OTIŠLA SI
Otišla si u svitanje rano,
dok jorgovan kupala je rosa,
ostao je miris tvog parfema
u krevetu još toplom od tijela,
a u vazi na stočiću nočnom
mirisava osta ruža bijela.
Još te vidim kako mirno spavaš
na jastuku rasuta ti kosa
ispod plahte obrisi tvog tijela.
Desna ruka na grudima mojim,
lijevu si mi u kosu uplela,
spavala si u naručju mome
i krevetu, mada nisi htjela.
Prazan krevet i jastuk je sada
otišla si, magla te sakrila,
dugo slušah odjek tvojih peta
ulicama još usnulog grada.
Nestala si iz moga života
ko da nikad moja nisi bila.
Noću lutam, svraćam u kafane
vino pijem i muziku plaćam.
U duši mi još miris parfema
i tvog tijela poslije one noći
u mislima tebe sebi vraćam
al uzalud, tebe više nema.
Pijem, kockam, i po malo pišem,
novu ljubav ne želim da tražim,
još ne mogu tvoju da izbrišem.
Kako vrijeme prolaz sve više,
dušo shvatam, da zbog tebe dišem,
da još živim, samo da te vidim.