Moja poezija - Strana 37
Strana 37 od 39 PrvaPrva ... 273536373839 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 541 do 555 od ukupno 585

Tema: Moja poezija

  1. #541
    СТРАХ ГОСПОДЊИ

    Страх од смрти окупља страхове
    што их прошлост и садашњост скрива
    у будућност са страхом погледам
    у страх лијежем и у страху снивам.

    Страхом пишем своје исповијести
    страхом себи и другима судим
    с горким плачем и тешка уздаха
    у страх лијежем у страху се будим.

    Грешан ходим по тој грешној груди
    страхом својим застраших грешнога
    док не спознах ријечи старих људи
    не бојте се никог осим Бога.

    Страх Господњи отклања страхове
    страх од смрти и страх од живота
    и у старост надвладати ће их
    моја вјера и Божја доброта.

    Лука Јовић

    Дивна пјесма!
    Нека Вас Господ благослови и у Вашем личном и породичном
    животу, онако како Вас је благословио овим талантом!
    На многаја љета, брате и Господине Лука!

    BILJEŠKA O PISCU


    Prošao sam sito i rešeto
    U mladosti živio ko pseto
    Al to nije pseto belosvetsko
    Ja sam bio nešto kao sresko
    I zbog oca sredskog načelnika
    I šarova našeg štićenika.

    Nisu htjeli da me zovu pjancem
    Nisu htjeli a nisu ni smjeli
    Zvali su me bećarom i lolom
    Jer sam dobro stajao sa školom
    A naveče dok pjevam po šoru
    Zvečao je lanac na šarovu.

    Šarov bi se otkinuo s lancem
    Ko da zna da ima posla s pjancom
    I ko da zna da mi galamimo
    Da seoske lole probudimo.

    Ako nema para za birtiju
    Ukrademo kod kuće rakiju
    Ja sam našu sisao kroz slamku
    Da bi lakše zavarao majku
    Jer je rekla gledajuć me mrko
    “Ja ću tebe zaklati sa srpom”

    A kriva bi poslije bila baka
    Jer bi na nju pala sumnja svaka
    Jer znalo se da malo popije
    Al iz flaše kada gosti odu
    A ja onda legalno pijuckam
    I u flašu nadosipam vodu.

    To sem svađe nije bilo šteta
    Umrije djed prije dvaest ljeta
    Pa i baka prije skoro deset
    A već ni ja ne pijem dvadeset.

    Baš ko danas na Svetog Nikolu
    Pa sad pišem mladima za školu
    Kako sam se skinuo s bureta
    A dva puna minirana s kućom
    I sam Bog zna šta je tu sve šteta.

    Luka Lune Jović - Juvenal 2009 AD
    Poruku je izmenio Cecara, 19.04.2012 u 18:35

  2. #542

    Odgovor: poklonite pesmu..

    Deca Seke i Vlade


    Koračam prašnjavim putem i sve mi se manta u glavi
    sama sebe pitam,"dali je to onaj put stari"?
    Svud oko mene cveće ptičice šarene poje
    dal 'da upitam nekog ili je to selo moje.


    Opustelo selo malo nigdje sad žive duše
    krovovi nekad crveni sad počinu da se ruše
    Tek u daljini vidim jednu ženu na bunaru
    gle čuda velikog prepoznah majku staru.


    Okrenu glavu stara te osmijeh joj ozari lice
    ostavi amper te krenu da dočeka kćerku njenu.
    "Dobro mi došla dite majka te odavno čeka
    dal 'si se umorila putuješ iz daleka. "


    "Hoćeš li poisti ništo da okrepiš umorno tilo
    pričaćemo posle o svemu šta je se do sada zbilo.
    "Nebrini majko stara neka mi milina dođe
    kad ugledah lice tvoje sav mene umor prođe. "


    I zato svima vama ko adresu izgubi svoju
    ako je u vašoj moći upitajte nekog neznanca
    možda vam može pomoći.


    Pođite domu starom da vidjeti stare ruke
    koje su kad smo bili mali za nas štrikale prsluke.
    Da nas zima ne nađe nespremne tako mlade
    da leđa ne ozebu deci Seke i Vlade.


    I kada bi ovih par redi reklo sva osjećanja moja
    u ovaj stih to nebi stalo svako bi zaplakao.

    Autor ...Bepina

  3. #543

    Odgovor: poklonite pesmu..

