Odrastanje uz glazbu - djetinjstvo i mladost
Kao dijete izuzetnog glazbenog talenta, već u 10. godini postaje članicom Zbora Hrvatske radio-televizije. Pjevajući ozbiljni glazbeni repertoar, od stare sakralne, preko klasične i moderne avangardne, sve do etno-tradicionalne glazbe, stječe svoje prvo, a zatim i sve bogatije glazbeno obrazovanje.
1961. godine njihov zbor dobiva GRAND PRIX na natjecanju u Francuskoj, kao najbolji dječji zbor na svijetu. Premda odgajana na Monteverdiju, Bachu, Beethovenu, Brittenu, vrlo brzo pokazuje svoje pravo zanimanje za rock glazbu, te 1967. postaje glavnim vokalom popularne rock grupe "O'Hara", a zatim grupe "Zlatni akordi". Već prvo pojavljivanje u javnosti, izaziva pravu senzaciju kod široke publike: u njezinom pjevanju sublimira se sve ono najbolje iz najrazličitijih glazbenih žanrova, a već prvi festivalski nastup, na najvećem onodobnom festivalu zabavne glazbe u Opatiji, najavljuje dolazak i pojavu izuzetne pjevačke osobnosti na ondašnju jugoslavensku glazbenu scenu.
Ne samo svojim fascinantnim glasom i originalnim interpretacijama, već jednako tako i svojom jedinstvenom i intrigantnom pojavom, Josipa Lisac ubrzo postaje unikatnom i neponovljivom zvijezdom rock glazbe. Razvijajući se i idući uporno dalje protiv svih uobičajenih struja, ona razvija svoj jedinstveni stil glazbenog izražavanja. Odabire znatno teži, ali tim temeljitiji i vrjedniji put svojoj karijeri.
Upoznavanje s Karlom - razvoj i formiranje
Poznanstvo, prijateljstvo i ljubav s popularnim rock'n'roll pjevačem i skladateljem, Karlom Metikošem, potpuno zaokružuje njezin glazbenički i životni put. Metikoševo iskustvo i snažna autorska osobnost, uobličava Josipu Lisac kao jedinstvenu umjetnicu i ženu.
Njihov prvi zajednički LP album iz 1973. godine, "Dnevnik jedne ljubavi", ostaje do današnjeg dana jednim od najboljih konceptualnih rock ostvarenja, antologijom hrvatske diskografije.
Zajedno ostvaruju oko 13 LP albuma i CD-a, s autorskim i producentskim pečatom Karla Metikoša. Smjenjuju se albumi: "Hir, hir, hir", "Lisica", "Hoću samo tebe"- Žive hitovi: "O jednoj mladosti", "Magla", "Hir, hir, hir", "Danas sam luda", "Dok razmišljam o nama", "Na, na, na", "Ja bolujem"...
Uskoro Josipa Lisac dokazuje svoj višestruki talent vrlo zapaženom i zahtjevnom ulogom djevojke Jane, u prvoj hrvatskoj rock operi, autora Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske: "Gubec-Beg", koja je praizvedena 1975. godine. Najpoznatija i najizvođenija arija iz ove rock opere, postaje "Ave Maria", koja je do danas neizostavni dio njenog koncertnog repertoara.
Tijekom 1976. godine snima i jazz album s velikanima svjetskoga jazza (Ernie Wilkins, Clark Terry, Johnny Basso...), pod naslovom "Josipa Lisac & B.P. Convention big band international", a u produkciji Boška Petrovića i Karla Metikoša. Zatim s Karlom M. odlazi na tri godine u SAD, gdje snima i surađuje s vrhunskim američkim glazbenicima (Ira Newborn, Paulinho da Costa, Joel Peskin i dr.); plod ove suradnje jest album "Made in USA", snimljen 1979. na hrvatskom i engleskom jeziku, u studiju 55 u Los Angelesu i Sounds Good Recordings.
Po povratku u domovinu, njezina karijera je na svom vrhuncu; sudjeluje u dva američka filma "Lost Hero" s Richardom Chamberlainom i "Dirty dozen"... slijede pozivi u mnoge kazališne predstave (Slovenija, Hrvatska i dr.), na mnoge koncertne turneje i snimanja. Višestruka je dobitnica nagrade "Vokal godine", diskografske nagrade Porin i brojnih drugih nagrada.
Sama o sebi kaže da se užasava prosječnosti i banalnosti i čitav njezin život posvećen je iznalaženju novih, originalnih, često puta i šokantnih rješenja, što je uvijek i na svakom mjestu čini atraktivnom, zanimljivom i provokativnom... Njezina karakteristika u jednoj rečenici glasi: Josipa Lisac nije kao drugi...
Poslije Karlove smrti - koncerti njemu u čast... kazališne predstave... Antologija... album "Život"...
Iznenadna smrt Karla Metikoša 10.12.1991., kao i turbulentan početak devedesetih, bitno mijenjaju kontekst njenog rada. Kroz godine koje slijede priređuje niz koncerata posvećenih Karlu, čija se tradicija održavanja nastavila do danas.
Prvi takav koncert, naslovljen "Ritam kiše", po hitu Matta Collinsa (Karla Metikoša) iz 1963., održan je na prvu obljetnicu njegove smrti, 1992. godine, u dvorani "Istra" (ZKM). Ovaj projekt svojevrsnog Karlofesta, izravno je uključio pedesetak umjetnika, što je bio presedan na dotadašnjoj glazbenoj sceni. Vrlo šarolika generacijska struktura glazbenika okupljenih na koncertu - od Arsena, 4M, Crvenih koralja, do Nene Belana, Dina Dvornika i Psihomodopopa - potvrdila je Karlovu sveprisutnost u hrvatskoj glazbi, prvo kao pjevača i rock'n'roll pionira u nas, a zatim kao pop skladatelja i producenta. Zvučni zapis s ovog koncerta, objavljen je 1994. godine na albumu "Ritam kiše", te godinu dana kasnije osvaja Porina za najbolji kompilacijski album izvan klasične glazbe.
No, već sljedeći Porin, koji se našao u Josipinim rukama 1996. godine, za album "Koncert u čast Karla Metikoša", "slamao je zrake" obojene klasičnom glazbom. Naime, njena prva suradnja s maestrom Igorom Kuljerićem, Simfonijskim orkestrom i zborom HRT-a, u prosincu 1994., iznjedrila je sasvim nove orkestracije, te udahnula novi život "Janinom ludilu", "Magli" ili "Hazarderu".
Njihova se suradnja nastavlja 1997., kada zajedno rade na koncertnoj obradi rock-opere "Gubec beg". Ovaj projekt, realiziran kao svojevrsni spoj glazbenog i glumačkog, na pozornicu "Lisinskog" doveo je i Dadu Topića, Massima Savića, Tonija Cetinskog, Anju Šovagović-Despot, Dragana Despota i Filipa Šovagovića.
Zbog svog originalnog i uvijek novog konceptualnog osmišljavanja svakog koncerta, Josipa još jednom mijenja formu glazbenog izričaja. S istim povodom, u sjećanje na Karla i njegovo djelo, 2001. godine, na desetu obljetnicu njegove smrti, uz deset svijeća na bini, ponovo nastupa u "Lisinskom", ovoga puta - uz band glazbenika mlađe generacije (Gojko Tomljanović - klavijature, klavir, orgulje; Josip Grah - truba, harmonika; Borna Šercar - bubnjevi, udaraljke; Davor Ivelić - bas gitara; Robert Vnuk - gitara). Dio zvučnog zapisa s ovog koncerta, skupa s izvadcima koncertnih zapisa s ljubljanskih Križanki i mariborskog Lent festivala, objavljen je 2002. godine, na dvostrukom CD izdanju "Josipa Lisac LIVE".
Ova tradicionalna koncertna poslastica, ne mijenjajući povod, još jednom je promijenila koncept - 8. veljače 2005. na daskama HNK u Zagrebu, ponovo uz Simfonijski orkestar i zbor HRT-a, a pod ravnanjem maestra Tončija Bilića, Josipa, uz arije iz "Gubec bega", izvodi i songove iz svjetski poznatih mjuzikala. Tom prilikom, poseže za djelima nekih od najznačajnijih skladatelja ovog žanra: S. Sondheima, K. Weilla, L. Bernsteina i dr.
Ne odstupajući od tradicije priređivanja koncerata u sjećanje na Karla Metikoša i njegovo djelo, Josipa, progovarajući kroz glazbu, prenosi poruke ljubavi i poručuje - ne zaboravljajte svoje ljude. Djela koja su nam iza nekog ostala, ukoliko su kvalitetna, inspiriraju na daljnji razvoj i stvaranje. Njegujući postojeće, svaki dan tretira kao novu borbu u kojoj je uvijek potrebno krenuti ispočetka. Ali, istovremeno se i raduje novom danu, jer on, uz izazove, donosi i nove prilike ili ukazuje na neotkrivene svjetove.
Jedan od, sigurno ne do kraja, otkrivenih svjetova, za Josipu je bio teatar. U 1994. upoznaje ga bolje, kroz vrlo uspješno gostovanje u teatru "Koreodrama" u Sloveniji u predstavi "Suzna Maria Sirakuška" koju je napisao i postavio D.Z. Frey. Po drugi put u istom teatru nastupa 1997. godine u predstavi "Schizophrenia" istog autora, s kojom je gostovala i na Europskom festivalu teatra.
1997. godine na 8 CD/MC-a izlazi "Josipa Lisac - Antologija", s materijalima i albumima od 1967.-1997., jedan od prvih pothvata ovakve vrste u domaćoj diskografiji.
Njen posljednji studijski uradak, album simboličkog naslova "Život", iz 2000. godine, obilježio je suvremen zvuk i koketiranje s elektronikom, zahvaljujući suradnji sa svestranim producentom i aranžerom, Gojkom Tomljanovićem. Nekoliko pjesama, s ovog albuma, prethodno je promovirano na festivalima, poput Melodija hrvatskog Jadrana, te na splitskom i zadarskom festivalu. Poslije 13 godina izdavačke pauze (od albuma Boginja 1987.), promovira album "Život" na koncertu za Karla, u prosincu 2000. godine. Čini to u zagrebačkom kazalištu "Komedija", na istoj pozornici, gdje je gotovo tri desetljeća ranije (1973.), promovirala svoj studijski prvijenac - antologijski album, "Dnevnik jedne ljubavi".
Kada je, nedavno, priređivanje koncerata "U čast..." postalo praksom i drugdje u Hrvatskoj, Josipa, gostujući na istima, potvrđuje posebnost svoga pristupa svakom pojedinačnom nastupu. Izlazi s obradama pjesama - na Koncertu u počast pjesmama A.Dedića (Opatija, 2003.), izvodi obrađenu "Što me čini sretnom" (s kojom je debitirala, kao samostalni vokalist, na Opatijskom festivalu 1968.), te radi remake "Oluje" povodom Koncerta posvećenog pjesmama Z. Runjića (Opatija, 2004.)
Citat
