Moja poezija

[lunejuvenal]

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA

Da je uvijek samo jedna rijeka
Grčkog filozofa Heraklita je izreka
I makar bila kao i prije mutna ili bistra
Voda u rijeci više nikad nije ona ista

I u čovjeku je osamdeset posto voda
U svakoj čestici njegovog tijela
A kako ni tu voda stalno ista nije
Nismo ni mi sada isti kao prije

E pa ako i nauka tako podučava
I da sva živa tvar mahom je od vode
A znamo da iz grožđa dobijamo vino
Nije li onda moj omiljeni špricer
Bogomdat lijek majke prirode.

Luka Lune Jović - Juvenal 2011 AD

[zosim]

PONAVLJANJE

Danas sam sve kosti
polomio ličnim
stavovima devojke
zgnječio mnoga ubeđenja

Ćutim greh
Zaljubiće se
Da potonem za breg
Ili da se okrenem

eoni opet da proteknu
dok voda vetar sunce
kamen ne izdrobe
zemlji vrate i lice mi se
ne projavi celo


Zosim Popac

[zosim]

TRI PRAZNINE

Na groblju
glasno molitve ćutim
smiren nepomičan
Grob
Teška
puna praznina

Na obali Save
niz vodu puštam nemire
nepomičan tih
Reka
Prpošna
laka praznina

Na papiru
dopuštam slova da grajaju
tih smiren
Reč
Radost
Divlja praznina


Zosim Popac

[bigrancer]

Tisini sklon
razgonim moje uboge reci.

Pogledom bistrim
od stalnog svetlucanja
noc satirem.

Imun na kletvu
krivicu svitanju poklanjam.

Kukuljicu na lice stavljam.

[Tea777]

Nikada te nisam zaboravila,
ni tvoju ljubav koja je bila
van ovog vremena,
na putu na kojem sam te trazila,
na putu na kojem sam te izgubila,
dok sam ti ruke pruzala
i zvala te da ostanes,
a bio si sva moja molitva
na ostavljenim usnama,
prva i poslednja pesma,
bol i gorcina,
sva moja ljubav i poslednja suza,
moje sunce i moja sudbina... Tea



Htela bih

Htela bih
da ti napisem nesto
cime bih te silno obradovala
ali kad sam srecna
kao sto sam sad
ja samo gledam u plafon
i ne znam sto da napisem.

Htela bih
da ti kazem da mislim na tebe
i da zelim da si ovde
pored mene
zelim da te ucinim srecnim
kao sto si ti ucinio mene
zelim samo da ti lice
dlanovima dodirnem
i kosu pomirisem.

Htela bih
da ti kazem koliko te silno zelim
ali mi rec u grlu stoji
pa sad ne mogu da disem.

Htela bih
da ti se zahvalim
sto si me na pocetak vratio
i sve one tuzne dane
srecom obojio
sto si sve staze moje
laticama crvenim posuo
i toliko ljubavi poklonio
koju neznam da opisem.

Htela bih
da mi dodjes veceras
i da ne odes nikad vise...Tea



Ne budi mi ceznju

Ne budi mi ceznju nemirima
posle naseg razgovora
ulazim u stari vrtlog ludila
u meni se budi ljubomora.

Ne budi mi ceznju
da o tebi ponovo pisem
i da te dozivam svaki dan
ne, ne budi, bolje je ovako
jer sam svoj mir pronasla.

Ne, ne budi mi ceznju
kad je tebi svaka druga
bolja nego ja
sta to kod njih ima
i po cemu ih ti biras
sto to one imaju
sto nemam ja.

Zasto pisem o tebi
kao da tebi nesto znaci
ova moja pesma.

Eho tvoga osmeha treperi
mojim srcanim zaliscima,
slutim ponovni nagovestaj ludila.

Drug si mi jos uvek
posle toliko uzdaha i osmeha,
drugari smo iz visegodisnjeg rata,
zar se plasis da bih te svojom
ljubomorom ugusila.

Ne, nisam ja na tebe
toliko ni ljubomorna
nego volim da te zadirkujem
da ti nemir ostavljam
kao ti sto meni znas.

Ne mozes se ti igrati
mojim mekim laticama
a da te trnjem ne zakacim
i da te ne opijem
mirisom mojih uzdaha.

Ne budi mi ceznju
jer dejstvo tog otrova
zenicama mojim kola
a rumenilo se prosipa obrazima,
i ne mami me vise da udjem
u tu krletku od snova, sama.

Ne, ne budi mi ceznju
sad kad sam mir pronasla
i ne zvoni mi na sva vrata,
ne dolivaj mi u casu
punu ceznje otrova
jer se plasim da neces ni ti
pobeci daleko od mojih okova...Tea

[zosim]

MOJIM PACIJENTIMA

Juče je u viziti sestra
kriknula videvši pocrnelu
razjedenu dojku

na krevetu sledećem
utroba u raspadanju moli
muka da je lišim na Nebo

prstom bih da pokažem
ali ne mogu već dugo
ozbiljno sebe da shvatim

Mesecom u pokajanju
kad izdejstvujem oseku bludi
zaostane mulja u meni

hoću da im kažem i pored
uzglavlja mog raste njiva
da l će im bol onda uminuti


Zosim Popac

[lunejuvenal]

POBRATIMSTVO LICA U NEMIRU

Od tebe sam već zajmio Tine riječ

za pjesmu Izbjeglička jadikovka

i rijec pilac umjesto pijanica

i pristaje mi ta tvoja kovanica.

Biva i sa vinom sam raskrstio na vrijeme

vjerujem i po Božijoj volji da opišem

četiri žene nalik Bogorodičinu liku

o kojima još imam pjevati priliku.

Pjevao sam najviše majci našeg sina

i prije toga o očima pitomog kestena

a sada o prvoj dami francuskoj učiteljici

i o trećoj u velikoj simpatiji i žalosnici.

Našu profesoricu francuskog jezika

pronašao sam u virtualnom svemiru

a treću, djevojčicu, djevojku i ženu

zagubio sam u ratnom nemiru.

Sigurno smo bili zbratimljene duše

i u nemirima poslije ranijeg rata

u kojem je sa dva kraja svemira

moja obitelj izgubila oca a njena brata.

Poslao sam joj jedno tajno pisamce

da će ubrzo odrasti i biti najljepša

kasnije sam joj noću pred kućom pjevao

“samo ja nemam svoga dragoga”.

Dozvolili su njeni da ponekad pričamo

mati kao mati šuti i ne izlazi tad iz kuće

a otac šalje prijetnje po susjedima

ali nekako koliko meni toliko i njima.

Jednom je bila na seoskom plesu

i plesali smo oboje po prvi put

bio joj je šesnaesti rodjendan

pa su joj dopustili izaći na taj dan.

Otišli smo uskoro oboje iz sela

i samo smo se jednom još vidjeli

na sahrani njenog petogodišnjega sina

vidjele su nam se samo uplakane oči.



Luka Lune Jović - Juvenal 2012 AD

U PITANJU JE PLJAČKA



Kad drugim očimapogledam pjesme o krađi
i razvoju porodičnih odnosa Dragoljuba der Serbe
od proročanstva Tarabića
da će svi Srbi skrivati ime
i stati pod jednu šljivu


al ničija nije gorjela do zore
mislim si nešto sam u sebi
i kunem se u ovo hrvatsko
rasprodano more pred nama
da nije srećom baš sve
u ovozemaljskim rukama.


Nudili su, koliko juče.
šaku srebrenjaka Grcima
za Akropolis i ostrvo Kretu
sad je na prodaju Sardinija
i Venecija i Trst Je Naš
kao privaga u paketu.


.Da sam juče streljan što reče Zloba
molio bih bio za milos tGospoda Boga
da nam okruni mladoga princa
potomka Karađorđevoga


i po njemu Karadjordjevića
Kralja Petra i Kralja Nikole
iz potomstva slavnih Petrovića


što je dao krunu Crne Gore
svom unuku za izlaz na more
Aleksandru Ujedinitelju
ubijenom poslije u Marselju.


Da bar bi potomstvu za školu
dal je kletva mrijeti na ulici
na kojoj on ostavi Nikolu
da umrije ko prosjak u Nici.


Protjeraše njihovi dušmani
i ostrvski srpski saveznici
tebe pjevat na švicarskoj ulici,
a mene je skućila Njemačka
dal je naše saveznike vajne,


sve sem Rusa zanimala pljačka,
al moglo bi se ostrviti Ostrvo
nije Gospod da malo ogrebe
narod veli da Bog nije mačka.


Luka Lune Jović - Juvenal 2010 AD

[zosim]

*
(Vojkanu Čvoroviću)

Tek su čvorci
razdevičili jutro
Dan se već trontao
svetlosnim ruhom

Klošarima
iz kontejnera širio se
miris pekara od stida

crvenele su reči
U gradskom metežu čuh
bat očevih koraka

U sobi 26 na Klinici
za očne bolesti
dan je skliznuo bez pitanja
u vreli dlan prijatelja

Zosim Popac

[Bepina]

Mala varoš


Plavetnilo neba ja u duši nosim
dok sâm svoju livadu polako sad kosim.
Svuda gde pogledaš, razno razna boja
gde god se okreneš, Vojvodina moja.

K'o na dlanu biser naša varoš cela
zimi tu je hladno a leti je vrela.

Sinove i kćeri hranila je mnoge
davala im snagu dizala na noge.
ko sokoli mladi leteli su svuda
da bi gnezdu došli i pravili čuda.

Sad naš je zadatak da te uzdignemo,
medj' mondenske dame da te uvedemo.
Na balu ćes biti ti najlepša dama
ponosni smo na te a i ti ćes s' nama.

"Nek te sreća prati, lepotice naša!"
nazdravljaju skupa milioni čaša!

Ti si nama k'o na nebu zvezda
volimo te u svetu si jedna .

Vojvodino u srcu te nosim, gde god
krenem tobom se ponosim!

Autor ..Bepina

[zosim]

TRIDESETTREĆA

Jutros je na stolu našao
uginule bubice-izvrnute
skrčene listove koprivice
Na plehanom simsu vrabac
kljucka smrznute troje

Kao cipelu iznašanu
dan ga natralja
i izjuri na ulicu

U gradskom prevozu srkuću
krv vape mušku
izgubljeni pogledi žena

Toplina u stomaku
baškarila se zna
to je od vina sinoć
molitvom je raskatančio
podrume srca

Njoj su rumeneli obrazi
smrzao se nos utrobom
migoljilo se čedo

Mati je sanjala cveće
Nije radoznao želja nema ipak
upalio je u crkvi sveće
godine iskupiteljske
ne bi da zaboravi ni jedan
jedini dan


Zosim Popac

[New Time]

***

доцна е.
подадете ми рака,
сакам до мене да сте.
да, вие господине.
музиката свири,
џубоксот желби исполнува.
да. вам ви се обраќам.
погледнете,
насекаде празно е.
сами, јас, вие
и музиката.
да. и таа тука е.
прегрнете ме.
силно,
прилепете ме до градите
таму срце имате, зар не?
да. тоа таму треба да е.
еве допрете го моето
го чувствувате господине?
тоа лудо е.
не сака да ме послуша
умира по нечиј ритам,
мене не ме слуша.
не плашете се господине,
тоа малечко е.
подајте ми ги рацете,
вечерва сакам да танцувам
да. господине.
вечерва се свири
последниот танц.
утре.
сите ќе заминат.
велат, сакаат да размислуват.
нека мислат.
и тоа работа е.
а, ние да танцуваме господине.
вечерва се свири
последниот танц
во градот безимен
кого сите љубов го нарекуваат.
а за мене, господине
тој илузија е.
слика – спомен господине.
од него блуз извира,
од него страст блика,
од него господине ниту
парче воздух не добив.
да. ниту парче воздух.
да играме господине,
да играме...
... се свири последното танго
вечерва господине...

***
new time s.

[lunejuvenal]

@igrati gospodine igrati
... posljednji tango...
...večeras gospodine ...@


PORTRET NAŠE MONA LIZE
(VIETATO TOKARE)


Nisam zalud ostario
Kad sam i to doživio
Da ispisah ove pjesme
Više žmureć skoro slijepo
Da i sirotinja raja
Može vidjet nešta lijepo.


Išao sam u muzeje
Surfovo po internetu
A uživo vidio sam
I uživo i iz bliza
Da ima još Mona Liza.


Nit se traži nit se nudi pare
Samo smiješak sve do kraja Zemlje
I gore do devetoga Neba
I da bude radost svakom oku
Ne piše ni vietato tokare…

Pa zašto bi netko dodirivo
Neke hladne slike staroslavne ...


