Kremansko prorocanstvo

[dule_legenda]

Kremansko proročanstvo je zbornik proročanstava takozvane vidovite zlatiborske porodice Tarabića. Dobilo je ime po Kremnima, selu na sjeveru Zlatibora u kome živi porodica Tarabić.

O kremanskom proročanstvu je, između ostalih, pisao i Voja Antonić, u knjizi �Kremansko proročanstvo: studija jedne obmane�. Utvrdio je da postoji 12 izdanja knjige �Kremansko proročanstvo�, koje su sve različite i menjane tokom vremena. Tokom svog istraživanja posetio je Kremnu, gde su mu ponuđeni �originalni rukopisi� Mitra Tarabića, koji je bio nepismen.

U XIX vijeku pojavljuju se Tarabići za koje neki veruju da su bili proroci, a poslije njih još nekoliko �vidovitih� Kremanaca: Stanoje Mulić, Jovo Krpa, Stevan Mulić, Bude Bogosavljević, Miloje Đurđić, Milun Nešović (negdje i Nešević) i dr.

Takozvana proročanstva porodice Tarabića je zabeležio prota Zaharije Zaharić i prenio ih dr Radovanu Kazimiroviću, a on ih je objavio u knjizi �Tajanstvene pojave u srpskom narodu i Kremansko proročanstvo�.

Predanja kažu da Kazimirovićevo Kremansko proročanstvo ipak nije sasvim originalno, već da je prota Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je, zatvorenog u jednu flašu, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu

Tarabići su navodno predvidjeli pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smjene na srbijanskom prijestolju, propast Obrenovića, a zatim njihov povratak u zemlju, kao i dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvijezdom na čelu - aluzija na Josipa Broza.

Tarabići su uživali veliki ugled među nekim ljudima, a neki su ih se čak i plašili. Sam prota Zaharije je bio narodni poslanik od 1865-te do 1867-me godine, za vrijeme vladavine knjaza Mihaila Obrenovića. Tad mu jednom Mitar reče: �Nemoj, kume, više biti poslanik!� Prota ga je poslušao i na njegovo mjesto je došao prota Mihailo Smiljanić, koji je bio poslanik dugo godina poslije njega.

[felix]

Kremansko proročanstvo je zbornik proročanstava takozvane vidovite zlatiborske porodice Tarabića. Dobilo je ime po Kremnima, selu na sjeveru Zlatibora u kome živi porodica Tarabić.

O kremanskom proročanstvu je, između ostalih, pisao i Voja Antonić, u knjizi �Kremansko proročanstvo: studija jedne obmane�. Utvrdio je da postoji 12 izdanja knjige �Kremansko proročanstvo�, koje su sve različite i menjane tokom vremena. Tokom svog istraživanja posetio je Kremnu, gde su mu ponuđeni �originalni rukopisi� Mitra Tarabića, koji je bio nepismen.

U XIX vijeku pojavljuju se Tarabići za koje neki veruju da su bili proroci, a poslije njih još nekoliko �vidovitih� Kremanaca: Stanoje Mulić, Jovo Krpa, Stevan Mulić, Bude Bogosavljević, Miloje Đurđić, Milun Nešović (negdje i Nešević) i dr.

Takozvana proročanstva porodice Tarabića je zabeležio prota Zaharije Zaharić i prenio ih dr Radovanu Kazimiroviću, a on ih je objavio u knjizi �Tajanstvene pojave u srpskom narodu i Kremansko proročanstvo�.

Predanja kažu da Kazimirovićevo Kremansko proročanstvo ipak nije sasvim originalno, već da je prota Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je, zatvorenog u jednu flašu, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu

Tarabići su navodno predvidjeli pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smjene na srbijanskom prijestolju, propast Obrenovića, a zatim njihov povratak u zemlju, kao i dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvijezdom na čelu - aluzija na Josipa Broza.

