"Kad miris izidje iz poljskoj cvijeca, kad milost izidje iz covjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje...ondakar ce nastupiti najveci opsti rat..."

. . .

"Svijet ce biti razdvojen na dva dijela ko ova posrijedi presjecena jabuka...

Ta vocka vise nikada ne more da budne cijela...

Javice se neki treci da svojijem srcem zacijele ovu jabuku, ali od njiove zelje i ljubavi vajde nikakve biti nece."

. . .

"Prije ovoga rata na prijestolje velikackog carstva naroda preko beskrajne vode ustolicice se jedan coek koji budne i <MI>seljak i caus.<D>"

On vise nece davati crvenom caru da se siri i da se bogati, nego ce se s njime siljbociti i prepucavati...

Ondakar ce nastupiti veliki preokret i vise nece biti nako ko sto je bivalo pod drugijem carevima koji su bili na prijestolju ove carevine prije njegovog dolaska.

Taj novi car uzece pusku, ali nece puknuti na crveno carstvo nego ce samo senluciti...

Senlucice i onaj drugi, sto ce kasti, crveni car.

Oni knjazevi koje taj car naroda preko beskrajne vode budne izrodijo sa svojom caricom, bice ljutog ubojitog lica, zeravicijeh ociju, te ce oni puske opaliti."

. . .

"Kad izbije ovaj ljuti rat, tesko onijem vojskama koje budnu uzlecele u nebo, a blago onijem vojnicima koji budnu vojevali po zemlji i po vodi."

. . .

"Ljudi koji budnu vodili ovaj rat imace svoje ucenjake i mudrace koji ce izmisljati svakojaku tanad za svoje topove.

Kade opale, ondakar ce ova tanad, dje god budne pala, umijesto da ubije zamadjijavace sve zivo, ljude, vojsku i stoku.

Ta madjija bacace ih u san, te ce oni nako zamadjijani spavati umijesto da vojuju, a poslje ce se vracati u svoju pamet."

"Mi u tom ratu necemo vojevati, ali ce se drugi biti preko nasijeh glava.

U vazduhu iznad Pozege s neba ce uzareni ljudi padati na zemlju".

. . .

"Vracao sam se vidovnjakom Tarabicem sa vasara u Pozezi. Na izmaku Pozeskog polja Mitar se stade osvrtati preko te prostrane ravnice i zagledati se u nebo: Ja, mili Boze, kume proto, cudesnih cuda sto ce se desiti! Vidis li koliko je ovo Pozesko polje? Jednoga dana bice puno zapaljenih ljudi koji ce buktati kao luc i padati ozgo s neba!"

- E, kume Matija - obrati se Zaharija Mitru njegovim krstenim imenom. - Sad ja vidim da si zaista poludio! Sto to buncas, more?! Otkud zivi ljudi na nebu pa da ozgo padaju zapaljeni.

- Nema ih sad, kume proto, ali ce ih uskoro biti na nebu vise nego tica. Letece na ladjama, s topovima...

- Budibogsnama, kume Mitre, preksrti se! Probudi se, more!

- Ne spavam, kume, ni nocu, nekmoli sad u putu...

Vidi i dobro upamti; ako ne docekas ti kume proto, docekace bar neko tvoj. Pogledaj: celo nebo nad ovom nasom Pozegom gorece jednoga dana kao zapaljeno i ozgo padace u plamenu ladje i ljudi i bice puno polje izgorijelih kao ugljen!

- A ko ce se to tuci u nebu nad Pozegom? I, s kim?

- E, to je to, sto je najcudnovatije, kume: Nisu Srbi! Kao da je Srba nestalo u Srbiji, pa neko drugi nad njom...Pobice se kume proto, strasno Rusi sa Talijanima. Vidim puno to polje izgorjelih ladja spaljenih krila, i zivih ljudi u plamenu, jos vise izgorjelih, pa se kume, smanjili ko djeca!

Prota skinuo citu i krsti se. I Mitar skinuo celepus<*celepus. Stara srpska nacionalna kapa, slicna plitkoj subari ili plicem fesu bez kicanke. (Sajkaca je tek krajem proslog veka, za vreme modernizovanja srpske vojske od strane inicijative kralja Milana, dizajnirana u Becu kao vojnicka kapa.) Prim. autora.> pa se i on krsti i molitva nesto.

Pokri glavu pa ce uplaseno:

- Upamti to, kume, i ne kazuj nikome. Ne sali se! Da i tebe ne proglase ludakom. A kad ce to biti kume proto, ne znam. NE DA MI SE DA VIDIM!

. . .

"Poslje ovog rata na prijestolje svijeta doci ce jedan plemenit i dobrodusan ridji coek.

Blago onome koji to dozivi, jerbo ce taj ridjokosi svijem ljudima donijeti srecu.

On ce biti duga vijeka i vladace sve do smrti svoje od Boga date...

Za vrijeme njegovo ni poslje njega ratova vise nikad biti nece, ali ce tamo u ko zna kojem vremenu i vijeku za ljude, zbog njiovijeh gluposti, nastupiti veliko zlo i omraza ljudska."


* izvor Odlomci Kremanskog prorocanstva, Dragoljuba Golubovica