Zeitgeist: Addendum
http://www.zeitgeistmovie.com/add_serbian.htm
(sa srpskim titlom)
"Nekadašnja optuživanja za rasni,seksualni i religiozni šovinizam,radi raspirivanja nacionalnog fanatizma prestaju da vrše funkciju.“
KarlSagan
"Ko sam ja, da li sam dobar ili loš, da li sam vredan ili ne,sve to se uči usput.“
Dr. Ričard Albert
"Shvatio sam da sam pogrešno igrao igru.Igra je bila da pronađem ono što već jesam.“ - Dr. Ričard Albert
"Videćemo koliko je važno sprovesti, u ljudskom umu,radikalnu revoluciju. Kriza, to je kriza svesti.
Kriza koja više ne može,da prihvati stare norme,stare šablone,i zastarele tradicije.
I gledajući kakav je svet sada,pun siromaštva,sukoba,razarajuće brutalnosti,agresije,i tako dalje...čovek je i dalje kakav je bio.
Još uvek je brutalan,nasilan,agresivan,sebičan,takmičarski nastrojen.
I napravio je društvo spram tih vodilja."
- J. Krišnamurti
"Mislite da vas se ne tiche Americhki i svetski monetarni sistem? Pogledajte film/prochitajte text do kraja"
-HLEBmaster
- ZEITGEIST ADDENDUM-
-
D U H V R E M E N A -
- dodatak -
"Biti dobro prilagođen duboko
bolesnom društvu, nije merilo zdravlja.“
J. Krišnamurti
Današnje društvo je sastavljeno od mnoštvainstitucija.Od političkih institucija, pravnih institucija, religijskih institucija.Do institucija socijalnih klasa, porodičnih vrednosti, i esnafskih udruženja.Očigledan je dubok uticaj ovih tradicionalnih struktura na oblikovanje naših pogleda na svet i stavova.
Ipak, od svih društvenih institucija, u kojima smo rođeni, koje nas usmeravaju i uslovljavaju...
čini se da nema sistema koji,se uzima "zdravo za gotovo“, i koji se nedovoljno razume, kao što je monetarni sistem.
Uzimajući gotovo religijske proporcije,ustanovljene monetarne institucije postoje kao jedan od oblika vere u koju se ne sumnja.
Kako se novac pravi, način na koji se upravlja njime i kako on zaista utiče na društvo, su stvari koje ne interesuju veći deo populacije.
U svetu gde 1% populacije poseduje 40% dobara planete.
U svetu gde 34.000 dece umre svakog danaod gladi, siromaštva i bolesti koje se mogu prevencijom sprečiti,i gde 50% svetske populacije živi sa manje od 2 dolara dnevno...
Jedna stvar je jasna.
Nešto i te kako nije u redu.
I bili mi toga svesni ili ne, ono što daje život uspostavljenim institucijama,pa tako i samom društvu, je
NOVAC.
Zbog toga, razumevanje te institucije monetarne politike je ključno za razumevanje zašto su naši životi takvi kakvi su.
Nažalost, na ekonomiju se često gleda kao na nešto konfuzno ili dosadno.
Beskrajni finansijski žargoni, zajedno sa zastrašujućom matematikom, brzo odvraćaju ljude u pokušajima da je razumeju.
Kako bilo, činjenica je:
Kompleksnost koja se pripisuje finansijskom sistemu je samo maska.
Stvorena da sakrije jednu od struktura koja najviše parališe društvo.
Niko nije beznadežno zarobljeniji od onih koji pogrešno veruju da su slobodni.
- Johan Volfgang Gete - 1749-1932
Pre dosta godina, centralna banka SAD, Banka federalnih rezervi, izdala je dokument sa naslovom "Moderna mehanika novca“.Ova publikacija opisuje institucionalnu praksu kreiranja novca stvorene od strane federalnih rezervi i mreže komercijalnih banaka koje podržava.
Na početnoj strani dokumenta je i njegov cilj.
Svrha ove knjižice je da opiše osnovni proces kreiranja novca u bankarskom sistemu delimičnih (frakcionih) rezervi.
On dalje nastavlja da objašnjava proces frakcionih rezervi kroz raznu bankarsku terminologiju.
Prevod toga bi mogao da izgleda ovako.
Vlada odluči da joj treba novac.
Tako pozove centralnu banku i zatraži 10 milijardi dolara.
Iz banke odgovaraju: "Naravno, otkupićemo vladine obveznice u vrednosti 10
milijardi“
Tako vlada uzme papiriće, odštampa na njima svoja zvanična
obeležja i nazove ih državnim obveznicama. Onda na njih stavi vrednost obveznica od 10 milijardi dolara i pošalje ih u banku federalnih rezervi. Zauzvrat, momci iz banke i sami naprave impresivnu gomilu papirića.
Samo sada, nazovu je novčanicom.I takođe u vrednosti od 10 milijardi.
Banka onda daje novčanice i uzima obveznice.
Kada je razmena završena, vlada uzima 10 milijardi novčanica
Federalnih rezervi stavlja ih na bankovni račun.
I nakon uplate, papirne novčanice postaju legalno sredstvo plaćanja, dodajući 10 milijardi na novac u opticaju.
I to je to! 10 milijardi novog novca je napravljeno.
Naravno, ovaj primer je generalizacija.
Jer, u stvarnosti, ova transakcija će se obaviti elektronskim putem.
Bez ikakve upotrebe papira.U stvari, samo 3% novca u opticaju u SAD je fizički novac (novčanice). Ostalih 97% postoji samo u kompjuterima. Dakle, vladine obveznice služe za pokriće duga.I kada banka kupi te obveznice sa novcem praktično stvorenim ni iz čega, vlada praktično obećava da će vratiti taj novac centralnoj banci.
Drugim rečima, novac je kreiran iz duga. Ovaj paradoks, kako se novac ili
vrednost može stvoriti iz duga, ili obaveza može biti mnogo jasniji ako nastavimo dalje da radimo isto.
Dakle, razmena je završena.
I sada, 10 milijardi dolara se nalazi na računu komercijalne banke.
Ovde počinje da biva zaista zanimljivo.
Jer na osnovu prakse frakcionih (delimičnih) rezervi, tih 10 milijardi depozita istovremeno postaje deo rezervi banke.
Kao što su i svi depoziti.A pošto zahtev koji se tiče rezervi u "Modernoj mehanici novca“ kaže:
"Banka mora održavati zakonom propisanu rezervu koja je jednaka visini
određenog procenta depozita“
Nakon toga se navodi:
"Po tekućim propisima, obavezna rezerva za sve transakcione račune iznosi 10%.“
To znači da se sa 10 milijardi depozita, 10%, ili jedna milijarda, zadržava kao obavezna rezerva. Ostatak od 9 milijardi se tretira kao suvišna rezerva i koristi se kao osnova za nove zajmove.
Dakle, logično je zaključiti da ovih 9 milijardi bukvalno dolazi iz postojećih
10 milijardi depozita. Međutim, to nije slučaj. Ono što se zaista dešava je da
se 9 milijardi jednostavno kreira ni iz čega.na postojećih 10 milijardi depozita.
Tako se novac u opticaju proširuje.
Kako se tvrdi u "Modernoj mehanici novca“:
"Naravno one“ - banke, ne plaćaju zajam za novac koji prime kao depozit.
Da to rade, ne bi se stvarao dodatni novac u opticaju.Ono što rade kada daju pozajmice je da prihvate obavezujuću notu, ugovor o pozajmici, u zamenu za kredit, tj. novac koji uplate na račun pozajmljivača.
Drugim rečima, 9 milijardi može biti napravljeno ni iz čega.
Jednostavno zato jer postoji potražnja za takvom pozajmicom, i jer postoji depozit od 10 milijardi da zadovolji zahtev za rezervom.
Sada pretpostavimo da neko ušeta u tu banku i pozajmi novo dostupnih 9 milijardi. On će vrlo verovatno uzeti taj novac i deponovati ga na sopstveni račun u banci.Proces se ponavlja.
Pošto taj depozit postaje deo rezervi banke.10% se izdvaja (obavezna rezerva), a 90% od tih 9 milijardi ili 8,1 milijarda postaje dostupna kao novo kreirani novac dostupan za pozajmice.I naravno, tih 8,1 milijarda može biti pozajmljeno i redeponovano stvarajući
7,2
pa 6,5...
5,9 milijardi...
itd...
Ovaj ciklus stvaranja pozajmice iz depozita, tehnički može ići beskonačno.
Matematički prosek je da oko 90 milijardi može da se stvori na osnovu početnih 10.
Drugim rečima:
Od svakog depozita u bankarski sistem, može se stvoriti 9 puta više ni iz
čega. Novčani grčevi? Potražite u obližnjoj banci teglicu umirujućeg instant novca.
N O V A C u obliku zgodne lične pozajmice.
Dakle, sada kada razumemo kako se novac stvara pomoću frakcionog bankarskog sistema. Logično ali i nedokučivo
pitanje može vam pasti na pamet:
Šta ustvari daje vrednost ovako novo kreiranom novcu?
Odgovor je: Novac koji već postoji.
Novo stvoreni novac u suštini krade vrednost od postojeće količine novca.
Pošto je ukupna količina novca u opticaju povećana neovisno od potražnje dobara i usluga, a kako se ponuda i potražnja definišu kao ravnoteža cene rastu, umanjujući kupovnu moć svakog pojedinačnog dolara.
Ovo se generalno naziva INFLACIJA.
A inflacije je u suštini skrivena taksa za narod.
I koji savet inače dobijate?
Da povećate količinu novca u opticaju. Ne kažu vam: smanjite vrednost novca. Ne kažu: devalvirajte novac. Ne kažu: prevarite one koji su
sigurni, već kažu, smanjite kamatne stope.
Prava obmana je kada iskrivimo pravu vrednost novca. Kada stvorimo novac ni iz čega, nemamo štednje. Pa ipak tu je tzv. "kapital“.
Moje pitanje se svodi na ovo: Kako zaboga očekujemo da rešimo problem inflacije to jest, povećavajući novac u opticaju, sa još inflacije.
Naravno da ne može.
Sistem širenja novca sa frakcionalnom rezervom je po prirodi inflatoran.
Povećanje novca u opticaju bez usaglašavanja sa proporcionalnim razvojem dobara i usluga u ekonomiji, uvek obezvređuje valutu.
U stvari, ako pogledamo vrednost američkog dolara kroz istoriju, nasuprot količini novca u opticaju, videćemo da se to i dokazuje.
Obrnuta proporcija je očigledna.
Jedan dolar 1913. je vredeo kao 21,60 dolara iz 2007.
To je 96% devalvacije od kako su stvorene Federalne rezerve. Dakle, ako vam je ova realnost od stalne inflacije apsurdna i ekonomski poražavajuća zastanite malo, jer apsurd je preblaga reč za ono kako finansijski sistem radi.
Jer novac finansijskog sistema je dug a dug je novac.
Ovo je grafikon količine novca u opticaju od 1950 do 2006.A ovo je grafikon nacionalnog duga za isti period. Baš je zanimljivo kako su kretanja praktično ista. (kadar na 15.min)
Zato, što je više novca u opticaju, više je i duga,
Što je više duga, to je više novca.Da bi smo to drugačije rekli:
svaki dolar u vašem novčaniku je dug nekoga nekome.
Upamtite.
Jedini način za stvaranje novca je iz zaduživanja.
Znači, kada bi svi u zemlji mogli da plate sve svoje dugove uključujući i Vladu, u opticaju ne bi ostao ni jedan jedini dolar.
"Da nema dugova u našem monetarnom sistemu, ne bi bilo ni novca“
Mariner Esis - Guverner federalnih rezervi, 30. septembar 1941.
Poslednji put u američkoj istoriji kada je nacionalni dug bio potpuno otplaćen bilo je 1835. nakon što je predsednik Džekson ukinuo centralnu banku, preteču Fed. rezervi...
U suštini, Džeksonova celokupna politička platforma se vrtela oko njegovog nastojanja da ukine centralnu banku.
On je tvrdio:
Silni napori koje čini sadašnja banka da bi kontrolisala vladu... nisu ništa drugo do opomena sudbine šta čeka američki narod ukoliko budu zavedeni u vrzino kolo ove institucije ili drugoga sličnog establišmenta.“
Nažalost, ovu poruku nisu dugo pamtili, pa su međunarodni bankari uspeli da
uspostave drugu centralnu banku 1913.
Banku federalnih rezervi. I dokle god ona postoji, stalni dug je zagarantovan.
Do sada smo pričali o realnosti gde se novac kreira iz duga putem pozajmica.
Te pozajmice se baziraju na rezervama banke, a rezerve nastaju iz depozita. A zbog frakcionalnog sistema rezervi, svaki depozit može da stvori 9 puta prvobitne vrednosti.
Što dovodi do srozavanja vrednosti, novca u opticaju podižući cene u društvu.
I pošto se sav novac kreira iz duga, i nasumično cirkuliše kroz trgovinu, ljudi zaboravljaju na svoj prvobitni dug, dolazi do neravnoteže jer su ljudi primorani da se takmiče za posao da bi izvukli dovoljno novca iz opticaja i pokrili troškove života.
Nefunkcionalno i naopako koliko god vam izgledalo, još uvek nam nedostaje
jedna stvar u ovoj jednačini.
To je element strukture koji otkriva pravu prirodu prepredenog sistema.
Primena KAMATE.
Kada vlada pozajmi novac iz Federalnih rezervi, ili kada osoba pozajmi novac od banke on se gotovo uvek vraća uz kamatu.
Drugim rečima, skoro svaki dolar koji postoji mora biti nekada vraćen u banku sa plaćenom kamatom.
Ali,ako je sav novac pozajmljen od Centralne banke, i uvećan kroz komercijalne banke kroz pozajmice, samo ono što se naziva "glavnica“ je stvoreno u opticaju novca.
Pa gde je onda novac koji treba da pokrije sve kamate koje se naplaćuju?
Nigde.
On ne postoji.
Razgranatost ovoga je zapanjujuća, jer količina novca koja se duguje
banci uvek premašuje količinu novca u opticaju.
Zato je inflacija stalno prisutna u ekonomiji.
Jer je uvek novi novac potreban da pokrije stalni deficit u sistemu.
Zato što je potrebno platiti kamatu. To takođe znači da su ne plaćanje obaveza i bankrotstvo praktično ugrađeni u sistem.
I uvek će biti siromaha u društvu koji će izvući "deblji kraj“.
Kao analogija može da posluži igra muzičkih stolica:
jer kada muzika stane, neko će ostati bez mesta.
I to je suština.
Tako se nepogrešivo, istinsko bogatstvo pojedinca prenosi banci. Jer ako ne možete da platite hipoteku, oduzeće vam kuću.
Ovo vas naravno razbesni kada shvatite ne samo da je takav ishod neizbežan,
zbog sistema frakcionalnih rezervi, nego i zbog činjenice da novac koji vam je banka pozajmila nije zapravo zakonski ni postojao.
1969. godine u sudu u Minesoti bio je slučaj sa čovekom po imenu Džerom Dejli
kome je pretila zaplena kuće od strane banke koja mu je dala zajam za
kupovinu. Njegov argumentje bio da ugovor o hipoteci zahteva da obe strane tj. i on i banka, ulože legitimni oblik vlasništva koje bi razmenili.
U pravnom jeziku se to zove Protivvrednost (osnova ugovora.
ugovor se zasniva na razmeni jedne vrednosti za
drugu)
G. Dejli je objasnio da novac u suštini nije vlasništvo banke jer je kreiran iz ničega onog trenutka kada je sklopljen ugovor o pozajmici.
Sećate se šta "Moderna mehanika novca“ tvrdi u vezi pozajmica?
Ono što oni rade je da prihvate obavezujući dokument u zamenu za kredit.
Rezerve su nepromenjene transakcijama pozajmica ali količina depozita sadrži nove dodatke ukupnom depozitu bankarskog sistema.Drugim rečima, novac nije proizašao iz njihovog trenutnog poseda.
Banka ga jednostavno izmisli, ne stavljajući u njega ništa svoje, osim teoretske odgovornosti na papiru.
Kako je slučaj odmicao, predsednik banke g. Morgan je svedočio.
U sudijinim ličnim beleškama on se priseća da je Plantif, predsednik banke priznao da se u kombinaciji sa Bankom Federalnih rezervi kreira novac i krediti na osnovu knjiga i knjigovodstvenih unosa.
Taj novac i krediti nastaju onda kada ih oni naprave. G. Morgan je priznao i da ne postoji zakon niti statut koji im daje za pravo da to rade.
Zakonska protivvrednost mora postojati i biti u ponuđena da podrži ugovor.
Porota se složila da nije bilo zakonske vrednosti i ja se slažem.
Takođe je poetski dodao: "Samo Bog može da stvori neku vrednost ni iz čega.“
Na osnovu tog otkrića sud je odbio zahtev za zaplenu i Dejli je sačuvao dom.
Posledice ovakve odluke suda su ogromne. Jer svaki put kada pozajmite novac od banke, bilo kao hipoteku ili sa kartice on ne samo da je falsifikovan, već je nelegalan oblik protovvrednosti.
Te stoga, može se izbeći isplata ugovora jer banka nikada nije imala novac kao
vlasništvo da sa njim započne posao. Nažalost, takve zakonske procedure su ugušene i zanemarene.
A igra neprekidnog prenosa dobara i konstantnog duga se nastavlja.
A to nas dovodi do glavnog pitanja:
ZAŠTO?
Tokom građanskog rata, predsednik Linkoln je zaobišao pozajmice sa visokim
kamatama koje su mu ponudile evropske banke i odlučio da uradi ono za šta su se zalagali osnivači nacije. A to je da stvori valutu nezavisnu i slobodnu od duga.
Bila je nazvana Grinbek.Nedugo nakon što je ta mera preduzeta, interni dokument je bio u opticaju između britanskih i američkih bankara gde se kaže:
"Ropstvo nije ništa drugo do posedovanje rada kroz brigu o radnicima, dok je evropski plan da kapital treba da kontroliše rad kroz kontrolu plate.“
To se može učiniti upravljajući novcem.
To se neće desiti odobravanjem Grinbeka... jer njega ne možemo kontrolisati.
Politika frakcionalnih rezervi, uvedena od strane Federalnih rezervi koja se u praksi raširila na gotovo sve glavne banke u svetu je u suštini sistem modernog ropstva.
Razmislite, novac se kreira iz duga.
Šta ljudi rade kada su u dugovima?
Pokušavaju da se zaposle da bi to otplatili.
Ali ako se novac može stvoriti samo iz pozajmica, kako društvo može ikada biti bez duga? Ne može, i to je suština.
Strah od gubitka imovine zajedno sa borbom da se izdrži, sa stalnim dugom i
sistemom sa naslednom inflacijom pomešan sa neizbežnim nestašicama novca u opticaju kreiran iz kamate koja se nikada ne može vratiti .To drži plaćene robove u redu. Da se vrte u krug sa milionima drugih. U suštini, osnažujući imperiju u kojoj koristi ima samo elita na vrhu piramide.
Jer, na kraju radnog dana, za koga vi zaista radite?
Za BANKE!
Novac je stvoren u banci i nepogrešivo završava u banci
Oni su istinski gospodari zajedno sa korporacijama i vladama koje podržavaju.
Fizičko ropstvo zahteva da ljude skućite i nahranite.
Ekonomsko ropstvo omogućava da se ljudi skuće i hrane sami.
To je jedna od najgenioznijih prevara društvene manipulacije ikada napravljena.
A u svojoj srži, to je nevidljivi rat protiv populacije.
Dug je oružje koje se koristi da osvoji i porobi društva, a kamata je njegova glavna municija. I kako većina šeta unaokolo nesvesna ove realnosti, banke u dosluhu sa vladama i korporacijama nastavljaju da usavršavaju i šire taktiku za ekonomsko ratovanje podižući nove baze kao što su Svetska bankai Međunarodni monetarni fond i prave nove tipove vojnika...
nastavak sledi...