Ova rečenica koju sam sinoć čuo na TV-a me je naterala na razmišljanje. Shvatio sam da zaista ima istine u tome. Gotovo svi dobri ljudi koje sam poznavao nisu više tu, pored mene, ili u mom nekom odstupnom okruženju. Mnogi od njih nisu više živi, a neki su daleko, daleko...
S godinama se pojedinih dragih likova, sa kojima sam delio deo svog života, rado i sa setom sećam. Ima osoba koje, na žalost, i zaboravljam, pa kada me neko podseti na njih, postidim se zbog svog odnosa prema njima, jer to nisu zaslužili...
Da li vam i koliko nedostaju dobri ljudi koje ste upoznali u svojim životima, a više nisu sa vama?