Naslov sve govori...ajde da zamislimo na par trenutaka da smo bake i deke...
Sedim na tremu u ljuljšci za dvoje sa svojim dekom, dok ja deki čitam knjigu "Šta bi dali da ste ponovo mladi" deka se smeši gledajući unučiće koji su došli na vikend i trčkaraju po dvorištu vijajući mačke, pse, ovce i koze. Oko naše kuće nema drugih kuća, samo njive posejane žitom i po koja šuma. Na jezeru dva labuda polagano plivaju dok laste nailaze na jezero kako bi zagrabile malo vode u kljunčić. U daljini zeko pretrčava putić koji ga vodi u našu šumu...Znate ono...imaćemo hleba, ljubavi do neba, kućicu kraj rečice punu dečice...eto tako ja zamišljam svoju starost.


Citat



bez njega nista...
,pod pretpostavkom da ću da je doživim,recimo,to bi bilo jedno brdo,tu ću da budem...već sam ga i šmeknula,i nije obično,za mene je posebno,s' tim da će uz mene da bude i moje voljeno biće
kojem ću u nedostaku nekih drugih stvari
..morati da zvocam...ponekad.




), da se bake posigraju...




