....postoji trenutak kada se čovek,vođen unutrašnjom potrebom da zadobije nešto od onoga za čim žudi,premetne u ''rugobu''.Duševnu nakazu.Sopstvenu karikaturu.Pohlepa s kojom grabi ka cilju,cilju koji mu ujedno postane najveća,a ubrzo i jedina,stvarna potreba,izobličuje njegovo postojanje do neprepoznatljivosti.Čak mu se i onaj vidljivi deo postojanja:način govora,gestikulacija,hod...promene.
Šta to od čoveka može napraviti rugobu?
Kojem od svih unutrašnjih poriva,možemo ''zahvaliti'' za ovu metamorfozu?
Ima li povratnika iz ove jedinstvene ''ružnoće''?


Citat


But ... nije sve tako crno, ima i tu varijacija ... od + beskrajno do - beskonačno.