Luka Lune Jović - Juvenal 2012 AD

[lunejuvenal]

@igrati gospodine igrati
... posljednji tango...
...večeras gospodine ...@

POBRATIMSTVO LICA U NEMIRU


Od tebe sam već zajmio Tine riječ
za pjesmu Izbjeglička jadikovka
i rijec pilac umjesto pijanica
i pristaje mi ta tvoja kovanica.

Biva i sa vinom sam raskrstio na vrijeme
vjerujem i po Božijoj volji da opišem
četiri žene nalik Bogorodičinu liku
o kojima još imam pjevati priliku.

Pjevao sam najviše majci našeg sina
i prije toga o očima pitomog kestena
a sada o prvoj dami francuskoj učiteljici
i o trećoj u velikoj simpatiji i žalosnici.

Našu profesoricu francuskog jezika
pronašao sam u virtualnom svemiru
a treću, djevojčicu, djevojku i ženu
zagubio sam u ratnom nemiru.

Sigurno smo bili zbratimljene duše
i u nemirima poslije ranijeg rata
u kojem je sa dva kraja svemira
moja obitelj izgubila oca a njena brata.

Poslao sam joj jedno tajno pisamce
da će ubrzo odrasti i biti najljepša
kasnije sam joj noću pred kućom pjevao
...samo ja nemam svojeg dragoga.

Dozvolili su njeni da ponekad pričamo
mati kao mati šuti i ne izlazi tad iz kuće
a otac šalje prijetnje po susjedima
ali nekako koliko meni toliko i njima.

Jednom je bila na seoskom plesu
i plesali smo oboje po prvi put
bio joj je šesnaesti rodjendan
pa su joj dopustili izaći na taj dan.

Otišli smo uskoro oboje iz sela
i samo smo se jednom još vidjeli
na sahrani njenog petogodišnjega sina
vidjele su nam se samo uplakane oči.


Luka Lune Jović – Juvenal 2012 AD

[lunejuvenal]

“ISTINA O MEĐUGORJU KLJUČ MIRA”


Pišem, mislim, moju zadnju pjesmu
Ne kad mi se pisati prohtije
Već nad glavom kad dopiru riječi
I kroz ruku i uvijek s olovkom
Na papiru poruka nastaje


Prethodi joj uvijek nešto važno
Potaknuto i od drugih ljudi
A danas me slika Bogomajke
Vidjelica Gospe s Međugorja
Sjetila na jednu knjigu snažno


O Istini o Miru i Međugorju
Što govori o skrivenoj poruci
Gospe još od prvog prikazanja
Na mjestu jednog velikog stradanja


Na nebu se pojavile riječi
MIR MIR MIR MIR
A od Gospe poznato mi lika
Vidjelice prenijele mu riječi


Da jezikom slavenskih naroda
Mir treba da znači „mirite se“


„Rane Moga Sina još krvare
I ja tražim među vama ljude
Da se želje Njegove ostvare
Da se sve strahote zaborave“


Luka Lune Jović-Juvenal 2012 AD

[Bepina]

Čiste laži


Zavoleh te a nisam to smela,
hvatala sam leptira u letu
kukavica slete mi u krilo
i govori "gde je tvoje milo?"


"Tvoje milo, šeta sad po svetu
i šapuce neke lepe reči,
al' ne tebi, nego nekoj drugoj
u igru je uš'o neko treći."


"Šta da radim,dali da verujem,
il' da samo pređem preko svega?
Dal' da tražim da i sama vidim
dal' je neko stvarno pored njega?"


Kao ruke guše mene boli,
dal' je moglo tako da se desi?
Da je mrznja zamenila mesto
tog čoveka što se s'like smeši.


Verovala,kleo je se lažno,
da će samo meni srce dati,
nije prošla ni godina dana
on je drugoj dao prsten zlatni.


"Sad tek vidim bili su to snovi
koje nađoh kad sam ovde došla,
čvrsto reših da je moj red sada
da se vratim odakle sam pošla."


"zato svakoj ženi poručujem
ljubi,voli koliko ti drago
al'neveruj nikada muškarcu
jer svaki je mnogo toga slag'o.




Autor ...Bepina