Huh...obožavam dečurliju a sticajem okolnosti sam često sa njima i tako...
Mislim da baš to što su deca puna vitalnosti, energije, pitanja, radoznalosti je nešto što ih izdvaja i što nas sve čini mlađim. Dešavalo se da pokupim sina i njegove drugare i da izginemo igrajući odbojku, bacanje frizbija, jurnjavu po bazenu...ili da bazamo gradom.
Meni najsmešnije što me prihvataju kao jednog od njih...bez uvijanja ili snishodljivosti .
Decu treba voleti...i svojim postupcima ih "voditi" do odrastanja u prave ljude .