Tarabići su uživali veliki ugled među nekim ljudima, a neki su ih se čak i plašili. Sam prota Zaharije je bio narodni poslanik od 1865-te do 1867-me godine, za vrijeme vladavine knjaza Mihaila Obrenovića. Tad mu jednom Mitar reče: �Nemoj, kume, više biti poslanik!� Prota ga je poslušao i na njegovo mjesto je došao prota Mihailo Smiljanić, koji je bio poslanik dugo godina poslije njega.

Prvo stanoviste jednog istrazivaca nije nepobitno naucno stanoviste,a Antonica etnolozi ne uzimaju bas za ozbiljno.
Drugo,sam sebe poklapas,te kako su Tarabici pisali kad su bili nepismeni?,a ovamo navodis kako je zapisivao prota Zaharic.
Trece,dr Radovan Kazimirovic je bio akademik i jedan od kraljevskih namesnika i sigurno se ne bi usudio da pise proizvoljne teze,a njegova knjiga "Tajanstvene pojave u srpskom narodu " izdata u Beogradu 1931.godine ,je cenzurisana i ne navodi prorocanstva posle te godine.
Cetvrto ,"najavljeni" dolazak Broza je izmisljotina kasnijih komunistickih novinara,kao sto je i izmisljotina (hrvatskih novinara) da ce u buducnosti svi Srbi stati pod jednu sljivu.
I,naravno,peto,kad se trudis da prepisujes novinske tekstove izmeni malo brate.

[memento]

Ne verujem u proročanstva, pa ni u Kremansko. Možda su i moguća, ne znam, ali u proročanstva tipa pordoce Tarabić, ili Mišela de Notrdama, ne verujem, zato što je osnovni problem, po meni, to što mi ne možemo znati tačno da li su Tarabića baš tako govorili kao što nam se govori i predočava. Poznavajući naš mentalitet, kao i ondašenje vreme, ja zaista ne mogu da poverujem u te priče kako su oni pogađali razne stvari, jer niti jedan iole ozbiljni autoritet nije to potvrdio. Lično mislim da su se stvari frizirile u nazad, kao i kod ostalih poznatih novokompovanih svetskih proroka i njihovih proročanstava...

[bellissima]

ODLOMCI "KREMANSKOG PROROCANSTVA"

Iz knjige "Kremansko prorocanstvo", Dragoljuba Golubovica.
Izdavac: "BATA", Beograd, 1991
osmo, dopunjeno izdanje

P r o r o c a n s t v a



Mitar je uvek dolazio proti kada bi naumio da mu nesto kaze. Tako je i sada, gleda kako sneg kopni i veli svome kumu:

- Bog hoce da kazni ovaj narod, pa usred zime pusta ljeto.

- Bozja volja, kume! - uzvrati prota.

- Nije, nego je narod kvaran. Sude se dolje u varosi oko jedne kokosi i nekakvijeh korova i trnjina...Ne valja, nikako ne valja!

- A sta to ne valja, Mitre?

- Ne valja ono sto ce doci.

- Nesto mi mnogo zaobilazis - nasali se prota Zaharije.

- Strah me je da ti o tome i govorim - bojazljivo ce Mitar.

Malo se zamisli, i kada prota rece: - Kazuj!, on odgovori:

- Bice rata!

- Kada? - uznemiri se prota.

- U ljeto, onoga dana kada ljetnji snijeg budne obijelio cijela Kremna.

- Bogati, kume, otkud ti to sve znas?

- Tako mi je kazano - rece, i opet zacuta Mitar.

Njegov kum je bio svesteno lice i mogao je verovati da taj glas dolazi od Boga, ali Mitar je slusao neki drugi glas koji mu je sve "govorio". Nije znao otkud dolazi, ni kako ga cuje. Nije to znala ni nauka toga vremena, pa i danas se veoma malo zna. Ali, otkad covek misli, smatralo se da ono sto ne zna ne znaci da ne postoji. Bilo kako, ali to sto je tada, tih dana, govorio Mitar Tarabic, a pre njega njegov stric Milos, sve se obistinilo.

A evo kako je bilo:...

Vec tada, te 1876. godine, osmog juna, Kremna osvanuse pod snegom. Istoga dana knez Srbije Milan Obrenovic objavi rat Otomanskoj imperiji. Sa Pozeskog polja, Uzicka vojska krenu na dve strane: ka Javoru i ka Uvcu...

. . .

Oko cetiri sahata, da bi joste za vidjela stigo kuci, Mitar odstupi od sovre te se zajedno, pri ispracaju, nadjosmo u mojoj avliji.

Opazim ja, Mitar se zagledo nekud u visine, te primijetim da poluglasno broji odzake na nasijem kucama.

- Ama, kume, neces valjda u dundjerine - komedijam ja s njime, a on ce ko da nesto provjerava, ali onako tijo, sam za sebe:

- Jes, ima ih cetrnajest...

- Ima, hvala Bogu - uzvratim ja - a bice ih jos i vise.

- E, u tom je belaj, kume, sto nece - samouvjereno kaza Mitar.

- Neka Bog odrzi ovo sto se sadevo dimi, pa ce biti dobro - reknem mu ja.

- Kamo lijepe srece - odgovori on ozbiljno, a u ocima mu iskri neka cudna tuga.

- Vidis li, moj kume Zarija - produzi Mitar svoje kazivanje - ovih cetrnajest odzaka sto se sadevo iz njih lijepo dim vije?

- Vidim! - kazujem ja njemu.

- E, kume, doci ce vrijeme kada se vise nijedan odzak iz ovijeh kuca nee pusiti...Nagrnuce na ova tvoja gnijezda nekakva ognjena sila da od ovijeh kuca ni kamen na kamenu nece ostati.

- Cija ce to sila biti, kume Mitre?

- Sila gvozdenih kola i brace sto se izrodise u nebracu sto ce ici sa tijem kolima.

- Kada ce se to zgoditi? - upitah.

- Ti, kume moj, to neces dozivjeti, ali tvoji unuci oce.

[bellissima]

Dok je bio dete, Milos Tarabic se ni po cemu nije razlikovao od ostale dece ovoga kraja. Tek kasnije, u decastvu, primecivali su kako cuti, izdvaja se od seoskih drugova, zatvara u sebe i udaljava cak i od svoje blize porodice. U letnjim mesecima najradije je bivao sa velikim stadom ovaca, gore, na planini Tari. U Kremna ne bi silazio ni kada su najveci praznici, prilikom kojih se okupljalo citavo selo, narocito mladi. Tek poneki put bi obicnog, radnog dana, ali samo po mraku, sisao sa planine da uzme cistu preobuku, pa bi se jos pre izlaska sunca vracao na Taru. Zimske dane provodio je sam, izbegavajuci bilo kakvo drustvo.

U dugim januarskim i februarskim vecerima izlazio bi iz kuce u duge setnje do obliznje borove sume, u kojoj je nekada ostajao i po nekoliko casova.

Kao da nije osecao zimu, niti strah od vukova.

Ovakvo Milosevo ponasanje zabrinjavalo je ostale ukucane, bracu i sestre, a narocito majku, pa su ga, zbog toga, cesto zapitkivali sta radi u sumi i kako se ne boji studeni i kurjaka? Na ta pitanja obicno je davao kratke odgovore: "Da mi je zima - nije, jer me griju zvijezde." Ili: "Nece me vuci, i oni su bozje ovce."

Voleo je jedino da razgovara sa svojim mnogo mladjim kumom, tadasnjim bogoslovom, Zaharijem Zaharicem, koji mu je postavljao slicna pitanja i kritikovao ga sto se ne zeni. Milos bi mu, kao i drugima, davao iste odgvoore. Govorio bi da je on vencan sa nekim drugim carstvom, koje nije ovozemaljsko, te tako nece ni Bogu da kvari red.

Na pitanje mladog Zaharija zasto toliko vremena provodi sam u sumi, Milos bi odgovorio:

"Vidis, moj kume, Zarija, ja ti tamo u gori gledam...Gledam, sve vidim i cujem...Tako doznajem sta ce biti sa svima nama, ovijem narodom i ostalim svijetom...Kako ja to sve gledam i cujem, ne umijem ti ovijem jezikom objasniti...Ne znam koju rijec da nadjem."

Inace, ko ga ne zna, ne bi ga ni po cemu razlikovao od ostalih ljudi. Iako gorstak, imao je neobicno blag izraz lica, ali istovremeno i odlucan. Ostavljao je utisak veoma bistrog coveka, a vazio je za najvrednijeg u selu. Ono sto su ostali seljani radili po nekoliko casova, Milos je bio u stanju da zavrsi za nepun cas.

. . .

Kada je Milos Tarabic navrsio dvadeset godina, primeceni su prvi vidniji znaci njegovih prekognistickih sposobnosti.

Prvo predvidjanje bilo je - sopstvena smrt.

Tacno je prevideo i godinu svoje smrti, rekavsi to majci koja ga je cesto molila da se zeni.

"Cujes li ti, majko...Nemoj me cerati da se zenim! Ja se zeniti necu. Kada budnem navrsijo cetrdeset pet godina zivota, ondakar ces me ukopati, a zeniti me nikada neces."

Zbog te njegove odlucnosti da se ne zeni bila je veoma nesrecna njegova sestra Bosa, kojoj je jednom ljutito odgovorio:

"Ja se Boso, zeniti necu, a ti ces se udati. I udaces se dobro. Dobices i djecu, ali ce ti sve najmilije pomrijeti u cvijetu mladosti. Ondakar ces se sjetiti mene pa ces reci: 'E, jadna Boso, kamo lijepe srece da se nikad nijesam ni udavala'."

Ovo Milosevo predvidjanje sopstvene smrti i sudbine njegove sestre Bose u potpunosti se obistinilo.

- Umro je na svoj rodjendan, 6. februara 1854. godine, pozivevsi, kako je i kazao, tacno cetrdeset pet godina.

- Nekoliko godina posle njegove smrti, Bosi su poumirala sva deca. Ne mogavsi da prezivi ovu nesrecu, umrla je i sama po smrti poslednjeg, petog deteta. Njena lepa i imucna kuca ubrzo je zarasla u korov.


* izvor Odlomci Kremanskog prorocanstva, Dragoljuba Golubovica

[bellissima]

Cuvsi za prorokovanje Milosa Tarabica, koje mu zbog predvidjanja propasti dinastije Obrenovica nije bilo po volji, serdar posalje u Kremna dvojicu svojih konjanika da ovog vidovnjaka strazarno sprovedu u Cajetinu i da ga tu zatvore.

Posle nekoliko dana tamnovanja, serdar iznenada pozva Milosa Tarabica na razgovor, pa ga upita sta zna da mu prorekne o njegovoj sudbini.

- Nista dobro, Gospodaru. Ti ces umrijeti od gladi - odgovori mu Milos.

Da bi omalovazio Tarabica, jer mu ovaj bese izrekao lose prorocanstvo pred citavom njegovom svitom, osioni velmoza se stade smejati, pa mu rece:

- E, kada si takav bozji coek i prorok, pogledaj dolje u avliju! Vidis li tamo onu suzdrebnu kobilu?

- Vidim - odgovori Milos.

- Deder mi onda proreci kakvo ce zdrijebe ona ozdrijebiti? Musko, jal zensko? Ako ne pogodis, ode ti glava - zapreti serdar.

- Gospodaru, ova kobila ozdrebice zensko zdrijebe, koje ce imati kracu zadnju desnu nogu. Ako tako ne budne, slobodno mi skini glavu.

Iznenadjen ovakvom sigurnoscu Milosevog odgovora, Micic naredi svojim slugama da ovu kobilu ubiju i raspore. Tako i ucinise. I, kada zdrebe bi izvuceno iz njene utrobe, svi ugledase zensko mladunce s kracom zadnjom desnom nogom.

. . .

Kada je 1842. godine doslo do dinastijske promene, Jovan Micic krenu sa svojom gardom ka Kragujevcu da brani kneza Milosa Obrenovica. Na tom putu ga uhvate, vezu i sprovedu u Beograd. Iz Beograda je, sav u okovima, sproveden u Gurgusovacku kulu, u kojoj je umro od gladi 27. decembra 1844. godine.

. . .

"Bas tih godina", kazivao je prota Zaharije, "kada u Srbiji to niko nije mogao ni slutiti, kum Milos mi se poveri, da ce iz zemlje otici nas knjaz Aleksandar Karadjordjevic.

Ja se samo nasmijem na ove njegove rijeci, te mu reknem: - Hajde, bogati, Milosu, a ko ce onda doci da vlada ovijem narodom?

- Stari knjaz Milos - odgovori on.

- Kako stari knjaz, kume? Zar ne znas da je on umro i da je sahranjen u Rumunjskoj?

- E, kume, Zarija, nije umro, nego je ziv."

- Ne avetaj, kume, nego govori i zbori ko i ostali pametni iksani! Znas li ti, nesretnice moj, da sam u novinama licno citao i procitao i da u njima lijepo pise da je stari knjaz mrtav.

- Ne ljuti se kume - mirno me opomenu Milos i ne vjeruj tijem tvojim novincugama, nego me cuj sta cu ti reci. Stari knjaz ce doci u Srbiju da vlada, pa makar bio i mrtav, kako ti kazes da jeste.

"I zaista," pricao je kasnije prota Zaharije, kroz koju godinu se pokaza tacnim da su vesti o smrti starog knjaza Milosa Obrenovica bile namerno proturene, te on 1858. godine ponovo dodje na presto Srbije. Ovo prorokovanje moga kuma, Milosa Tarabica, bijah poverio samo dvojici ljudi, i to mom kumu proti Milanu Djuricu i pobratimu proti Gavrilu Popovicu. Jes, bogme, da smo se sva trojica vaskoliko iznenadili, kada se te 1858. godine ove reci Miloseve obistinise..."

. . .

"Sjedao sam pod orahom u mojoj avliji i uzivo u toploti prvijeh jesenskih dana. Bijah prilicno umoran te onako, sjedeci na klupi, zaspah...U taj mah, odjedanput, banu kum Milos Tarabic. Ja sam dobro znao da je on umro jos prije cetiri godine, ali se potpuno svjesno prepustih ovom snijevanju, da vidim sta ce se iz toga ishoditi te ga, u snu, zapitah:

- Otkud ti, kume?

- Ja doso da ti kazem neke vijesti - odgovori on.

- Kazuj, ionako za poslednjih deset dana ne procitah nikakve novine!

- Nista nemoj vjerovati tim tvojim novinetima, vec meni - vazno ce Milos. - Zar te tvoje novincuge nijesu pisale da je stari knjaz umro, a on, hvala Bogu, zdrav i ziv!

- Pa jes, kume, imas pravo - potvrdih ja, sjetivsi se da su se sva njegova kazivanja o knjazu, odista, obistinila.

- E, sadeve cuj moj kume Zarija - rece, pa zatim upita: - Bogati, koji je danaske dan i godina?

- Cetrnajesti, deveti mjesec 1858. lj. g.

- Ma, sta rece, cetrnajesti deveti mjesec, kao da o necemu razmislja, stade on da ponavlja moje rijeci. Poslje ce jopet reci:

- Vidi, kume, stari knjaz nece vladati ni pune dvije godine i umrijece ovog istog dna, 1860. godine. Umrijece cestito i lijepo od svoje smrti i starosti.

Zatim ga polako nestade iz mog sna, pa se namah opet pojavi i rece:

- Kume, sve ono sto ti rekoh je prava bozja istina.

Ja se uskoro probudih, te mi se u jednom trenu ucini da sam, uistinu, razgovarao sa pokojnim Milosem, ali se poslije sjetih da je to bio sam san.

Kroz koji dan sidjoh u Uzice te o ovome kazivah svome kumu proti Milanu Djuricu i pobratimu proti Gavrilu Popovicu.

Poslije dvije godine, tacno na dan 14. septembra 1860. godine, slucajno bijah u Uzicu te sa svojim kumom Milanom i pobrom Gavrom sedjeh pred Drndovom kafanom, kada, eto policijskog pristava koji nam donese vijest da je stari knjaz umro danaske prije podne i da im je to iz Beograda, zvanicno, u nacelstvo, javljeno. Sva trojica, sjetivsi se mojega sna, uglas zapitasmo: "Koji je danaske dan u godini", a on kratko odgovori: "cetrnajesti septembar!". Mi se samo zgledasmo."


* izvor Odlomci Kremanskog prorocanstva, Dragoljuba Golubovica

[bellissima]

Tarabici prorekli buducnost Srbije.

Svako na svoj nacin tumaci ove dogadjaje,ne netu sam slucajnoo nabasala na raspravu, istina ili ne, sta mislite?

"Slušaj kume, pošlje prvog rata nestaće Austrije, te će Srbija biti velika ko carevina. Mi ćemo se združit s našom braćom"

"Nekoliko ljeta naš narod će živjeti u slozi, ljubavi i izobilju. No to neće dugo potrajati. Ući će u narod nekakva omraza te će sudovi biti puni parničara. Tužit će otac sina, brat brata, kum kuma. Onaj što bude na prestolju naše crevine, poginuće od dušmanske ruke. Za sobom će ostaviti udovicu i svoju nejačad. Na prestolje će doći njegov srodnik....

Na njegovo prestolje doći će dijete našeg poginulog cara i vladat će samo nekoliko dana....

Svu našu carevinu zaposjednuće tuđinska, dušmanska vojska, a cijela Jevropa biće pod vlašću krivog nekrsta.

Rusija jošte neće ratovati, ali čim dušmanska vojska krene na nju, ondakarće ona stupiti u boj. Ondaj će na njenome prijestolju vladati crveni car....

Rusija će se sjediniti sa carevima preko mora, te će š njima zajedno spalititaj krivi nekrst i osloboditi svo roblje Jevrope"

"Ondakar će biti mir, a čitavim svijetom iznićiće nove države, crne, bijele, crvene i žute. Izabrat će jedan izborni sud, te neće dati ljudima da ratuju jedni protiv drugih. Taj izborni sud će biti nad svijem carevima"

"Pošlje drugog velikačkog rata ljudi takom silom neće ratovati za dugo vremena... Biće ratova ali nekako malijeh; jopet će ginuti hiljade i hiljade ljudi, ali u tijem malijem ratovima , ali velikačkog neće biti;

Biće nekoliko ratova blizu carstva judejskoga, pa će, malo po malo i tamo nastupiti mir...

Sve te ratove i bune činiće velikačka carstva od svoje čiste zlobe i pakosti, a oni što budnu ratovali ubijaće jedni druge zbog svoje manite pameti"

skinuto sa neta

[lenjivica]

Shta li je izborni sud ?

[milica2]

Trebalo je citati ovu knjigu pre 20-30 godina, tada je izgledalo jos neverovatnije...vise nije
Knjiga je rasprodata u gotovo svim izdanjima i nanovo stamapana, ne slucajno