Kako su teški...
Kako su teški ovi dani!
Ni vatra da me zagreje
ni sunca da mi se nasmeši,
samo pustoš,
samo hladnoća bez milosti!
Neutešne gledaju me
čak i jasne zvezde
od kad spoznah
da i ljubav umire.
Kako su teški...
Kako su teški ovi dani!
Ni vatra da me zagreje
ni sunca da mi se nasmeši,
samo pustoš,
samo hladnoća bez milosti!
Neutešne gledaju me
čak i jasne zvezde
od kad spoznah
da i ljubav umire.
Šala
Moje pesme
stidljivo kucaju na tvoja vrata
da se pred tobom poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Moje pesme imaju
zvuk svile poput šuštanja
tvoje haljine
u predvorju.
Moje pesme mirišu
kao ljupki zumbul
u tvom vrtu.
Moje su pesme u boju
krvi odevene, u boju
haljine tvoje
šuštave i sjajne.
Moje najlepše pesme
blistaju, one su kao ti!
Pred vratima stoje da ti se poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Ljubavna pesma
Nemam reči da ti kažem
šta si učinila sa mnom.
Tražim da se sklonim,
od sunca da pobegnem.
Noć je za mene sjajnija
od svakog sunčanog dana
jer samo o njoj sanjam
o ženi plave kose.
Sanjam ona slatka blaženstva
koja si mi pogledom obećala
i čujem nežnu pesmu
iz nekog dalekog raja.
Vidim oblake kako se sustižu
i dugo gledam u noć.
Nemam reči da ti kažem
šta si učinila sa mnom.
Na planinskoj stazi
I dok sam iznad oblaka visoko
kroz redak gorski vazduh koračao,
preda mnom carstvo mrtvačko se raskri:
u obliku sam hiljade dalekih
predaka ugledao, bezbrojni
duhovi kao munje treptali su.
I čudesno me obujmi saznanje
da nisam pojedinac, nisam tuđin,
da moja duša, pogled oka mog,
kao ni moja usta, moje uho,
koraci moji - nisu ništa novo,
svojstvenost moja nisu, a to nije
ni moja volja, koju sve do sad
za gospodara svoga smatrao.
Svetlosni zrak sam, list na drvetu
bezbrojnih pokolenja, čija rana
plemena življahu po šumama
i seleći se, zatim drugih, što su
mahnito ratovali, ili drugih,
čije su kuće, sazdane od svetlog
i plemenitog drveta, sve zlatne
i nakićene divno blistale
u gradovima lepim.
Počev od njih
pa sve do onog tihog pogleda
pokojne majke moje, sve je bilo
pouzdan samo neumitan put
ka meni, a taj isti vodi put
od mene u vremena bezobalna
k ljudima čiji dalek predak ja sam
i čiji život moj uključuje.
I dok sam iznad oblaka visoko
kroz redak gorski vazduh koračao,
postadoh svestan da su život moj,
mog oka vid i mog srca bat,
predivno dobro pozajmljeno, kojim
zahvalno sam se služio, al' čije
vrednosti i lepote nisam vlasnik,
ne pripadaju meni, pa zbog toga
nestati neće.
Strujao je tiho
svež gorski vazduh oko čela mog.
~~~~~~~~~~~~~~~
Planine po noći
Jezero je utrnulo,
crna je zaspala trska
šapućući u snu.
Ogromno rasprostrte krajinom
prete opružene planine.
Ne počivaju.
Dišu duboko i jedna drugu
pritiskaju uza se.
Duboko dišući,
obremenjene muklim silama,
bez izbavljenja od strasti što ih satire.
Poruku je izmenio Cecara, 30.07.2010 u 22:03
Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
C. S. Lewis
Bez Tebe
Moj jastuk me gleda svako veče
Prazan kao nadgrobni kamen znadoh da če toliko da peče
Kada ostanem sam
Kada nema tvoje kose da poljubac joj dam!
Sam ležim, potpuno tih je dom
I kandilo ugasilo
Ispružam ruke ka telu tvom
Da zagrlim te strasno
Pa naginjem ka tebi vrela usta,
Al ljubim samog sebe i soba je pusta
Kada se naglo prenem
Svud samo muk je noći ledene,
Zbezda na nebu podrhtava
O gde je tvoja kosa crvena
Gde su ti slatka usta?
U svakom veselju sad bol znam,
U svakom vinu jad moram piti;
Ne slutih koliko će gorko biti
Kada ostanem sam,
Sam i bez tebe kad moram biti
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
Hteo bih da sam cvet kraj puta,
A ti da naidjes niz dolinu,
Da me uzbere tvoja ruka,
Zanavjek uzme me u svojinu.
Zelim i da sam vino rujno,
Da ti potecem grlim belim,
Pa,kad se slijem s tobom bujno,
Tebe i sebe da iscelim.
Poruku je izmenio Cecara, 05.05.2012 u 21:46 Razlog: uklonjen tekst o piscu koji je postavljen u uvodnom postu
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Ja više volim njegovu prozu.Svaka knjiga koju sam pročitala,a pročitala sam uglavnom sva njegova dela,ostavila je veoma jak utisak na mene.Taj utisak najduže me je držao posle knjige "Narcis i zlatousti".