Vlada Vasic kaže:
Ok, zato te i pitam kako bih mogao da uporedim tragalačka iskustva.Probaću da ti objasnim kako sam ja razumeo svoj tragalački rad.
Moderne religije kao što su Islam i Hrišćanstvo, malo starije, budizam i hinduizam, su samo jedan od segmenata mog interesovanja. Takođe, predmet mog interesovanja je i sajentologija, hermetizam, gnosticizam tajna bratstva i nastanak sekti od pamtiveka pa do danas, istorija, fizika, metafizika.... Smatrao sam da ako čovek želi da sazna apsolutnu istinu mora da se suoči sa svim postojećim oblicima ispoljavanja u društvu tj. svetu. Najlakše bi bilo zauzeti svoj pravac-veru po *geografskom polažaju* i rukovodeći se animalnim instiktima to braniti po svaku cenu. Ono što svakako treba iskoristiti jeste period u kome se nalazimo i mogućnost komuniciranja sa celim svetom, razmena istorijskih i svih drugih spisa i informacija, verbalna rasprava sa istomišljenicima i neistomišljenicima i donošenje zaključka na osnovu istih a sve u cilju svog razvoja.
Ako pominjemo bibliju i ja se slažem da je sva u alegorijama.
Metafora je korišćena da bi se nešto što nije moguće objasniti rečima slikovito uporedilo sa primerom iz života. Takođe, metafora je služila kao cenzura ili šifra a imala je za cilj da odbrani onog što propoveda od onih kojama bi ta propovedanja išla na štetu-naravno materijalnu štetu.
Biblija nosi dosta korisnih informacija ali njeno značenje nije ni nalik na ono što se dešava u svetu Hrišćanstva od 312. godine pa do danas. Zašto je to tako već sam napisao.
Ono što se s tobom ne slažem jesu termini duh i duša koje ti porediš sa rečju/jezikom i život krvi i mesa. *DUŠA* kako mi kažemo ili ATMAN ili ISTINSKO JA, to smo MI u suštini. To delić ispoljavanja *velike DUŠE* ili univerzuma u fizičkoj materiji....
Religija- re ligere znači ponovo spojiti. Religioznim čovekom se smatrao čovek koji je u svom razvoju uspeo da svoju svest spoji sa kolektivnom svešću, bogom ili univerzumom...
Na početku beše reč... metafora korišćena za pokretanje ili akciju ispoljavanja univerzuma. Sve što postoji u univerzumu jeste proizvod ispoljavanja u vidu beskonačne inteligencije. Prolazeći kroz periode ispoljavanja( zauzimanja stanja i oblika) od najfinijeg do najgrubljeg ( našeg materijalnog ) i ponovno vraćanje u jedno. Zato je termin ponovo spojiti. Jer je suština religije spoznaja sebe i univerzuma na osnovu razumevanja i uvida. Religija nikako nije sistem ili organizacija a još manje institucija koja priznaje da su samo osnivači vera mogli dostići to iskustvo ( osim u budizmu) a da su svi ostali potčinjeni njemu i njihovim predstavnicima na zemlji. Ono što je najinteresantnije je da propovedači takvih religija nikada nisu ni tražili pravljenje religije a kamoli slepo potčinjavanje. Njihov( pa i Hristov) propoved se odnosio na sve ljude na zemlji uz žestogo kritikovanje verskih institucija.