Večite roditeljske dileme.
Kikija učim, da li kroz igru, ili uz mnogo priče da:
- misli svojom glavom
- da su mama i tata uvek tu - da možemo lepo da se ispričamo, poigramo, da nam jednostavno kaže ako ga nešto muči...
- večito potenciranje na razgovoru, priči...
bilo da se nalazimo na ulici i posmatramo kamione, avione, traktore i sl. čuda, čemu služe, kako, zašto...
- da kad idemo kod lekara, idemo kod lekara,
a ne tamo, gde će mu biti više prijatno.
Mada sada više i nemamo ''problema'' u odnosima prema ''čika doktorima''.
- da bude svoj, da mu ne stvaramo predrasude
- jednostavno, da smo uvek tu, kada je dobro ili manje dobro
- da... učim ga i pozitivnom stavu u odnosu na život.