Hermann Hesse (Herman Hese) - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 52
  1. #31

    Odgovor: Hermann Hesse

    Da li si mogla da zaboraviš

    Da li si mogla da zaboraviš
    da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
    i da se neizmerna radost
    iz tvoje ruke u moju,
    sa mojih usana na tvoje prelila,
    i da je tvoja kosa plava,
    čitavo jedno kratko proleće
    ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
    i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
    sad siv i umoran,
    bez ljubavnih oluja
    i naših malih ludosti?
    Zlo koje jedno drugom nanosimo
    vreme briše i srce zaboravlja;
    ali časovi sreće ostaju,
    njihov sjaj je u nama.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #32

    Odgovor: Hermann Hesse

    Suviše kasno

    S čeznjom ti pridjoh
    da ponizan te molim,
    al` zanosu mom smejala si se
    i moja ljubav za tebe
    samo igra beše.

    Sad umorna i zasićena,
    dok tužne gledaju me
    tvoje oči pune strepnje,
    onu ljubav kojom davno
    goreo sam, ti bi htela.

    Avaj, od nje davno pepeo
    posta, zaiskriti neće,
    ona jednom tvoja beše,
    sad je pusti da počiva sama.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #33

    Odgovor: Herman Hesse

    шта год написао овде, било који цитат навео, никако вам не могу објаснити колико је хесе одредио мој пут.
    некада је моја соба била сва у порукама из степског вука:
    како се убија из љубави
    чуда дерсуре степских вукова
    и
    упутства за изграђивање личности
    ...
    али, ево цитата из оне песме:

    ...наш је стан пак усред обасјане
    бескрајне етерске ледене,
    не знамо за сате нити дане,
    за разлике човека и жене...
    непомичан наш је живот вечни,
    хладан, звездан наш је вечни смех...
    лицем ка ветру
    с ветром уз лице

  4. #34

    Odgovor: Hermann Hesse

    Nedostojan ja sam, nedostojan svake ljubavi,
    Od nje izgaram, ali za nju ne znam.
    Ja sam blesak, munja, vatra iz oblaka,
    Ja sam vetar, oluja, ja sam melodija

    Ja samo uzimam ljubav
    I upijam njenu slast,
    Suze me večno prate,
    Jer veran nisam nikom, nit ikom pripadam.

    Odan sam samo svojoj zvezni
    Koja me na uništenje priziva,
    Koja moj užitak u mučenje pretvara
    A koju moje srce ipak voli i slavi.

    Čarobnjak i zavodnik, to je moja sudbina!
    Sejem gorka zadovoljstva što traju tek tren,
    Gospod moj i vođa je smrt.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #35

    Odgovor: Hermann Hesse

    TAKO TUGUJE VETAR

    Kao sto jecavi vetar kroz noc zuri,
    tako moja zelja tebi hrli,
    tako se moja ceznja za tobom budi.
    O, ti zbog koje bolujem,
    sta znas ti o meni !

    Polako gasnu ova kasna svetla,
    dolaze dugi i besani sati.
    Noc ima tvoje lice,
    i vetar koji o ljubavi prica
    osmehuje se kao ti !
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  6. #36

    Odgovor: Hermann Hesse

    Usamljenje

    Volim da slusam vetar i kisu i da sam
    Lutam unaokolo kroz sumske tople tmine.
    Kad oblaci nebom nalete, ja sve njine
    Nade bih hteo i sve ciljeve da znam.

    Tesim se kad kao putnik u neki tudji stan
    Kroz prozor gledam: tiho sav svet taj nepoznati
    Posmatram kako zivi i srecan je i pati,
    Pa, negledavsi se, sve to odnosim u svoj dan.

    Al`nocu, kada zvezde gledaju u moj log
    I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
    Zebem u dnu svog bica i posmatram sa stravom
    Tudjinu silnu i pustos sred samog srca mog
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  7. #37

    Odgovor: Hermann Hesse

    Citat SQUAW kaže: Pogledaj poruku
    Tajanstvene

    U zanosu,
    zaljubljene žene otkrivaju
    svoju tajnu i ona je naša
    za ceo život.
    Jer, ako Ljubav obmanuti ume,
    ako i Žudnja poznaje prevaru,
    kada se sjedine lagati ne mogu.

    Ti i ja smo se zakleli,
    i Žudnja se s Ljubavlju stopila,
    a ipak, nikad mi nisi otkrila,
    tu nemirnu zagonetku ko si.
    Za mene si večno ostala tajna!

    Onda si iznenada otišla,
    umorna od mene,
    i tako mi nanela poslednju bol;
    ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
    Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
    ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
    kao da jednom nismo bili par.
    suza kada je citam.....

  8. #38

    Odgovor: Hermann Hesse

    Zivot svakog coveka je put ka samome sebi,pokusaj jednoga puta,nagovestavanje jedne staze.Nijedan covek nije nikad bio potpuno on sam,ali sasvim tezi to da postane,ponekad potmulo,ponekad jasnije,svako kako ume.Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svog rodjenja,sluz i ljusturu jednog pra-sveta.Poneko ne postane covek nikad,vec ostaje zaba,ostaje guster,ostaje mrav.Poneko je gore covek,a dole riba.Svima nama je zajednicko poreklo,majke nase,svi mi poticemo iz istog zdrela;ali svako,kao pokusaj i hitac iz dubina,tezi ka svojoj vlastitoj svrsi.Mi mozemo razumeti jedan drugog,ali svako od nas moze da protumaci sebe samoga...
    Demijan
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  9. #39

    Odgovor: Hermann Hesse

    Evo Heseovog odgovora na to koliko smo originalni...

    "... Ali, svaki čovek nije samo on sam, nego je on jedinstvena, sasvim osobita, u svakom slučaju važna i znamenita tačka u kojoj se pojave sveta ukrštaju samo jedanput na taj način, i nikada više. Zato je povest svakog čoveka važna, večita, božanska, zato je svaki čovek, dokle god živi i ispunjava volju prirode, izvanredan i dostojan svake pažnje."
    Vrag odneo šnalu...

  10. #40

    Odgovor: Hermann Hesse

    "Sidarta" je predivna knjiga. . .

  11. #41

    Odgovor: Hermann Hesse

    Naucio je na reci jedno:da čeka,da bude strpljiv i da osluskuje.
    Poruku je izmenio Kalina, 14.01.2009 u 22:38 Razlog: Caps Lock

  12. #42

    Odgovor: Hermann Hesse

    Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje vrednost i lepotu našem postojanju. Gde god bi se na Zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Lepota nije ništa, video sam lepe muškarce i lepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseća; bilo je bolesnika punih volje za životom koju su negovali do samog kraja, i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje. Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za svoja osećanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruža radost onome ko je poseduje, već onom ko ume da je voli i da joj se divi.



    Ima različitih osećanja, ali to je samo privid, u suštini, ona su sva - jedno. I volja je, na primer, jedno od njih. Ali za mene je i to ljubav. Sreća je ljubav, samo ljubav. Srećan je ko ume da voli. Ljubav pokreće našu dušu, u njoj pronalazi svoje biće i svoj život. Srećan je, dakle, samo onaj ko ume da voli...



    Herman Hese Male radosti ( Srećan je ko ume da voli )
    Tri su zla i tri su dobra na svetu: vatra, zena i more

  13. #43

    Odgovor: Hermann Hesse

    Volim žene

    Volim žene koje su pre hiljadu godina
    voleli pesnici i pevali o njima.

    Volim gradove čije prazne zidine
    oplakuju kraljeve iz davnih vremena.

    Volim gradove koji će tek nići
    kad nikoga od nas ne bude.

    Volim žene - zavodljive i vitke
    koje budućnost u svom krilu čuva.

    Njihova lepota, astralna i bleda,
    nalik je onoj koju večno sanjam.

  14. #44

    Odgovor: Hermann Hesse

    Tako putuju zvezde

    Tako putuju zvezde
    neshvaćene i uvek iste!
    I dok se mi batrgamo u lancima svojim,
    ti sve udaljenija blistaš.

    Tvoj život je samo svetlost!
    Ako iz mojih tmina
    pružim prema tebi čežnjive ruke,
    ti se smešiš al' ti me ne razumeš.

  15. #45

    Odgovor: Hermann Hesse

    Pesma ljubljenoj u hladno proleće


    Osam, devet, deset,
    otkucava u hladnom predvorju.
    Ne brojim, slušam kako prolaze sati.

    Proleću kao sneg kroz vetar,
    kao ptice od snega bele.
    One me ne raduju,
    one me ne bole,
    ali tada nisi pored mene.

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Herman Hese
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 12.06.2009, 07:15

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •