Sedam godina su nam vrli finansijski stručnjaci puni hvale o uspesima vraćanja poverenja u finansijski sektor. Narodu su podeljene obveznice stare devizne štednje (ovde se ne obazirem na one vezane za Dafinu) da jednom godišnje stoje u redu za delić svoje ušteđevine. I da, naravno, bombarduju nas ponudama za kredite. Željni svega, najpre normalnog života, pohrlila raja po kredite, ali vrlo, vrlo obazrivo i ono malo crkavice što su uspeli da sakupe polažu u banke (rekla bih, više iz nesigurnosti da je sveopšti kriminal i čuvenu slamaricu načinio nesigurnom).B92 kaže:
Poverenja taman toliko da i najmanji finansijski povetarac pravi redove štediša koji su došli da razoroče, a naravno, uvode se odmah i spiskovi (banka će štedišama sve po najavi i spisku...isplatiti).
Guverner uverava da je sve divno i krasno, Vlada donosi nove mere.... Banke se utrkuju ko će dati veći kamatu na štednju.
Rekla bih, narod ipak pamti.
I kanda ne veruje državi.
Koliko ste imate poverenja? Da li država sme reprizirati "već viđeno"?