Svakodnevno u zivotu donosimo na stotine odluka.Da li mozete izabrati svoje misli,ili dozvoljavate da one biraju vas?
Svakodnevno u zivotu donosimo na stotine odluka.Da li mozete izabrati svoje misli,ili dozvoljavate da one biraju vas?
Da li mi donosimo odluke ili odluke donose racunajte na nas. Nase misli su nasa deca!
Hmmmmm...
Ne mogu da biram misli, ali mogu da izdvojim neke od njih koje me pritiskaju i da ih, koliko je moguce kontrolisem.
neunistiva zlojebaba!
Svaki dan zamislimo nekoliko hiljada misli koje mogu promeniti našu stvarnost.
Svaka naša misao se na neki način reflektuje u našoj stvarnosti.Ono sto je sigurno je to da pozitivnim mislima na neki nacin privlacimo pozitivnu energiju koja nas nekako "pogura" kroz teske situacije.
Lepo je tako razmisljati, ali tesko ko od nas moze da stalno misli pozitivno, i da u svakom momentu nadje svetlu tacku......Svaki individua zivi onaj zivot,film, san, iluziju (nazovite to kako hocete)........koji je u njegovim mislima....odnosno svaka misao pretace se u zivot........
Stvar izbora ...
Ćuti i prenesi dalje....
Misli puštam da lutaju, da se rađaju i da se množe.
Pokušavajući da u životu sve sagledam sa više strana, da bih bila sigurna da sam donela pravu odluku, moram pustiti misli da se množe.
Ne donosim odluke na prečac.
Upravo to je biranje misli, odn. njihovo kontrolisanje.
Naterati sebe da o nečemu ne mislite je veliko umeće za koje je potrebna izuzetna mentalna snaga.
Množiti u glavi pozitivne misli i izvlačiti iz svega samo pozitivne zaključke je stvar životnog stava.
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Prva asocijacija mi je bila sledeća:Kakve su ti misli,takav ti je život..čuveni citat...i delim mišljenje da je uglavnom tako.Odluke zavise od mnogo čega,tu ne mislim isključivo na sebe već mnogo polažem na to i kako će dotične odluke delovati na moje bližnje,ali na kraju,ipak su te misli moje...pa tako i odluke.Nekada treba dosta vremena da se odlučim,ali kada to učinim,nazad nema.
ako ne mogu birati svoje misli cije cu onda da biram...
Ono za cim zudimo,a ne ono sto dobivamo, govori o nama kakvi smo.
zašto bih ih birala, eliminisala, kontrolisala?
one su deo mene, one su ono što sam ja..
dela su ono što biram i kontrolišem..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Naše misli zavise od našeg shvatanja i doživljavanja neke situacije, osobe ... drugim rečima, ako neku situaciju/osobu doživljavamo negativno i misli će nam takve biti, mada važi i obrnuto, kada o nečemu/nekome razmišljamo negativno i doživljavaćemo negativno. Naizgled je to poput onog pitanja "šta je starije, kokoška ili jaje". Mislim da u određenoj meri možemo da utičemo na naše misli time što ćemo promeniti ugao sagledavanja, a to je već poput onog pitanja "da li vidite popupunu ili polupraznu čašu vode". Iako je u pitanju jedna te ista čaša, pesimista i optimista će imati sasvim različite doživljaje i misli o tome. Pesimista bi trebalo "samo" da počne da posmatra čašu kao polupunu pa da utiče na svoje misli da postanu vedrije. Ali, samo pesimista zna koliko je to lako ili teško.
Što se mene same tiče ne mogu uvek da kontorilišem svoje misli, nekada me jednostavno preplave, a najbolji lek za to je rad. Jer, kako poslovica kaže: "dokon um, đavolje igralište", a ja ponekad čini mi se dopustim da đavolčići organizuju na mom "olimpijske igre"
Kakve su vam misli, takav vam je ivot.
Ne mogu uvek
Ukoliko imam neki problem ne mogu da ga "izbijem" iz glave.
Vrtim, prevrćem, kombinujem kao Rubikovu kocku...sve dok ga ne rešim.
Puf!!!
Neke lepše misli uglavnom moraju biti podstaknute nečim
Ona zamišljam, kombinujem, prevrćem...dok ne uvidim da od toga 'leba nema
Puf!!!
Dok one svakodnevne analize...dazanumatomerp...kažem Play...i nek' ide život
Pause je dok sam ovde
Nekad znaju misli da pritisnu i tesko ih je kontrolisati. Desavalo mi se to. Bez obzira sto ubedjujem sebe da treba o necem drugom da razmisljam i da se opustim i prepustim, nije pomagalo. Najcesce mi se to desava uvece, kad legnem i ako mi padne na pamet neka crna misao, ma nema sanse da je se oslobodim. Traje i traje, a kad se konacno iscrpim, kazem sebi, zamisli sebe na obali Devicanskih ostrva, kako lezis na plazi, gledas more...misli blude i tako se uljuljkam u san.
"Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"
sve se moze kad nisi malko zaljubljen.
al realne misli i one koje donose profit njih bi svako pozeleo bar na tren.
Postoji upravo knjiga o ovoj temi.
Jedan pisac, koji je bio zarobljen u nacistickom logoru, prica kroz kakve bolove je prolazio lezeci za stolom, dok su ga operisali bez anestezije. Opisivao je svoj bol nesto najgore, sto nikom ne bi pozeleo. I na kraju je shvatio da su ti ljudi (koji ga operisu i ceo sistem) deo jedne glupe organizacije. I odlucio je da ih zali.
Razmisljam se, iako je on u ekstremnim situacijama ipak mogao da bira svoje misli, zasto mi ne bi smo mogli da biramo u nasem prosecnom zivotu?
Vecina ljudi misli da se "misli" mogu sakriti, ili drzati u tajnosti... tu vecina i gresi. Svaka jedan misao, na kraju proizadje u akciju. Drugim recima, nas svet je svet 'misli'.
Sve sto vidite oko vas (stolica, kompjuter, tepih, prozor, odeca) to je sve delo misli. Neko je prvo morao da osmisli svaki jedan deo u glavi, pa tek onda da uradi. Moze se reci da su misli vrsta radionice. I od svake jedne misli, mora nesto da se stvori. Pitanje je, da li ce covek birati dobre ili lose misli, da li ce misliti o pametnim stvarima ili glupim. Kako vazi za finansije i srecu, takodje vazi i za telo.
Zamislite debelog coveka, kakve je imao misli o zdravlju i negu tela, ili zamislite atletu i njegove misli o telu. Telo je sluga od misli. Bolest, zdravlje je sve zakorenjeno u mislima.
Covek je ono sto misli. Jednostavno receno.
Uporedite ovaj deo posta sa ostalim.