništa učinio za mene, nego za sebe.
Cigarete su zlo. Ružna navika. Ostavila sam ih zbog svog zdravlja i zdravlja svog deteta. Nemam pravo da ga gušim. Zabranila sam pušenje u kući. Ejjjjjjjjjjj JA koja sam mislila da nikad necu biti nepušač.
Bar pokušajte.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
AAAARRRRGGGHHHHHH!!!SQUAW kaže:
Hocem, ali...
Proklinjem dan kada sam zapalio prvu.
Kod mene vec to predugo traje, poceo sam '94, ej bre, 12 godina (+/-), muchos dangerous. A tek mi je 26, cough, cough, cough...
Evo i sad przim text i dimim kao lood.
Uglavnom ljudi i prestanu kada se uplase za svoje zdravlje, ali cu pokusati ranije.
Kada djavo dodje po svoje onda je vec prekasno.
Ti umom, baba kolima.
Ja samo da potpisemLee Roy kaže:
Gather ye rosebuds while ye may...
Pušim od svoje 14-te, daklem čitavih 26+ godina. Jedan jedini put sam uspeo da ostavim cigarete, u trajanju od neka tri meseca (ne računam bezbrojne pokušaje koji su se završavali isto veče uz flašu piva - pozdrav za swbu ).
Pravo da vam kažem, sad više i ne pomišljam da ih ostavim - jebiga, od nečeg mora da se rikne.
A i strašno me nerviraju svi ovi "europski" zakoni, kojima bi da poštenim ljudiima zabrane da puše na javnim mestima (čujem da je čak zabranjeno i na ulici, 'el to moguće ), dok istovremeno pederima i lezbosima dopuštaju da na istim tim javnim mestima propagiraju svoj protiv-prirodni blud, pa čak i da se venčavaju i usvajaju decu
E pa, sad neću iz inata da prestanem da pušim, pa nek' crknem!
Volim te kad pričaš, u svom ovom ludilu...
pusac sam nekih 8 godina.. kod mene je bio fazon pusim 4 meseca, pa ne pusim 7.. pa opet propusim, pa 8 meseci, pa onda 5 ne.. i takooo... ja sam bila uvek naglavachke, tako najcesce nisam pusila kad su drugi pusili (pogotovo vani uz cugu, retkoo.. xixixi).. dakle prestajala sam iz svojih nekih mushica.. nisam nikad pusila preterano.. e onda dodjoh preko bare.. gde je zabranjeno na svim javnim mestima.. pakla mi sad traje po dve nedelje.. a kad sam vani, mrzi me da izlazim ispred kluba da bi zapalila.. nije mi tesko prestati, jer i ovako zna da prodju dani i dani pre nego zapalim.. zna i vise od nedelje dana da prodje, a da ni ne pomislim na cigaretu.. a ako nesto ne volim, onda je to da pusim dok hodam
zapalim iz nekog gushta.. pa mi onda jedna dve cigarete nedeljeno ne predstavljaju neki problem
no oduvek sam bila protivnik pusenja u zatvorenim prostorima, pogotovo ako ima i nepushaca.. a pusenje u kolima ne dolazi u obzir, jer mi iz nekog cudnog, meni nepoznatog, razloga dim cigarete smeta, ako nisam ja ta koja pushi
Postao sam pušać od vremena kad sam upisao faks. I tako sve sam pušio do izlaska iz vojske kad sam jedan dan uzeo kutiju cigareta i bacio. Od tada nisam ni jednu zapalio, a više i nemam želje. To je bilo 11.02.2005. godine.
Dok sam bio pušač najviše mi je smetalo to što sam bio rob cigaretama. Recimo kad imamo predavanja ili na poslu samo razmišljam kad će pauza da bih zapalio. I čim pauza dođe ja bukvalno trčim napolje. E to me je ubijalo, imam takav karakter da ne volim da robujem nikome i ničemu i to je najveći razlog što sam prestao. I danas se osećam kao da sam izgubio dobrog prijatelja, ali sam za uzvrat dobio desetak kilograma viška. Poštena razmena, nema šta.
Nikada u zivotu nisam povukao dim cigarete! Uvijek sam bio u nekom sportu, pa me taj oblik zanimacije nije privlacio, a danas jos manje.
Moj stari je pusio 20 godina i kada se jedno jutro probudio i nije mogao da dodje do daha, isti dan je odlucio da batali. Evo vec sedma godina, odkako nije nijednu zapalio i vjerujem da nece, posto se bas skinuo i sada mu se gade. Drago mi je sto ih je ostavio u cetrdesetoj, posto bas tada prestaje regeneracija tkiva u plucima.
propusila sam sa 17 godinai pusila punih 12 godina, vec dve i pol godine ne pusim ali razmisljam da pocnem ponovo jer sam sa konfekcijskog broja 38 stigla vec na 42 a i 42 je vec poceo da steze