Lucije Kornelije Sula Felix (srecni),
Jedna,po recima Vila Djuranta,od najneverovatnijih licnosti u istoriji.Ziveo je izmedju 138. i 178.godine pre nove ere.Bio je covek koji se svetio sopstvenom zivotu sto ga je u isto vreme napravio patricijem i siromahom.
Kada je dosao do novca nemilice ga je trosio na uzivanja.Bio je izuzetno obrazovan i upucen u grcku i rimsku knjizevnost,strastveni kolekcionar umetnina (obicno uzimajuci silom),naredio je da mu se u Rim iz Atine donesu sva Aristotelova dela kao fragment ratnog plena,a izmedju silnih ratova i revolucija nasao je vremena da napise svoje cuvene memoare.
Bio je veseli drugar i plemeniti prijatelj posvecen vinu,zenama,borbi i pesmi,ali u isto vreme jedan od najsurovijih ljudi prema svojim neprijateljima.
Salustije je rekao za njega,da je ziveo ekstravagantno ,ali da nikada ni jedan drzavni posao nije kasnio i trpeo stetu zbog toga.
Jedno od njegovih dela su i cuvene proskripcije,liste neprijatelja,koje je oblepio po zidovima senata,ko se tu nasao nije preziveo,sem jednog,Cezara.
Nije bio lakomislen,i razumom je uvek kontrolisao veoma bujnu mastu koju je cuvao samo za sebe.
Za njega se govorilo da je polulav i polulisac,ali da je lisac u njemu,jaci od lava.
Ziveci polovinu svog vremena na bojnom polju,provodeci poslednju deceniju svog zivota u gradjanskom ratu,ipak je do kraja imao veoma dobro raspolozenje kojim se uvek odlikovao.Ulepsavao je sopstvene grubosti epigramima,ispunjavao Rim smehom,stvorio sebi hiljadu neprijatelja,ispunio sve svoje planove,i umro u krevetu.
Ostale su zapamcene njegove reci:"Niko do sada na svetu nije ucinio toliko dobrog prijateljima,i toliko zla neprijateljima,od mene!"