Paulo Koeljo (Paulo Coelho) - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 33 od ukupno 33
  1. #31
    Odlomak iz knjige Zahir




    Ona, Ester, ratni dopisnik, tek pristigla iz Iraka jer bi napad na tu zemlju mogao da zapocne svakoga casa. Trideset godina, udata, bez dece. On, covek neutvrdenog identiteta, približno izmedu dvadeset i tri i dvadeset i pet godina, crnomanjast, s mongolskim crtama. Oboje videni poslednji put u kafeu u ulici Fobur Sent-Onore.

    Policija je obaveštena o tome da su se i ranije sastajali, iako niko nije znao koliko puta: Ester je stalno govorila da je taj covek – koji je svoj identitet skrivao iza imena Mihail – neko veoma važan, premda nikad nije objasnila da li je bio važan za njenu novinarsku karijeru ili, pak, za nju, kao ženu.

    Policija je zapocela rutinsku istragu. Razmatrane su mogucnosti otmice, ucene, otmice koja se okoncala smrcu – što nimalo nije bilo cudno buducu da je njen posao podrazumevao ceste kontakte s ljudima povezanim sa teroristickim celijama, od kojih je prikupljala informacije. Otkrili su da je sa njenog bankovnog racuna tokom nekoliko nedelja, koje su prethodile nestanku, u više mahova podizana ista suma novca: islednici su smatrali da bi to moglo imati veze s placanjem informacija. Nije ponela ništa od odece, ali, zacudo, njen pasoš nije pronaden.

    On, stranac, veoma mlad, bez dosijea u policiji, bez ikakvog traga koji bi omogucio njegovu identifikacuju.

    Ona, Ester, s dve medunarodne nagrade za novinarstvo, trideset godina, udata. Moja žena.

    Zahir je očaravajuća priča o putovanju, opsednutosti izgubljenom ljubavlju, odnosima u braku, slobodi i ličnim ambicijama

    Komentari su svakako uvek dobrodošli, ukusi su različiti a knjige su za čitanje.Evo mali odlomak iz ,,,,ZAHIR,,,,



    "Nastavljam hodati. Ljudi se smjeskaju, djeca se raduju kratkim satima
    proljeca usred zime, saobracaj tece neometano, sve izgleda kao da je
    u najboljem redu. Zar je moguce da ne shvataju koliko patim?
    Svi bi morali da budu tuzni, saosjecajni, solidarni s covjekom cija dusa krvari
    od ljubavi, ali nastavljaju da se osmjehuju, zaglibljeni do guse u svojim
    sitnim i bijednim zivotima koji im se desavaju samo krajem nedjelje.

    Kakva smijesna pomisao: mnogi od tih ljudi s kojima se mimoilazim
    takodje imaju skrhanu dusu, a ja ne znam ni zasto ni kako pate."


    Paulo Coelho, Zahir

    Kisa
    ...hodam tvojim snom, koracima tihim...laganim...

    spustam se kao kisa na tvoje misli...i natapam ih sjecanjem...

    i sapcem ti njezno, ono sto se bojis cuti...

    mozda previse blago... da bi vjerovao da ti poklanjam svu snagu vodene bujice koja se valja u meni...
    koja se pretvara u more....i velike razigrane valove...

    ...hodam tvojim snom...lagano...blago....

    i...spustam se na tvoje usne

    kap po kap
    Poruku je izmenio Cecara, 09.02.2015 u 21:51 Razlog: spojila

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  2. #32

    Odgovor: Paulo Koeljo (Paulo Coelho)

    Jos sam jedna sto ne voli Koelja.
    Ne znam da li je plagijator, ali je istina da ono sto pise ostavlja utisak vec vidjenog, chutog, proĆitanog.. No ushicenost, no emotzia..

    Mozda "Veronika je odlucila dumre".. Mislim dzene dzene.. Ostalo..

    Mozda da sam V, VI razred.. Mada i tom uzrastu imala bih preporuciti kakvo kvalitetnije stivo..
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  3. #33

    Odgovor: Paulo Koeljo (Paulo Coelho)

    Jedina naša duboka i iskrena želja jeste da se približimo nekome.
    Od tog trenutka se počinju sklapati veze, muškarac i žena ulaze u igru,
    ali ono što se desi prije toga – privlačnost koja ih je spojila – to je nešto što je nemoguće objasniti.
    To je nepatvorena želja, u najčistijem obliku. I dok je ta želja još u čistom obliku,
    muškarac i žena se zaljubljuju u život, proživljavaju svaki trenutak, s
    punom predanošću i sviješću,
    iščekujući neprestano pravi čas za objavu posvećenja.
    Osobe u tom stanju ne osjećaju nikakvu žurbu, ne ubrzavaju događaje nepromišljenim postupcima.
    Znaju da će se dogoditi ono što je neizbježno, da istina uvijek pronađe način da se ispolji.
    A kad kucne čas, ne oklijevaju, ne propuštaju priliku, ne gube nijedan čarobani trenutak, jer poštuju vrijednost svake sekunde.


    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •