Večeras sam bila sa školskim drugom. U čapric divanu dotaknemo se još nekih likova. Između ostalog njegovog venčanog kuma. Na moje pitanje šta je sa njim dobih odgovor: "Ne znam. Ne kontaktiramo. Zavukao mi je kako to samo kum može. Tražio je da izbrišem njegov broj telefona. Izbirsao sam ga."

Kum je svetinja. Kum nije dugme. Kum se mora slušati. Najpre Kum, pa onda brat. Kum je duhovni vođa porodice. ....
Sve to postoji u predanjima. Ali zbilja često bude i drugačija.

Kako ste birali kumove? Da li je to preuzeto "staro kumstvo" ili ste svoje najbolje prijatelje birali za kumove? I kakav je vaš odnos prema kumu? Da li se stvarno neke ljudske spletke mogu okarakterisati kao "kumovske"?