    ***

    во очите ти пишува - тајна
    во душата ти пишува - тајна
    врз усните ти спие - тајна...
    насекаде во ареалот околу тебе
    зрачи - тајна...
    можеби, тоа е она што
    сакаш да биде видено,
    да биде знак твој овоземен.
    оружје против опиумот магичен
    што го изготвува алхемијата
    со силите на универзумот
    низ кој плови мислата моја...
    и нека биде – тајна
    и нека биде – недофат
    и нека биде – неумор
    и нека биде – неспокој...
    сè до уморот од осамата
    сè до муграта во црвено
    сè до ноќта во понорот
    сè до допирот на погледот
    што од некаде те познава
    што од секогаш те има
    што од утре ќе те ужива
    во домот свој небесен
    во пламенот свој незгаснат
    во душата своја благодетна
    во таа, што за едно се родила,
    тајната да ти ја растајни
    со себе да те восхити и радост
    животна ти подари...

    *** n.t.s.

    p.s.milino
    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2012 u 21:17 Razlog: uklonjena slika
    Ima dana kada mi treba neko... Neko, ko ništa ne pita, a zna sve.

  4. #544

    Odgovor: poklonite pesmu..

    NA VELIKI PETAK

    Kliktavac najavljuje kišu
    Vetar mi kosu barusi
    Pre koji dan
    stakleni balon
    crvenog vina pun
    iz ruke se ote
    tres
    zacrveneo se prašnjav drum

    U autobusu
    umi me kiša stakla
    raspuklog prozora
    Krv je kapala s prsta

    čedne devojke
    Sinoć
    na Veliki Petak
    rodila mi se kći


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #545

    Odgovor: poklonite pesmu..

    NE VARAJTE ČOVJEKA



    Čovjeka možete prevariti lako
    ako ste stekli njegovo povjerenje
    prava prevara je već prvi susret
    druge su samo njeno produljenje.



    Ne vrijedi tada ni jedan oproštaj
    iskrenost je samo trenutak raspoloženja
    i suze lijemo tek nad samim sobom
    one su dokaz vlastitog poniženja.



    Oproštaj je velik samo kad se daje
    kao zalog vjeri da će biti bolje
    vjera u čovjeka vjera je u Boga
    ali ne vjerujte protiv svoje volje.



    Tek ako ste snagom vlastite ljubavi
    dobili na dar i ljubav za sebe
    nećete moći varati čovjeka
    jer Gospod ne da da varaju tebe.


    Luka Lune Jović - Juvenal 1994 AD

  6. #546

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    се будиш,
    трепериш,
    а во близина
    балдахински допири
    спијат врз абажурот кој
    ноќва танцуваше во погледот
    милоснички...
    се раскрилуваш,
    со погледот миловиден,
    со капки сон во него затаени.
    допираш паралели,
    светови,
    тајни скриени од себеси,
    толкуваш
    задушена воља,
    квадратни кругови осцилирачи
    врз сонцето - мисловен недопир.
    се тркалаш,
    мазиш,
    трепериш
    и
    воздивнуваш,
    ги празниш градите полни плам,
    ги прегрнуваш останките копнеж,
    ги грстиш, притискаш, галиш,
    и
    уживаш во слободата
    на тајните
    кои бараат да се остварат.
    ...
    new time
    Poruku je izmenio Cecara, 09.05.2012 u 17:55 Razlog: uklonjena slika
    Ima dana kada mi treba neko... Neko, ko ništa ne pita, a zna sve.

  7. #547

    Moja poezija

    Јас сум,
    набљудувач на
    конзервирани импресии,
    необични приказни,
    посети на музеи,
    емотивни новели...
    остров
    прогонуван од
    треската што мисли,
    од тебе кој
    не си странец тука,
    ниту странец повеќе од една година,
    во земјата на магијата.
    една година јас сум:
    девојка што паѓа од
    тајните импресии
    на нашиот
    природен роман во кој
    има
    за секого по нешто, за некого ништо ...
    за нас остатоци од продавницата за цимет
    и
    парфеми
    во големиот куфер
    спомени за нашето утре.

    ...
    new time
    Poruku je izmenio Cecara, 20.05.2012 u 17:29 Razlog: uklonjena slika
    Ima dana kada mi treba neko... Neko, ko ništa ne pita, a zna sve.

  8. #548

    Odgovor: Moja poezija

    CVETANJE BOJA

    (bremenitoj ženi)

    U očima doma
    suze radosnice sledio mraz

    U kuhinji se
    pod patronažom supruge
    mirisi glože

    Podjarmljene
    u knjigama poezije
    sa polica ćućore reči

    Toplo nam je nismo
    sami u tami
    materije
    cvetaju boje


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #549
    ЈЕЛАШНИЦЕ ГРАЈЕВЦЕ
    Имао сам животну жељу,
    да добијем моју малу ћеру,
    Морава је на тренутак стала,
    кад је моја ћерка заплакала.

    Рефрен:
    Јелашнице Грајевце,
    и околна села,
    данас ми се,
    остварила животна жеља.

    Ноћима сам сањао о ћерки,
    питао се кад ћу је имати,
    али овај диван дан,
    биће мојој ћерки рођендан.

    Чуваћу ја моју малу ћеру,
    све што имам за њу ја ћу дати,
    са њом ћу ја срећан бити,
    са њом ћу се увек радовати.


    Ој Грајевце

    Ој Грајевце,
    лепо село,
    у теби сам,
    драгу заволео.

    Сваког дана,
    теби долазио,
    кад сам,
    драгој одлазио.

    Крај Мораве,
    сваке ноћи био,
    и са драгом,
    лепо снове сниво.

    У сред села,
    једне ноћи,
    чекао сам,
    драгу до поноћи.

    Драга са мном,
    више није хтела,
    удала се на,
    крају села.

    Ој Мораво,
    што је тако било,
    што ме моје,
    луче оставило.

    Моје срце,
    сада болом плаћа,
    што је прошло,
    више се не враћа.


    ОЈ МОРАВО ЛЕПА РЕКО
    Моја жена отишла је,
    одвела је ћерку моју,
    вратила се као некад,
    у стару кућу своју.

    Рефрен:
    Ој Мораво лепа реко,
    што је жена тако хтела,
    што ми ћерку одведе,
    да је нема у твоја села.

    Одвела је ћерку моју,
    негде покрај реке Дрине,
    где су јутра увек тужна,
    где сунце никада не сине.

    Морава је сада стала,
    моја ћерка крај ње није,
    сада седи покрај Дрине,
    а у души тугу крије.


    ВОЈВОЂАНКА МИЛА ЋЕРКУ МИ РОДИЛА
    Ожених се војвођанком,
    из Кикинде равне,
    одведох је своме селу,
    крај Мораве славне.

    Где се хладна,
    из бунара вода пије,
    где је сваком моравцу,
    и живети и умрети најмилије.

    Рефрен:
    Војвођанка мила,
    ћерку ми родила,
    мени наследницу,
    татину мезимицу.

    Скупила се сва родбина,
    и моја и њена,
    од Мораве до Кикинде,
    веселијих нема.

    Коло води,
    моравка мајка стара,
    до ње снаја војвођанка,
    мени лепшег и милијег нема дара.

    Поносна је и весела,
    моја стара мајка,
    жеља јој се испунила,
    постала је бака.

    Кад се прво,
    моравцу женско роди,
    ту се пије све до зоре,
    а од песме и весеља све се ори.


    Ajde kazite nesto, da li vam se svidjaju moje pesme, koja vam se pesma najvise svidja. Ovo nije sve imam ja jos neke pesme, kazite sve sto mislite prihvatam sugestije.
    Poruku je izmenio Cecara, 04.08.2012 u 14:30 Razlog: uzastopni postovi

  10. #550

    Odgovor: Moja poezija

    Ja ne razumem kakva je ovo poezija sa refrenom?
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  11. #551

    Odgovor: Moja poezija

    Poezija za pod šatru
    Piči 'armonika, ide i kontrabas, malo violine, sintisajzer, da vi'š kako bi je razumela
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  12. #552

    Odgovor: Moja poezija

    Pa ovo i nije bas neka poezija, ovo su pesme za veselja za rodjenje cerke, ja bi voleo da imam cerku, pa zato pisem takve pesme. Ja sam decko seljak, Moravac. Teo bi ove pesme da snimim, al nemam gde.

  13. #553

    Odgovor: Moja poezija

    Snimi ih na diktafon, sine, i ja sam seljak zlatiborac, ali ja pjevam pJesme iZvika.
    To su verovatno ove ojkače, drukČe n'umJem da pevam

    Nego,. ako imaš moderniji telefon, imaš opciju snimanja, pritisneš, lupaš u ritmu koji želiš, snimiš t0 i pošalješ našem Saletu Popovićiu i libo te rac, postaćeš k'o Marina Tucaković
    Najgora je uš što iz opanka iziđe.

  14. #554

    Odgovor: Moja poezija

    ПРОЂОХ СЕЛА КРАЈ МОРАВЕ
    Прођох села крај Мораве,
    ал не нађо срцу мира,
    само један талас плави,
    у срце ме моје дира.

    Ој Мораво лепа реко,
    вековима ту си била,
    дал се сећаш кад је мени,
    моја драга долазила.

    Дал се сећаш моје драге,
    моје прве љубави,
    крај тебе шетали,
    и љував водили.

    Дал се сећаш ој Мораво,
    колко смо се ми волели,
    сваког дана једно другом,
    у љубав се нашу клели.

    Једног дана,
    драга није дошла,
    тог је дана за другог пошла.

    Ој Мораво,
    мајко мила,
    што ме драга оставила.

    Оде драга,
    оде моја срећа,
    свака река,
    на њу ме подсећа.

    Од сећања,
    око ми се жари,
    више нећу,
    бити онај стари.

    Моје срце,
    сад тугом мирише,
    што је прошло,
    не враћа се више.

  15. #555
    ŠETNJA !!!
    Živan Jovanović, 25. juli 2012



    Želim duge, emotivno lagane šetnje
    po putevima i mestima iz naše mašte.
    Želim da se uvek nežno dodirujemo
    i osetimo toplinu ljubavi između nas.

    Želim da se ljubav večno zadrži u nama.
    Da naša tela i srca imaju veliku potrebu
    za večnim približavanjem jedno drugom
    i da duše u iskrenoj ljubavi to učine.

    Želim da volimo pravom istinom
    i neka nas ljubav kroz nju otkriva.
    Želim da kažeš sve i ne skrivaš ništa,
    već da mi ispričaš priče srca svoga.

    Želim da mi svoje slike pokazuješ polako
    kako bi mogao mirno sedeti i uživati.
    Želim u njima tražiti i prepozati tebe
    Kao naznake sebe i nagoveštaje nas.

    Želim poljubac koji dugo ostaje,
    dodir na vratu koji osećam jos satima,
    nežan povetarac koji mi dodiruje kose
    i osmeh od koga mi zastaje dah.

    Želim uživati u beskraju nežnih dodira,
    željno isčekujući šta se može desiti.
    Želim osetim trenutak potpunog spojenja
    kao trenutak koji ostaje večno između nas.

    OBRUČ LJUBAVI I STRASTI !!!
    Živan Jovanović, 23. juli 2012



    Želim obruč iskrene ljubavi oko naših srca
    koji bi nam živote vezivao a ne sputavao.
    Želim te ljubavi privući bliže uz sebe,
    onoliko koliko možemo istinski izdržati
    vlakna kojima su naši osećaji omotani.

    Tvoji poljupci na mom telu su trajni žig
    vidljiv samo pod svetlom ljubavi u nama
    koja sa sobom donose svu slast života.
    Želim da nam tela budu u ljubav zamotana
    i da pokazuju sve, iako ne previše otkrivena.

    Govor prstiju ostavlja tragove telesne žudnje.
    Noktima urezuješ svoje ime u moja ramena,
    i tako krvlju upisuješ sebe po mojim leđima.
    Vrhovi tvojih prstiju utiskuju slova života
    dok pišeš poruke strasti po mojoj koži.

    Govorimo o sreći i ljubavi jer se volimo
    i nikad o njoj ne govorimo usput.
    U našim životima postoje ljubavne vrednosti
    čije carstvo drugima ostaje skrivena.
    Osećamo ih duboko u duši jer se volimo.

    KOLIKO I DO KADA ???
    Živan Jovanović, 22. april 2012



    Palim sveću u tišini i promatram njen plamen,
    nepomično sedim i zamišljen gledam taj sjaj.
    Kao da je prestao moj doticaj s vanjskim svetom
    pa ne vidim, ne čujem i ne osetim ništa oko sebe.

    Odlutao sam mislima u različita raspoloženja
    gde me kao i uvek čekaju ista životna pitanja.
    Pitanja koja od mene traže rešenja i odgovore
    a kojih za sada nemam ili ne želim da ih bude.

    Stalno zavirujem u dubinu tajni duše svoje
    tražeći odgovire na pitanja koja me muče.
    Teraju me da preispitam sve odluke i poteze
    vezane uz ovo vremenom u kojem živim.

    Imam želju da prenesem nešto za novi život
    u malim količinama i ne razmišljajući puno.
    Da nešto u novom životu iz prošlosti imam
    iako znam da time remetim njegov sklad.

    Stalno se pitam, koliko mi je savest čista
    i ima li kakvog licemerija ispod moje kože?
    Zašto su mi snovi ponekad toliko nemirni
    i kada ću posrtati jer bezgrešan nisam?
    Poruku je izmenio Cecara, 10.08.2012 u 10:39 Razlog: link, glitter, video, bold & italic; uzastopni postovi

    Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.

Strana 37 od 39 PrvaPrva ... 273536373839 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Moja pesma je...
    Autor memento u forumu Muška kafana
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 11.07.2015, 23:00
  2. Moja poezija za decu
    Autor biljanaiguga u forumu Poezija
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 21:15
  3. Moja Priča
    Autor gradandjela u forumu Književnost
    Odgovora: 69
    Poslednja poruka: 29.04.2011, 22:03
  4. Moja azbuka
    Autor DrinChe u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 24
    Poslednja poruka: 24.10.2009, 20:22
  5. Kćeri moja Aliji da l' da te dam?
    Autor SQUAW u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 59
    Poslednja poruka: 19.09.2009, 03:13

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •