Sudbina Nemaca u Vojvodini
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 100

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Dugo sam razmišljao da li da prenesm ovaj tekst, jer, verujem, doneće mnogo vatre i prepirke ovom forumu. No, pošto su na forumu pokrenute mnoge teme, smatram da i ova zavređuje pažnju.

    Ovo je feljton koji je 2003. godine izlazio u dnevnom listu ,,DANAS''.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  2. #2

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Početak rušenja tabua

    Istraživanje prošlosti Vojvodine nemoguće je zamisliti bez uzimanja u obzir privrednih i kulturnih tekovina lokalnih Nemaca, popularno u narodu nazivanih Švabama po istoimenom germanskom narodu (Švebi), koji su na vojvođanskim prostorima živeli dva i po veka. I ma koliko njihova tragična sudbina na kraju Drugog svetskog rata zbog političkih prilika tokom proteklih pedeset godina bila svesno prećutkivana, gotovo tabuisana pod pretnjom ozbiljnih posledica za onoga ko prekrši zabranu, ona danas sve više okupira ne samo istoričare i publiciste, sociologe i politikologe, etnologe i kulturologe, već i najširu demokratsku javnost.
    Proces rušenja ovog tabua neće biti ni lak ni brz, on je, naime tek u začetku. Određeni demokratski pomaci u našem društvu nedovoljni su da ga ubrzaju; duh ekstremnog srpskog nacionalizma pušten iz boce krajem osamdesetih godina, još uvek, ma šta o tome mislili i govorili predstavnici vlasti, lebdi svuda oko nas; samoizolacija, ksenofobija i antigermansko raspoloženje dobrog dela naroda kao posledica tradicionalnog načina razmišljanja i svojevremene medijske manipulacije i besprimerne zloupotrebe inače teške i burne istorije srpskog naroda, od strane režima Slobodana Miloševića, ovaj proces ne samo usporavaju, nego i ozbiljno koče.
    Ipak upravo u tom periodu pojavilo se kod nas nekoliko radova na ovu temu, manje ili više uspešnih u pogledu metodološkog pristupa pa i naučne utemeljenosti, koji, međutim, jasno indiciraju da je proces detabuizacije sudbine vojvođanskih Nemaca, iako spor, zapravo nezaustavljiv. Koristeći se rezultatima radova nemačkih autora ali i domaćih radova kao i sopstvenim istraživanjima dok sam bio direktor Centra za dokumentaciju o vojvođanskim Nemcima (1994-2000), nastao je ovaj rad sada pretočen u feljton.
    Da bismo razumljivije izložili ovu složenu materiju, neće biti naodmet da, vrlo kratko, bacimo sumaran pogled na naseljavanje i bitisanje Nemaca na vojvođanskim prostorima.
    Kolonizacija današnje Vojvodine nemačkim življem tekla je u nekoliko faza tokom 18. veka. U to vreme Austrija je još uvek vodeća članica Svete nemačko-rimske imperije (labavog saveza nemačkih država iz kojeg će istupiti tek 1806. godine) tako da je Habsburška kruna, budući dugo na čelu alijanse, vodila glavnu reč u naseljavanju nemačkog življa u novooslobođene predele bivše turske Ugarske (današnje Slavonije, Baranje i Vojvodine). Razlozi velikih pomeranja narodnosnih grupa iz severnih i centralnih delova germanskog etničkog kruga prema jugu, leže, pre svega, u želji bečkog dvora da ekonomski unapredi ove provincije s obzirom na izdašnost njihovih prirodnih darova. S druge strane, Austriji i dinastiji bili su neophodni novi posedi kao materijalna osnova političke moći, tim pre što je zauvek nestala srednjovekovna institucija državnih dobara sa kojih su ubirana sredstva za državnu kasu. Princ Eugen Savojski je još 1718. godine prvi ukazao Dvoru na ekonomski značaj novih južnih provincija. Austrijski carevi, a naročito Josif Drugi, nošeni fiziokratskim idejama Fransoa Kenea, smatrali su poljoprivredu osnovnom privrednom delatnošću, a zemlju kao fons et origo, tj. kao izvor svega postojećeg. Tokom više faza brižljivo vođene i usmeravane kolonizacije, Vojvodina je, pored ostalih naroda, naseljena i Nemcima koji su trebali da budu nukleus budućeg privrednog i kulturnog procvata. Ako je prvi talas nemačkih doseljenika i ostavljao sumnju u to, što zbog nesnalaženja u novom klimatskom i društvenom okruženju, što zbog sumnjive prošlosti i morala mnogih doseljenika, već su naredni, čim je Dvor doneo odluku da se imaju doseljavati samo ozbiljni porodični ljudi, pokazao punu opravdanost takve zamisli Beča. Nemci su vrlo brzo, svejedno da li u Granici ili u Provincijalu, od svojih imanja napravili uzorna gazdinstva. Nemerljiv je njihov doprinos unapređenju poljoprivredne proizvodnje na selu, a razvoju zanatstva, trgovine i bankarstva u gradovima.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  3. #3

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Republika od mesec dana

    Raspad Austrougarske Monarhije (191 zatekao je kolonizovane Nemce, budući da nisu imali izgrađenu nacionalnu svest, potpuno nepripremljene za odbranu sopstvenih interesa u pogledu opstanka kao jedinstvenog nacionalnog kolektiviteta Osim nerazvijene nacionalne svesti, tome su kumovali i neki drugi razlozi od kojih su, po našem mišljenju, svakako najvažniji: totalni vojnički slom vilhelmovske Nemačke, antigermansko raspoloženje u čitavoj Evropi, prostorna odvojenost od matice kao i velika teritorijalno-etnička disperzija zbog čega se preko noći ova narodnosna skupina našla u nekoliko novoformiranih država. Pošto je većina vojvođanskih Nemaca bila za očuvanje Ugarske jedino zbog straha od boljševičke opasnosti i socijalne nestabilnosti koja bi njenim slomom usledila, a ne iz razloga vitalnih nacionalnih interesa, oni nisu bili preterano ožalošćeni njenim definitivnim krahom.
    Štaviše, delatnost grupe intelektualaca Bačke i Banata sa piscem i publicistom Adamom Milerom-Gutenbrunom koja se zalagala za odvajanje ovih krajeva od ugarske kraljevine pod sloganom Los von Ungarn, jasno je pokazivala pravo raspoloženje Nemaca prema mađarskoj upravi koja je vrlo brzo posle revolucije iz 1848. godine i docnije Nagodbe (1867) otpočela proces mađarizacije nemačkog življa. Iz takvih ideja iznedrila se i tzv. Banatska republika formirana 31. oktobra 1918. godine od strane nemačkih banatskih i bačkih opština sa ciljem očuvanja nacionalnog bića vojvođanskih Nemaca. Banatska republika je trajala samo mesec dana, jer su Nemci bili suviše slabi da na Mirovnoj konferenciji u Parizu izdejstvuju očuvanje jedne takve tvorevine, a naravno tome im na ruku nisu išle ni novostvorene međunarodne političke realnosti.
    U novonastaloj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, vojvođanski Nemci su nošeni impulsima koje je proizvela svetska ratna katastrofa vrlo brzo uobličili ideju i svest o sopstvenom nacionalnom identitetu. Vlast nove države, u težnji da nemačku etničku zajednicu privuče na svoju stranu i izoluje je od eventualnog mađarskog iredentizma i pokušaja obnavljanja austrougarske monarhije čega se panično plašila, podržavala je nemačku nacionalnu emancipaciju. Stvorene su povoljne okolnosti da se vojvođanski Nemci konačno konstituišu kao narod, da formiraju svoje nacionalne ustanove političkog, ekonomskog, kulturnog i obrazovnog tipa.
    Ojačan osećaj posebnosti, rastuća ekonomska moć i postojeći oblici ekonomskog, kulturnog i prosvetnog organizovanja vojvođanskih Nemaca dobili su i svoj politički izraz osnivanjem političke stranke. Ona se zvala Nemačka partija u Kraljevini SHS (Partei der Deutschen im der SHS) i osnovana je 17. decembra 1923 u Žombolju, današnja Rumunija. Toj partiji su pristupili i Nemci iz ostalih krajeva zemlje, a ne samo iz Vojvodine. Dok je Kulturbund imao za cilj da artikuliše unutrašnje odnose u nemačkoj etničkoj zajednici čuvajući nacionalni identitet i, kulturu i jezik, dotle je ova politička stranka trebalo da transparentno izrazi svoj odnos prema spolja: okruženju i državi.
    Na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS , 1920 godine, nemačkoj manjini, kao uostalom i drugim manjinama bilo je uskraćeno pravo participiranja. Ovakav postupak vlasti bazirao se na tzv.. ,,Opciji,, odnosno jednoj odredbi pariskog mirovnog ugovora koja je u periodu od tri godine omogućavala pobedničkim državama pravo izbora - hoće li ili ne uvrstiti u domaće izborne zakone svoje nacionalne manjine. I Kraljevina SHS se, sve dok odredba nije ukinuta (jula 1922) odlučila da tu mogućnost iskoristi. Ali po prestanku važenja opcije i uoči parlamentarnih izbora 1923. godine, Nemačka partija je već brojala 50 mesnih odbora u Banatu, Bačkoj, Baranji, Štajerskoj i Kočevju. U toku predizborne kampanje na nju je, kao i na ostale stranke nacionalnih manjina, vršen pritisak. Naročito je u tom pogledu bila aktivna ORJUNA (Organizacija jugoslovenskih nacionalista), poluvojna organizacija Demokratske stranke.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  4. #4

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Otpor radikalnih saveznika

    ORJUNA je nastupala sa tezom da u nacionalnoj državi Južnih Slovena nema mesta manjinskim, neslovenskim narodima i partijama. Po mišljenju Orjunaša, pripadnici manjina mogli su svoj glas dati samo državotvornom, jugoslovenskom programu. Oni su ometali kampanju Nemačke stranke, rasturali njihove predizborne skupove, napadali redakcije nemačkih listova i časopisa, sedišta njihovih organizacija, ne libeći se ni fizičkog razračunavanja. U takvim okolnostima Nemačka partija je odlučila da se politički znatnije približi vladajućoj radikalnoj partiji koja je u želji da pridobije glasove i naklonost birača manjinskih naroda često uzimala u tobožnju zaštitu interese manjina.
    Na izborima od 18. marta 1923. godine Nemačka partija je osvojila 43.415 glasova pa joj je pripalo osam poslaničkih mandata. Najveći broj glasova stranka je dobila u novosadskom, velikobečkerečkom i somborskom izbornom okrugu što joj je obezbedilo sedam poslaničkih mesta, dok je jedan poslanik izabran u Štajerskoj. Postizborna koalicija sa vladajućim radikalima donela je Nemcima sigurnost u smislu pojačane državne zaštite ali i zadovoljenje političkog interesa: naime, radikalna stranka je zastupala centralističku opciju uređenja kraljevine što je prilično disperzovanoj nemačkoj zajednici (od Kočevja do rumunske granice) najviše odgovaralo. U predizbornu kampanju za druge parlamentarne izbore 1925. Godine, nemačka stranka je ohrabrena uspehom na prethodnim, izašla sa prilično velikim zahtevima: tražilo se pravo na kulturnu i školsku autonomiju, korišćenje nemačkog jezika u javnim državnim ustanovama i sudstvu. Radikali su se usprotivili tim zahtevima ocenjujući ih kao maksimalističke. Pritisak srbijanske vlasti bio je tipičan, ne mnogo različit nego što je to bio u našoj nedavnoj prošlosti koju svi dobro pamtimo: poluvojne stranačke organizacije (Srpska narodna obnova i četnici) rasturali su predizborne skupove i tukle njihove učesnike.
    Nemačka stranka je na izborima koji su održani 8. februara 1925. godine prošla gotovo identično kao i dve godine ranije: osvojila je 45.172 glasa, ali ovoga puta, zbog tendenciozno skrojene izborne aritmetike, dobila samo 5 poslaničkih mandata. Nezadovoljna rešenjima izbornog zakona i predizbornim pritiscima na svoje članstvo od strane dojučerašnjih koalicionih partnera vladajućih radikala, ova stranka se povukla u opoziciju i započela saradnju sa Zemljoradničkom partijom pravdajući je time da se najveći broj jugoslovenskih Nemaca, zapravo bavi poljoprivredom. Ali pred septembarske paralmentarne izbore 1927. godine, treće po redu, pokazalo se da je koketiranje sa režimom uvek isplativo kako bi se uzela makar i mrvica vlasti ili bar iluzija o njoj. Štefan Kraft, lider Nemačke partije sklopio je sa radikalima dogovor o koaliciji ali pod uslovom da vlada iskreno sarađuje sa nacionalnim manjinama, obezbedi im punu ravnopravnost, nesmetani politički, ekonomski i kulturni razvoj. Na izborima Nemačka partija je osvojila 48.849 glasova i dobila šest poslaničkih mandata. Kao i na prethodnim izborima Banat i Bačka su se pokazali kao najjače uporišne tačke ove stranke..
    Posle izbora saradnja sa radikalima je nastavljena, ali se Nemačka partija našla u svojevrsnom procepu: ona je, naime, tesno sarađivala sa frakcijom Velje Vukićevića koju je podržavao Dvor, dok je opcija pristalica tada već pokojnog Pašića (umro decembra 1926.) imala većinu u Vojvodini. Da bi stvar po Nemce bila još komplikovanija opoziciona Demokratska stranka Ljube Davidovića ih optužuje kao pangermaniste koji stoje nasuprot konceptu integralnog jugoslovenstva i članstvo Nemačke partije neretko na svojim leđima oseća udarce motkama i korbačima Davidovićevih Orjunaša. Ali nemačka opreznost i taktičnost spasava stranku od raspada: vešto balansirajući između dve glavne političke partije, ne izražavajući javno lojalnost ni jednoj od njih, već isključivo državi i Kruni, partija uspeva da amortizuje sve pritiske i političke i fizičke. U parlamentu nemačkim poslanicima su izdavane partijske direktive da se ne upuštaju u srpsko-hrvatske odnose niti u unutar srbijanske raspre koje su bile toliko česte da su se završavale i tučama, već da se orijentišu samo na pitanja vezana za svakidašnji život (cene, privredni razvoj) odnosno za probleme koji tište nemačku narodnosnu grupu (ostvarivanje ravnopravnog položaja sa drugima).
    Ubistvo Stejapa Radića u Skupštini 1928. godine kao i događaji koji su potom usledili, označili su praktično kraj delovanja Nemačke partije u Kraljevini SHS. Naime dekretom kralja Aleksandra od 6. januara 1929. godine ukinut je parlamentarizam i zavedena politička diktatura; Nemci ni nakon Aleksandrove pogibije (1934) i obnavljanja paralmentasrnog života, više u njemu nisu učestvovali predstavljeni političkom strankom. Od 1935. podržavali su vladu Milana Stojadinovića, Kulturbund je ostao jedina kulturna institucija koja je sve više dobijala političke naznake.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  5. #5

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Stožer okupljanja Nemaca

    Veliku ulogu u podizanju nacionalne svesti vojvođanskih Nemaca odigrao je Švapsko-nemački savez tzv. Kulturbund.. Pravila o organizovanju Kulturbunda odobrena su od strane vlasti bez ikakvih problema. Ona su napravljena po uzoru na isti dokument organizacije Nemaca u Čehoslovačkoj i srpskog kulturnog saveza Prosveta koji je pre Prvog svetskog rata delovao u austrougarskoj provinciji Bosni i Hercegovini. Kulturbund je zamišljen kao nepolitička organizacija koja ima za cilj, kako je to istakao idejni tvorac ove organizacije dr Georg Grasl, da razvije nemačku kulturu i jezik. Na osnivačkoj skupštini Kulturbunda (20. juna 1920.) u Novom Sadu u prisustvu preko 2.000 Nemaca iz Banata, Bačke, Srema, Baranje, Slavonije, Štajerske i Kočevja formulisana su tri osnovna cilja kojima će se u svom budućem radu rukovoditi ova organizacija:
    1) OSNIVANJE ŠKOLA NA NEMAČKOM JEZIKU RADI RAZVIJANJA DUHOVNE KULTURE
    2)Ekonomsko jačanje nemačkih porodica u gradu i na selu preko razvoja poljoprivrede, zanatstva, osnivanja zemljoradničkih zadruga, ustanova za socijalno staranje i sl.
    3)Negovanje čistote nemačkog jezika koji se ozbiljno počeo kvariti pod uticajem okruženja, a što se može postići uspostavom kulturnih veza sa maticom.
    Tako je Kulturbund postao stožer oko kojeg će biti okupljena većina vojvođanskih Nemaca tokom čitavog međuratnog perioda, i uprkos činjenici da su Nemci već od 1922. godine bili i politički organizovani (Partija Nemaca u kraljevini SHS) za mnoge neupućene posmatrače ( a nažalost i za one kompetentne) on postati isključivi simbol političke borbe vojvođanskih Nemaca u Kraljevini SHS i docnije Jugoslaviji, a za vreme drugog svetskog rata instrument nacionalsocijalističke politike.
    Koliko je Kulturbund bio masovna organizacija čije se članstvo množilo neverovatnom brzinom, svedoče ne samo postojeći statistički podaci, već i strah režima da bi dobro organizovana nemačka etnička zajednica mogla postati opasna po državu tim pre što je Partija Nemaca u Kraljevini SHS (Partei der Deutschen im Konigreich der SHS), kako smo to napred naveli, na izborima od 18. marta 1923. godine, prvim na koje je mogla izaći, osvojila 43.415 glasova pa je sa osam poslanika ušla u parlament. Taj strah je bio oličen u prvoj zabrani Kulturbunda koji je usledio 1924. godine. Zabrana koju je vlada donela, tačnije njen ministar obrazovanja Svetozar Pribićević, bila je zapravo pritisak na nemačku političku partiju koja je u parlamentu glasala za verifikaciju Radićeve Hrvatske seljačke stranke i time se priključila stavovima opozicije. Iako to nije imalo nikakve veze sa delatnošću Kulturbunda, ministar je svoju odluku o zabrani obrazložio antidržavnim ponašanjem i pangermanskom propagandom . Rad je odobren tri godine docnije (1927) a već 1929. kraljevim dekretom od 6. januara opet bio zabranjen u paketu sa svim ostalim političkim i drugim organizacijama. Predstavnici nemačke etničke zajednice intervenisali su kod vlasti da se Kulturbund izuzme od zabrane kojoj su bile podvrgnute sve političke partije, s obrazloženjem da se radi o kulturnoj ustanovi nemačke manjine i da bi za ugled Jugoslavije u svetu itekako bilo značajno da se ne sputava razvoj kulture jedne nacionalne manjine. Da bi pokazao svoju velikodušnost i pred svetom popravio loš utisak koji je diktatura od 6. januara ostavila, režim je dozvolio već naredne 1930. godine da Kulturbund opet otpočne sa radom.
    Pobeda Hitlera u Nemačkoj kao i njegova besomučna nacionalistička propaganda o svetskoj zaveri protiv Nemačke, o ugroženosti Nemaca u dijaspori i o potrebi ispravljanja vekovnih istorijskih nepravdi učinjenih Nemačkoj, imali su odjeka i u redovima vojvođanskih Nemaca. To je naročito od 1934. godine vidljivo upravo u Kulturbundu. Mladi nemački intelektualci školovani u Nemačkloj i poneseni idejama nacionalnog socijalizma, koji su sebe nazivali obnoviteljima (tzv. Družba obnoviteljskog pokreta), pokušali su da ostvare prevlast u Kulturbundu. Kako im to nije polazilo za rukom, oni su 28. jula 1935. godine krenuli da silovito, maršem u negdašnjem stilu Musolinija, zauzmu sedište Kulturbunda u Novom Sadu. Žandarmerija je intervenisala rasteravši demonstrante. bez prolivanja krvi. Rukovodstvo Kulturbunda je odmah reagovalo isključenjem obnovitelja iz organizacije kao i raspuštanjem onih omladinskih organizacija Kulturbunda koje su prešle u ruke obnovitelja i počele da propagiraju Hitlerove ideje. Johan Keks i uprava Kulturbunda stali su na stanovište da se sa maticom mora sarađivati, ali da se Kulturbund ne može priklanjati jednoj stranci pa makar ona bila vladajuća.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  6. #6

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Devet vrsta logora

    Prvi progoni vojvođanskih Nemaca počeli su u oktobru 1944. godine kada su jedinice Narodnooslobodilačke vojske zajedno sa sovjetskim trupama umarširale u vojvođanska sela i gradove Prvo su hapšeni pripadnici SS divizije Princ Eugen, članovi njihovih porodica, funkcioneri i istaknuti članovi Kulturbunda, seoski čelnici, gradonačelnici i funkcioneri gradske uprave, i oni koje su pripadnici drugih naroda označili kao zločince. Kasnije su selektivno, u zavisnosti od mesta do mesta, bili hapšeni muškarci od 18 do 60 godina. Po mnogim selima i gradovima bili su formirani logori raznih kategorija u kojima su smeštani ne samo muškarci već i žene i deca. Te kategorije su bile sledeće : koncentracinoslager (logor za radno nesposobne), fernihtungslager (logor smrti), civillager (logor za civile), arbajtslager (radni logor), krankenlager(logor za bolesne) krigsgefangen lager (logor za ratne zarobljenike), kindernlager (logor za decu), durhgangslager (prolazni logor) i ortslager (mesni logor- zatvor). Samo na teritoriji današnje Vojvodine bilo je 40 logora od radnih, dečijih, do koncentracionih i logora za izvršenje smrtne kazne, i to po sledećim mestima:
    Bačka Palanka-radni, Stari Futog-radni, Novi Sad-radni, Ruma-radni, Zemun-radni, Pančevo-radni, Kovin-radni, Bela Crkva-radni, Vršac-radni, Ečka- radni, Banatski Despotovac- radni, Srbobran-radni, Šove-radni, Zrenjanin-radni, Elemir-radni, Jaša Tomić-radni, Bačka Topola-radni, Banatski Karlovac-bolnički, Debeljača-dečiji, Kikinda-koncentracioni, Gakovo-koncentracioni, Bački Jarak-koncentracioni, Sombor-radni, Crvenka-radni, Kula-radni, Sremska Mitrovica- centralni sabirni i radni logor, Vrbas-radni, Pašićevo-radni, Parabuć-radni, Apatin-radni, Banatsko Novo Selo-dečiji, Torža-radni, Molin-koncentracioni, Knićanin (Rudolfsgnad)-koncentracioni, Sečanj-radni, Sarča-radni, Nova Crnja-radni, česterak-radni, Jabuka-dečiji, Katarina-bolnički logor.
    Većina logora nije bila ograđena žicom, već su to mahom bili delovi sela tj. pojedine ulice ili kao što je to slučaj sa npr. Knićaninom da je čitavo selo bilo pretvoreno u logor. Svi uhapšeni saslušavani su od strane vojnih organa, OZNE ili predstavnika novoformirane seoske ili gradske vlasti. Za vreme istrage uhapšeni su zatvarani u improvizovane zatvore : podrume, škole , magacine i sl. Paralelno sa hapšenjima počela su i streljanja pojedinih najozloglašenijih pripadnika vojnih nemačkih formacija. Ponekad je to činjeno bez ikakve provere, samo na dojavu npr. komšija često su streljani i članovi porodice nekog zločinca u znak odmazde. Prvo zabeleženo masovno streljanje bilo je u Pančevu u noći između 22. i 23. oktobra 1944. godine kada je streljano 80 lica nemačke nacionalnosti. U svedočenju Nemca iz Starčeva Johana Vana, navodi se da je 18. oktobra 1944. streljano sedam starčevačkih Nemaca, a u naredna četiri dana, do 22. oktobra još 82 pripadnika nemačke narodnosti starosti 17 do 70 godina. Kao jedan od aktera streljanja pominje se lokalni partizan sa nadimkom Kljukalo, a kao islednik u ime novoformirane narodne vlasti koji je odlučivao o životu ili smrti uhapšenih izvesni starčevački student, Lazar Živulj, docniji politički funkcioner i ambasador koji je diplomatsku karijeru okončao u Maroku 1987. godine odlaskom u penziju. Svedok navodi sledeća imena streljanih Starčevaca : Ulrih Hans, Jozef Jel, Jozef Bek, Franc Hiršal, Paul Elinger, Franc Šturm, Štefan Van, Balzek Šuster i Štefan Laban. Do kraja tog meseca izvršena su i streljanja u Sarči i Srpskoj Crnji. Zabeležena su streljanja vojvođanskih Nemaca i prilikom sprovođenja u logore u Vršcu, Kikindi i Zrenjaninu.
    Mada su u Vojvodini po okončanju ratnih dejstava vlast preuzeli partizanski vojni organi odnosno Narodno-oslobodilački odbori predstavnicima Crvene armije je takođe bilo dozvoljeno da vrše istrage pa i streljanja nad lokalnim Nemcima. Tako je od strane sovjetskih vojnih vlasti decembra 1944. godine izvršen izbor od 30.000 radno sposobnih Nemaca iz Vojvodine (muškaraca od 17-45 i žena 18-40 godina) koji su preko Rumunije deportovani na rad u SSSR. Putovali su u teretnim vagonima gotovo mesec dana i po dolasku raspoređeni su u radne logore u sledećim mestima : Harkov, Rostov, Krivoj Rog, Vorošilovgrad i Dnjepopetrovsk. Samo tokom putovanja usled slabe ishrane i od studeni umrlo je preko 850 lica, dok je 5.000 stradalo od gladi i bolesti u samim logorima. Najveći broj ovih ljudi je početkom pedesetih godina upućen u Istočnu Nemačku, a manji deo vraćen u Jugoslaviju.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  7. #7

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Brojni logori smrti

    Sva lica koja su preživela prvi talas mržnje i odmazde, a koja su na osnovu dokumenata ili svedočenja Srba dokazali da nisu činili zločine i nisu pripadali nemačkim oružanim formacijama, bila su zatvarana isključivo u radne logore u kojima je bilo dozvoljeno slobodno kretanje i komunikacija sa lokalnim življem. Radili su na poljskim dobrima uglavnom bez naknade, na raščišćavanju ruševina, u ciglanama, na popravkama puteva i železničkih pruga, žene su radile u seoskim kućama ali i u novoformiranim zemljoradničkim zadrugama i kolhozima tj. seljačkim radnim zadrugama.
    Koncentracioni logori su bili vrlo strogi u pogledu tretmana logoraša kojima nije bilo dozvoljeno ni kretanje ni komunikacija sa spoljnim svetom, a vrlo često su tu vršena masovnija streljanja pa su ih sami logoraši nazivali logorima smrti.
    Docnije su ustanovljeni logori bolničkog tipa za stare i bolesne i posebni dečiji logori jer su deca bila odvajana od roditelja za šta ima i potvrda u svedočenjima preživelih.
    Prenatrpanost logora, loši smeštajni uslovi, nedostatak hrane i hladnoća uticali su na veliku smrtnost u njima. Najviše su stradali žene, deca i starci i oni nežnijeg zdravlja Tako je samo u zloglasnom logoru Knićanin u periodu 1944-1948. stradalo, po nemačkim izvorima, više od 20.000 lica od ukupno 35.000 koliko je kroz njega prošlo.
    Tako je ovaj logor stekao strašni epitet logora smrti. Ništa manje strašni nisu bili ni logori u Gakovu, Molinu, Bačkom Jarku ili Mitrovici. Tamo je broj mrtvih od gladi i bolesti bio u proseku oko 6.000. Računa se da je kroz logore u čitavoj Jugoslaviji, uključujući i logore na teritoriji Hrvatske, Bosne i Slovenije, prošlo oko 300.000 domaćih Nemaca. Osim posleratnih stradanja čitave nemačke narodnosne grupe u Jugoslaviji kao kolektiviteta kao i nezakonskog zlostavljanja nevinih civila od strane ostrvljenih lokalnih komandanata nove vlasti ili predstavnika Crvene armije kao što su streljanja na svoju ruku, silovanja Nemica i bespravno iskorišćavanje maloletne dece kao besplatne radne snage na njivama i u kućama seoskih čelnika o čemu postoje brojna svedočenja, navešćemo i primere zakonske diskriminacije nemačke etničke grupe kao kolektiviteta od strane nove države, Demokratske Federativne Jugoslavije. To su, da nabrojimo najvažnije :
    1) Odluka o prelasku u državnu svojinu neprijateljske imovine i državnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o sekvestru nad imovinom, koju su okupatorske vlasti u Jugoslaviji prisilno otuđile. (Predsedništvo AVNOJ-a, 21. novembra 1944.)
    2) Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije od 9. juna 1945.
    3) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. avgusta 1945.
    4) Zakon o izbornim listama od 10. avgusta 1945.
    kao i mnoštvo lokalnih naredbi od kojih izdvajamo Naredbu br. 2. Komandanta vojne oblasti Narodnooslobodilačke vojske za Banat od 18. oktobra 1944. o uvođenju vojne oblasti u svim nemačkim mestima.
    Odluka Predsedništva AVNOJ-a od 21. novembra 1944. o prelasku neprijateljske imovine u državnu svojinu, odnosno deo koji se odnosi na celokupnu nemačku etničku zajednicu, glasi:
    Danom stupanja na snagu ove Odluke u državnu imovinu prelazi sva imovina Nemačkog rajha i njegovih državljana, sva imovina lica nemačke narodnosti, izuzev Nemaca koji su se borili u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije ili su podanici neutralnih država, a nisu se držali neprijateljski za vreme okupacije. Nastavlja se
    Ovom Odlukom ogromna imovina nemačkih građana prelazi u ruke države.
    ZAKON O KONFISKACIJI SAMO JE POTVRDIO OVU ODLUKU AVNOJ-A:
    Konfiskacija imovine - kaže se u prvom članu Zakona- jeste prinudno oduzimanje bez naknade u korist države, celokupne imovine (potpuna konfiskacija) ili dela imovine (delimična konfiskacija) koja je lična svojina ili lični udeo u zajedničkoj imovini sa drugim licima.
    KONFISKACIJA SE ODNOSI NA SVA IMOVINSKA PRAVA (SL. LIST DFJ, BR. 4O. OD 12. 06. 1945.)
    U ZAKONU O AGRARNOJ REFORMI I KOLONIZACIJI, OD 23. AVGUSTA 1945., ČLAN 18. GLASI:
    Od zemljišta konfiskovanog od lica nemačke nacionalnosti u Bačkoj, Banatu, Baranji I Sremu, izdvojiće se 500.000 katastarskih jutara za naseljavanje boraca Jugoslovenske armije, koji se prijave i obavežu da će se na zemlju naseliti i istu sa svojim porodicama obrađivati. (Sl. list DFJ, br. 64/1945.)
    Ovim zakonskim merama konfiskovano je 162.171 zemljišnih poseda, od toga 96.874 ili 59,7% poseda pripadnika nemačke narodnosti, odnosno čak 637000 hektara zemlje.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  8. #8

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Citat Sunny kaže: Pogledaj poruku
    duh ekstremnog srpskog nacionalizma pušten iz boce krajem osamdesetih godina, još uvek, ma šta o tome mislili i govorili predstavnici vlasti, lebdi svuda oko nas; samoizolacija, ksenofobija i antigermansko raspoloženje dobrog dela naroda.... Razlozi velikih pomeranja narodnosnih grupa iz severnih i centralnih delova germanskog etničkog kruga prema jugu, leže, pre svega, u želji bečkog dvora da ekonomski unapredi ove provincije s obzirom na izdašnost njihovih prirodnih darova.
    Prvo,to je stvarno velika tragedija i zlocin nad nemackim narodom,bez diskusije.....drugo,bez gore navedene prve recenice ne mozes izgleda.....trece,razlog za doseljavanje ti je bezvezan,kad se zna da je doslejavanje sliuzilo pokatolicenju i razredjivanju srpskog nacionalnog korpusa u Vojvodini....i cetvrto,navedi ime autora ovog teksta (bilo bi fer prema njemu),jer znam odakle si ga prepisao.

  9. #9

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Citat felix kaže: Pogledaj poruku
    Prvo,to je stvarno velika tragedija i zlocin nad nemackim narodom,bez diskusije.....drugo,bez gore navedene prve recenice ne mozes izgleda.....trece,razlog za doseljavanje ti je bezvezan,kad se zna da je doslejavanje sliuzilo pokatolicenju i razredjivanju srpskog nacionalnog korpusa u Vojvodini....i cetvrto,navedi ime autora ovog teksta (bilo bi fer prema njemu),jer znam odakle si ga prepisao.
    Da ponovim, ovo nisu moji tekstovi, već preneti. Smatrao sam da je dobro da ih postavimda bi se ljudi podsetili šta su mržnja i netolerancija nebrojeno puta činile, a što je najstrašnije, to još uvek može da se ponovi, ovde ili bilo gde drugde.
    Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.

  10. #10

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Citat Sunny kaže: Pogledaj poruku
    Da ponovim, ovo nisu moji tekstovi, već preneti. Smatrao sam da je dobro da ih postavimda bi se ljudi podsetili šta su mržnja i netolerancija nebrojeno puta činile, a što je najstrašnije, to još uvek može da se ponovi, ovde ili bilo gde drugde.
    Tekstovi su dobri ,bez svake sumnje....ali opet potpaljivati vatru nazivajuci vecinu Srba ksenofobima...itd..nije fer...ako znamo za versku i rasnu politiku Nemaca u periodu do 1945.godine....stradali jesu,ali je neprimereno to povezivati sa stanjem u Srbiji krajem XX veka,ako znamo da su bas ocevi i dedovi sadasnjih "humanitaraca" i "boraca" za ljudska prava u Srbiji pocinili te zlocine nad Nemcima ...kao na primer general Kovacevic,otac Biljanin...

  11. #11

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Зашто ова тема није на историји? Стално приче како су ето Срби опседнути историјом, а овамо мађарски екстреми не могу да преболе Тријанон од пре 90 година, а овај питање Немаца из Војводине ставља под политику, као да је то нешто што је сад актуелно.

    Судбина Немаца у Војводини је била пуно боља од судбине Јевреја у Немачкој. Као и Срба у НДХ. Срба на Козари, Срба у рацији. Да не причамо о милионима људи убијених због рата који је повела Хитлерова Немачка. Крај приче.
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

  12. #12

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Судбина Немаца у Војводини је била пуно боља од судбине Јевреја у Немачкој. Као и Срба у НДХ. Срба на Козари, Срба у рацији
    uvek zaboravljas da stavis Madare 1944-45 i nikako nikad ne spominjes one majmune koji svake godine sruse krst koji se postavlja zrtvama u Curugu.....

    Зашто ова тема није на историји? Стално приче како су ето Срби опседнути историјом, а овамо мађарски екстреми не могу да преболе Тријанон од пре 90 година, а овај питање Немаца из Војводине ставља под политику, као да је то нешто што је сад актуелно.
    sram vas bilo sto ovakve teme gde se radi o nac.manjinama nisu aktuelne u Srbiji.....ti sigurno patis od neke fobije tebi niko nije dobar,bio to Hrvat ,Albanac,Madar .....stalno trazis nekog neprijatelja.....vazno je da si ti najbolji, najlepsi.....najpametniji,stalno imas pravo.......
    Poruku je izmenio BaneK, 27.11.2008 u 20:12 Razlog: кодови
    Extra Hungariam non est vita,si est vita,non est ita...

  13. #13

    Odgovor: Sudbina Nemaca u Vojvodini

    Citat kozo kaže: Pogledaj poruku
    uvek zaboravljas da stavis Madare 1944-45 i nikako nikad ne spominjes one majmune koji svake godine sruse krst koji se postavlja zrtvama u Curugu.....
    Чини ми се да је и њихова судбина била боља од судбине Јевреја у Немачкој и Срба у НДХ. Како се зове онај филм у ком се каже "док су Руси били на хх километара од Будимпеште, Мађари су још убијали своје Јевреје"?

    sram vas bilo sto ovakve teme gde se radi o nac.manjinama nisu aktuelne u Srbiji.....ti sigurno patis od neke fobije tebi niko nije dobar,bio to Hrvat ,Albanac,Madar .....stalno trazis nekog neprijatelja.....
    Ово није тема о немачкој националној мањини, већ о историји. Непријатеље не тражим, и исте секунде кад би они пустили мене и ја бих пустио њих.

    vazno je da si ti najbolji, najlepsi.....najpametniji,stalno imas pravo.......
    Такав сам само да смувам рибе
    За землю родную не на жизнь а на смерть
    Воевал с врагами Володимир князь
    Многая лета
    Многая лета
    Многая лета
    Русской земле

Slične teme

  1. Kupanje u Vojvodini
    Autor cvishna u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 23
    Poslednja poruka: 12.08.2018, 10:21
  2. Sudbina ili slučajnost
    Autor Najgora u forumu Filozofija
    Odgovora: 64
    Poslednja poruka: 31.07.2015, 14:39
  3. Vojvodini status kao sto RS ima u BiH
    Autor vojvodina2 u forumu Politika
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 17.12.2011, 17:50
  4. Kafana je moja sudbina
    Autor Kunic u forumu Muška kafana
    Odgovora: 28
    Poslednja poruka: 17.02.2010, 22:09
  5. Tvrđave u Vojvodini
    Autor Invisibleman u forumu Vojvođanski bircuz
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 10.08.2008, 22:43

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •