Ovo sam napisao davno... Da li vam se svidja ?
SRBIJA
Kap u okeanu,majka ratne dece,
nebitna u kolevci svemira,
stalna meta ptica grabljivica,
centar tuge i nemira.
Mnogi jos uvek osecaju barut,
kazu, cesto odise u zraku;
Nada za bolje sutra se gasi,
dan je svanuo a mi u polumraku.
U staklenim rekama od suza,
ogledaju se maslinasto zelena odela,
reke,ciste kao duse
kako gradova,tako i sela.
Sator je razapet iznad nas,
strah se nastanio tako lako,
a dugo smo mastali da gledamo
kako se i za nas razvedrava polako.
Sva lepota gubi ulogu,
jos samo da pocne mrznja da nastaje,
ali vazno je da pazljivo cuvamo duh,
ili cak i on u ponoru nestaje...
Svi cekaju sunce sa zapada,
a kod nas ono tamo zalazi,
svi mi vapimo za mirom,
ali on se ovde dugo ne nalazi.